R+: Doručak na travi | Šuma – Vesna Grgić, voditeljica Zelenog odreda i Azra Svedružić, multimedijalna umjetnica

Doručak na travi, 27.3.2022., 10-11 sati

Gošće: Vesna Grgić, voditeljica Zelenog odreda i Azra Svedružić, multimedijalna umjetnica

Na prvi dan proljeća obilježava se Svjetski dan šuma, pa je šuma, njeno značenje i očuvanje tema kojoj posvećujemo ovonedjeljnu emisiju. Obje gošće bave se u svom radu zaštitom okoliša, šumom, surađuju na projektima.

Od 2015. godine multimedijalna umjetnica Azra Svedružić i Demirel Pašalić, fotograf, snimatelj, glazbenik, dizjaner i multimedijalni umjetnik, surađuju na umjetničko-istraživačkim projektima, među kojima je i onaj “Slušaj šume”. To je ekološka, multimedijska, on je site-specific instalacija, happening, skulptura i dizajn nastala je kao reakcija na rastuću deforestaciju. Projekt je sudionički i paritcipativan, a svoj život započeo je na festivalu izvedbenih umjetnosti Ganz Nove Perforacije u Zagrebu 2019. kad je izveden kao prostorna i zvučna instalacija, koja se širi gradom i kroz seriju malih diverzija poziva građane da se aktiviraju i informiraju, da postanu čuvari šuma, staništa, prirode. Slijedili su akcija “Banket” (7. okolišni filmski festival, 2022), “Naturalna semantika” (Galerija Kortil, Rijeka, 2020) i “Šuma to go” (MSU Zagreb, 2021/2022). Projekt živi i raste, od web platforme do novih izvedbi i novih oblika šumske umjetničko ekološke potrage. U daljnjoj suradnji sa MSUom tijekom travnja otvoriti će se slijedeća izložba i organizirati konferencija na Dan planete Zemlja te provesti iskustvena znanstveno-umjetnička radionica na Medvednici.

Veteranka Domovinskog rata, Vesna Grgić, voditeljica je Zelenog odreda, koji se neumorno bori se za očuvanje prirodnog okoliša i šumskih resursa Hrvatske razotkrivajući nepravilnosti, nezakonitosti i netransparentnost u gospodarenju šumskim bogatstvom Hrvatske. Zeleni odred proziva vladajuće zbog nepridržavanja zakonskih okvira i upozorava na štetne zakone vezane za zaštitu šuma i okoliša učestalim javnim akcijama. Prikupljaju i dokumentiraju situaciju na terenu, objavljuju sumnjive radnje u šumama i nepravilnosti u službenim dokumentima uz pozive građane da im se pridruže u razotkrivanju brutalne devastacije hrvatskih šuma. Štetno gospodarenje hrvatskim šumama dio je šireg problema korupcije koji izaziva krizu demokracije ne samo u RH već i diljem svijeta. Unatoč šikaniranju, zastrašivanju i medijskoj blokadi ne odustajemo od javnih akcija, sudskih prijava i povećanja međunarodnog pritiska na odgovorne. Ovakav mehanizam djelovanja primjenjiv je na bilo koji drugi društveni problem ili okruženje. Za svoj rad Zeleni odred dobio je 2020. godine međunarodno priznanje SozialMarie, namijenjen socijalnim inovacijama na području pravne zaštite i zaštite okoliša.


Vesna Grgić, inžinjerka strojarstva, bivša barniteljica (1066 dana u borbenom sektoru), bivša djelatnica Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu. Danas umirovljenica i aktivistkinja, predsjednica braniteljske udruge VIDRA – veterani i društvena akcija. Voditeljica Zelenog odreda (jednog od) foruma udruge VIDRA. Zeleni odred bori se za očuvanje prirodnog okoliša i šumskih resursa Hrvatske razotkrivajući nepravilnosti, nezakonitosti i netransparentnost u gospodarenju šumskim bogatstvom Hrvatske. Pritom proziva vladajuće zbog nepridržavanja zakonskih okvira i upozorava na štetne zakone vezane za zaštitu šuma i okoliša.

Azra Svedružić (1969) multimedijalna je umjetnica koja živi i radi u Zagrebu gdje je studirala na Akademiji Likovnih Umjetnosti (1996). Aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu od 1995. te je autorica je više stotina pojedinačnih umjetničkih radova, likovnih i vizualnih, ambijentalnih i site-specific instalacija, multimedijalnih i hibridnih projekata, videoradova. Svoja djela i projekte izlagala je na više od 50 samostalnih i skupnih izložbi, filmskih i video festivala diljem svijeta. Aktivna je kulturna radnica i aktivistica, sudjeluje u mnogim suradničkim i kulturnim projektima. Članica je HULUa.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | Roza kletva, radikalna mekoća i mjesta (ženske) suradnje

Roza kletva, radikalna mekoća i mjesta (ženske) suradnje

Gošće: Rina Barbarić, grafička dizajnerica i vizualna umjetnica, Nika Čuić, modna dizajnerica i kostimografkinja, Sara Salamon, medijska umjetnica.

Ove nedjelje razgovaramo s tri vizualne umjetnice koje su tijekom 2021. i 2022. surađivale na projektu Roza kletva. Projekt je osmislila Rina Barbarić, autorica koncepta i instalacije. U ženskom kolektivu ovog performansa/instalacije u nastajanju Sara Salamon bila je autorica audio-vizualnih materijala i svjetla, a Nika Čuić kostimografije. Pored njih, cijeli tim činile su Andreja Brozović Adžić- Kapitanović, Kristina Paunovski, Koviljka Ljuština i Anamaria Cvitković.
Roza kletva govori o ženskom prijateljstvu u doba pandemije, karantene, nesigurnih uvjeta rada. Projekt govori i o ženskoj snazi, iskrenosti, fleksibilnosti, pomoći, podršci. Instalaciju kreiraju oštri predmeti, ženska tijela, rastezljivi komadi odjeće putem kojih se kreira područje onoga što je ženi važno i nedodirljivo, ali i bolno. Putem otvorenih plesnih, likovnih i interaktivnih radionica nude se novi oblici rada nastali dijeljenjem iskustva unutar kolektiva i u interakciji s publikom.

Otvara se prostor i za ideju radikalne mekoće koja nježnost vidi kao politički potez, strategiju protiv patrijarhalnog društva koje smatra da je pokazivanje osjećaja – slabost.Grafička dizajnerica, ilustratorica i vizualna umjetnica Rina Barbarić je i ranije radila u ženskim suradničkim kolektivima te producirala radove koji problematiziraju stigmatizaciju ženske seksualnosti, medijski prikaz ženskog subjekta, propitivanje vlastite seksualnosti. Suradnica je Vox Feminae festivala, u okviru kojeg je predstavila i svoju izložbu Soba za suočavanje (2021), nastavak rada Soba za izgubiti nevinost predstavljenog u okviru programa Mapping the Unseen (2019).Nika Čuić, kostimografkinja i modna dizajnerica koja izmiče definiranju, poznata je po svom brendu Nika Tom koji je publiku našao van granica Hrvatske, dok su svi proizvodni procesi ostali su vezani uz Hrvatsku. Tekstil joj je medij izražavanja u kojem svaki ručno napravljen komad odjeće ima skrivenu i emociju, energiju stvaranja. Emociju i energiju svojih modnih kreacija pretače i u kostimografiju gdje radi kao autorica ili asistentica kostimografkinji na filmskim i kazališnim projektima (Roza Kletva, Čimavica, Dnevnik velikog Perice, Dnevnik Diane Budisavljević).Iza Sare Salamon niz je multimedijskih i suradničkih projekata te nagrada. Radi samostalno, ali i u otvorenim kolektivima. Na dijelu projekata surađivala je s Hrvojem Spudićem, istraživačem tehnika i tehnologija medija, s kojim realizira izložbe/zvučne instalacije koje istražuju medij zvuka i svjetla: Tihi objekti (2017) i Hrapavi objekti (2021). Članica je interdisciplinarnog umjetničkog kolektiva M28, s kojima, uz dijeljenje zajedničkog prostora za rad, ostvaruje i umjetničkih istraživanja, poput Growing Acts (Touch Me Festival, 2020). Svoje suradnje proširuje i na film (B.A.K.A. produkcija) te spoj vizualnih i izvedbenih umjetnosti (Platforma za eksperiment).U emisiji razgovaramo o njihovoj suradnji na Rozoj kletvi, ali i o njihovim drugim, samostalnim i suradničkim modelima rada, iskustvu lokalne i međunarodne edukacije, ulozi kolektiva u stvaranju, regulaciji umjetničkih prava u okviru strukovnih udruga.


Rina Barbarić (1991., Kopar, Slovenija). Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, smjer grafično oblikovanje (grafički dizajn). Tijekom studija izlaže i sudjeluje na projektima u Ljubljani: samostalna izložba Spit It Out, 2013., suradnja s Kinom Šiška u sklopu projekta Cikel mladih ustvarjalcev, događanje 8. Marec u Kreativnoj Coni Šiška, a 2015. izlaže na Biennalu vizualnih umjetnosti Ljubljana. Stažira u Aitor Throup Studiju u Londonu (2016), kasnije radi u studiju Kuna zlatica. Sudjeluje u timu Festivala kratkog filma u Ljubljani. Suradnica je na projektu Vox Feminaea Fierce Women kao ilustratorica za društvenu igru istog naziva. Godine 2017. izrađuje vizualni identitet za 11. Vox Feminae Festival u sklopu kojeg predstavlja svoju prvu samostalnu izložbu u Zagrebu Mama je bila u pravu!. Nakon festivala nastavlja surađivati s VF timom u raznim akcijama, ali najviše djeluje u Učeničkom domu Dora Pejačević gdje vodi likovne radionice i izrađuje vizuale za domski časopis. Izlaže u galeriji Bačva i Orisu sklopu festivala ilustracije 36 Mountains (2018). Održava izložbu Nedorečena u galeriji Siva u Medici, Zagreb (2018). Iste godine pohađa likovnu rezidenciju u Portu gdje započinje svoj projekt Soba za izgubiti nevinost, finalno predstavljen u Zagrebu u sklopu programa Mapping the Unseen. Tijekom 2021. i 2022. autorica je koncepcije projekta Roza kletva, nastalog u suradnji sa ženskih kolektivom. Projekt kroz medij performansa i instalacije govori o ženskom prijateljstvu. Radi kao freelancea na području Zagreba, Rijeke i Ljubljane te radi na novim idejama i projektima na području vizualne umjetnosti.

Nika Čuić (1991., Zagreb). Završila je modni dizajn i kostimografiju te diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radi na filmskim i kazališnim stranim i domaćim projektima te već dugi niz godina aktivno radi na razvitku svog modnog branda NIKA TOM s kojim je izlagala na događajima poput Berlin Alternative Fashion Week-a, Fashionclasha u Maastrichtu, Milano Trend Reporta, Ljubljana Fashion Week-a, Casimir Pulaskiday Showroom (Japan), Projekt Ilica: izložba Transparentnost u modi. 2019. godine osvojila je Elle Style Awards nagradu za najboljeg mladog dizajnera, bila je finalist FASHION SCOUT SEE-a (najbolji dizajneri na području Istočne Europe) i Biennalea hrvatskog dizajna. Neki od projekata na kojima je radila kao kostimografkinja su audio – vizualni performans ‘ROZA KLETVA’ (u suradnji s Rinom Barbarić, Sarom Salamon, Koviljkom Ljuštinom, Andrejom Brozović Adžić-Kapitanović, Kristinom Paunovski i Anamariom Cvitković u sklopu ZOOM Festivala te Otvorenog Studija u GMK), plesna predstava BOYS, BOYS, BOYS, kratkometražni filmovi Čimavica, Mliječni zubi, Danica, Moj Nikola te radila na projektima poput tv-serija Dnevnik Velikog Perice, Strike Back VIII, dugometražnih filmova Dnevnik Diane Budisavljević, Tragovi, The Weekend Away, Dopunska nastava i mnogih drugih. Aktivna je članica udruge CFTDP (Centar za filmsku i televizijsku dizajn produkciju).

Sara Salamon (1991. u Rijeci). Diplomirala je na smjeru Medijskih umjetnosti i praksi na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Djeluje u poljima različitih umjetničkih praksi, kao vizualna umjetnica, snimateljica, i montažerka. U radu najčešće pokušava iznevjeriti medij.
Od 2013. do 2021. godine prezentirala je svoje umjetničke radove i kolaborativne projekte na više grupnih izložbi u Rijeci, Sisku, Zagrebu, Ljubljani, Grazu i Berlinu (poput izložbi RISKIRAJ PROMJENU: Bijeg u MMSU u Rijeci, Touch Me festival 2020, Kontejner u Tehničkom muzeju, Sound Art inkubator u Pogonu Jedinstvo u Zagrebu, Platforma za eksperiment 2.1. u Galeriji Kortil u Rijeci te samostalna izložba Arheološke iskopine u Galeriji VN u Zagrebu…). Izvodi razne eksperimente s Hrvojem Spudićem, a članica je kolektiva B.A.K.A. produkcija, M28 i Platforma za eksperiment.
Sudjelovala je na rezidenciji u Bergen Centre for Electronic Art u sklopu Future DiverCities 2019. te na Q21 Museum Quartier u Beču u 2022. 2017. osvojila je nagradu Innsbruck Film Campus Award for European Young Talents za kinematografiju na filmu Ples bijelog ljeta. 2020. osvaja Nagradu za mladog umjetnika 55. zagrebačkog salona za vizualni identitet 30. muzičkog bijenala Zagreb (u grupi sa Svenom Sorićem, Hrvojem Spudićem i Tinom Dožićem). Nagradu Salona mladih Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković — umjetnici umjetniku dobiva 2020. godine za rad ‘tihi objekti’, u tandemu s Hrvojem Spudićem.
U projektu Roza kletva, Rine Barbarić, ostvarenom tijekom 2021. i 2022., autorica je audio-vizualnog materijala i svjetla. Živi i radi u Rijeci i Zagrebu.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | “Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete”

Gošće: Andreja Kulunčić, vizualna umjetnica i autorica projekta, psihoterapeutkinja Dubravka Stijačić i antropologinja Renata Jambrešić Kirin, suradnice na projektu.

“Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete”

U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci od 22. veljače do 20. ožujka traje izložba “Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete”, dio istoimenog umjetničko istraživačkog projekta Andreje Kulunčić. Kustosice izložbe su Irena Bekić i Anca Verona Mihulet.Projekt tematizira žensko stradanje u političkim logorima na Golom otoku i Svetom Grguru, u kojima je od 1950. do 1956. boravilo više od 850 žena osuđenih zbog navodne povezanosti s Informbiroom, nastao je u suradnji s antropologinjom Renatom Jambrešić Kirin i psihoterapeutkinjom Dubravkom Stijačić. Suorganizatori su udruge Goli otok “Ante Zemljar” i MAPA. Do sada je ostvareno istraživanje, intervencije na samoj lokaciji logora, izložbe u Povijesnom i pomorskom muzeju u Puli (2021.) i MMSU Rijeka (2022.), web stranica, dvije publikacije i brojne radionice. U središtu projekta je propitivanje pozicije žena koje nisu ravnopravno prisutne u javnom diskursu o totalitarnom nasilju i otporima u Jugoslaviji početkom hladnog rata, već su ostavljene na margini povijesti. Nasilna, destruktivna i mizogina biopolitika u logoru za političke zatvorenice rezultirala je dubokom traumom i dugogodišnjom šutnjom žena o golootočkom iskustvu.

Zašto se vraćati ženama, žrtvama političkog nasilja? Kao što u katalogu iznosi Renata Jambrešić Kirin: “Ženama koje su stradale ili nestale … zbog sukoba Tita i Staljina ne vraćamo se radi produbljivanja obiteljskih, društvenih ili političkih trauma, nego baš obratno, radi razvezivanja čvorova boli i traumatskih pozljeda koje se prenose generacijama i ostavljaju (ne) vidljive tragove na biografijama potomaka političkih zatvorenica. Drugi poticaj svijest je o tome da borba za ljudska i ženska prava nikad nije dovršena i da nam u osnaživanju vlastitih potencijala za nju treba poznavanje ženske povijesti…”Šezdeset šest godina nakon zatvaranja ženskog političkog logora, u sklopu projekta, prvi su puta postavljene informativne table o njegovu ustroju i povijesti te je započeto vizualno obilježavanje ženske memorije kao oblik trajnog spomenika. Važan dio same izložbe je i onaj sudionički, koji poziva i potiče publiku na sudjelovanje kroz radioničke i gerilske modele. U tijeku je akcija izrade skulpturica “850 žena za 850 žena”, koji će rezultirati antispomenikom simbolično posvećenom svakoj ženi koja je prošla torturu navedenih političkih logora.S gošćama ćemo razgovarati o svim aspektima ovog višegodišnjeg, kompleksnog istraživanja, njegovim društvenim, psihosocijalnim, antropološkim elementima i mogućnostima umjetnosti da propituje različite aspekte društvenih odnosa i društvene prakse.

Više o projektu i izložbi:
http://www.zene-arhipelag-goli.info/o-projektu/
http://www.zene-arhipelag-goli.info/izlozbe/mmsu-rijeka/


Andreja Kulunčić, vizualna umjetnica, u svojim radovima propituje aspekte društvenih odnosa i društvene prakse zanimajući se za društveno angažirane teme, suočavanje s različitim publikama i suradnju na kolektivnim projektima. Uspostavlja vlastite interdisciplinarne mreže doživljavajući umjetnički rad kao istraživanje, proces suradnje, sukreiranja i samoorganizacije. Često zahtijeva od publike aktivnu suradnju i “dovršavanje” djela. Dio procesa u nastajanju rada često je multidisciplinarnost, u kojoj se specifične umjetničke vještine nadopunjuju komplementarnim vještinama iz drugih područja. Živi u Zagrebu, gdje predaje na Akademiji likovnih umjetnosti na smjeru Novi mediji. Njezin je rad predstavljen na međunarodnim izložbama uključujući Documenta11 (Kassel), Manifesta4 (Frankfurt/Main), 8. Istanbul Biennial (Istanbul), Liverpool Biennial04 (Liverpool), 3. Tirana Biennial (Tirana), 10. Trijenale Indije (New Delhi) te na skupnim izložbama u muzejima uključujući Whitney Museum of American Art (New York), PS1 (New York), Museum MUAC (Mexico City), Palais de Tokyo (Pariz), Garage Museum (Moskva), Kumu Art Museum (Tallin), MSU (Zagreb), MMSU (Rijeka), Lentos Kunstmuseum (Linz), Museum of Modern Art (Saint-Etienne), MSU (Ljubljana), MSUV (Novi Sad), MSU (Beograd), Ludwig Museum (Budimpešta).

Dubravka Stijačić, prof. defektolog-socijalni pedagog i psihoterapeut realitetne terapije. Dugi niz godina radila je u Klinici za psihijatriju Vrapče kao voditeljica Odjela za psihosocijalne metode liječenja i radnu terapiju koji je zadužen za provođenje psihijatrijske rehabilitacije / psihosocijalnog tretmana za sve pacijente Klinike Vrapče. Trenutačno vodi grupnu i individualnu psihoterapiju i treninge socijalnih vještina te radi kao edukatorica i supervizorica realitetne terapije.Renata Jambrešić Kirin djelatnica je Instituta za etnologiju i folkloristiku te suradnica Centra za ženske studije u Zagrebu. Radove s temom ženske ratne književnosti, diskursa svjedočenja, socijalističke kulture pamćenja i rodne povijesti u Hrvatskoj objavljivala je u hrvatskim i međunarodnim znanstvenim časopisima. Kritike, eseje i kratke proze objavljivala je u časopisima Quorum, Riječi, Treća, Tema, Forum i Književna republika te na Trećem programu Hrvatskog radija. Autorica je knjige Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja (2008.) i kourednica mnogih zbornika radova. U Koricama od kamfora (2015.) kritički promišlja današnje društvo, miješa žanrove i stilove, dokumentarne izvore i fikciju.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | Sanja Bachrach-Krištofić, umjetnica u mirovini

Doručak na travi, 5.12.2021., 10-11 sati

Gošća: Sanja Bachrach-Krištofić, umjetnica u mirovini

R+ ekipa i, za ovu priliku, kooptirana članica radnog kolektiva, kustosica i feministkinja Leila Topić, u emisiju pozivaju njenu urednicu i voditeljicu: Sanju Bachrach Krištofić, koju će ovog vikenda “zaskočiti” 60-ti rođendan. Uz pitanja voditeljice Leile Topić, pozvani ste da postavljate pitanja, komentirate emisiju, otvorite razgovor o temama koje vas zanimaju, a društveno su releventne, o gošćama koje bi voljeli vidjeti.Ukratko o Sanji – šezdest godina života, od toga 40 aktivno u sektoru kulture: od fotografskih izložbi, grafičkog dizajna, postava izložbi, koncipiranja i realizacije tematskih izložbi iz područja fotografije ili arheologije pop-kulture, društvenih fenomena 20. stoljeća. Sanja je članica čelnih hrvatskih udruga vizualnih umjetnosti pa je dobro upoznata s položajem radnika/ca u kulturnom sektoru, stanjem u kulturi. Od 1996. članica je Centra za ženske studije u Zagrebu, gdje je i danas aktivna članica, koja se zalaže za ženska prava i rodnu ravnopravnost.

Do danas je sudjelovala na 70 skupnih i ostvarila preko 40 samostalnih izložbi i projekata, u Hrvatskoj i regiji. Godine 2004. potakla je osnutak Sekcije za multimediju i intermediju ULUPUH-a. Krajem 2011. godine osnovala je umjetničku organizaciju Kultura umjetnosti. Od početka 2020. članica je neformalne građanske inicijative Obnovimo Zagreb, urednica i voditeljica emisije Doručak na travi. Od 1.1.2021., žena u statusu umirovljenice.Sanja Bachrach-Krištofić rođena je u Zagrebu 1961. godine. Aktivno djeluje od 1981. godine, kada počinje životnu suradnju s Mariom Krištofićem, suprugom i fotografom, s kojim sve radove i izložbe potpisuje zajednički: Bachrach & Krištofić, bez obzira na udio ili vrstu doprinosa u zajedničkim projektima. Rade usporedno za niz naručitelja iz područja kulture (Hrvatski fotosavez, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, Gliptoteka HAZU, Zagreb, Moderna galerija, Zagreb, HDLU, Zagreb, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb, Židovska općina, Zagreb, MUO…) i privrede (Croatia Records, Aquarius Records, Dallas Records, Menart, Dancing Bear, Apple Hrvatska, Čakovečka banka, Srce …). Od 1980-ih do danas radi na dizajnu ovitaka brojnih protagonista novovalne i suvremene glazbene scene.Istaknutiji radovi: ovitak singla grupe Prljevo Kazalište Televizori (Jugoton, 1978), fanzin Galerije SC-a Akcent (1983), ovitak albuma Sjaj u tami grupe Dorian Gray (1984). Istaknutiji vizualni identiteti i postavi izložbi: Arhitekt Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole, (Muzej za umjetnost i obrt, 2015), Figura i ornament, Johannes Komersteiner i njegov krug (Muzej za umjetnost i obrt, Narodna galerija Ljubljana, 2016), Pozdrav iz Zagreba (Umjetnički paviljon, Zagreb, 2016), Omladinske radne akcije – dizajn ideologije (KIC, Galerija na katu, 2017), Balet i strast – donacija Jelka Yureshe (MUO, 2017-2018), Pommer 1856 / Gojević 2016 – Fotografične slike naših narodnih spisateljah (Muzej grada Zagreba, 2017-2018.), Idemo na tjelesni (Hrvatski školski muzej, Zagreb, 2019), Stoljeće djeteta u Hrvatskoj (Hrvatski školski muzej, 2019-2020).Godine 2016. u Muzeju za umjetnost i obrt održana je retrospektivna izložba Bachrach & Krištofić: dizajn i fotografija (kustosica Jasmina Fučkan, esej Dean Kršić). Izložba je prikazana u galeriji Kortil Rijeka (2019), te u Muzeju Kutine, Kutina (2021).

Istaknutiji autorsko/kustoski projekti: Hrvatska fotografija ’95 (1995, u suradnji s Hrvatskim fotosavezom), Koncept – međunarodna izložba fotografije (u suradnji s Hrvatskim fotosavezom, 2001), Dizajn i moral (ICOGRAD-a, 2001), Ženska soba – ženski pogled / Suvremena ženska fotografija, međunarodna izložba fotografije (2011), Mala povijest zagrebačkog salona – primijenjena umjetnost i dizajn (2002, 37. zagrebački salon primijenjene umjetnosti, HDLU, Zagreb), Boro Kovačević ― umjetnost makete u suradnji s Krešimirom Roginom i Vinkom Penezićem, produkcija ULUPUH (2013, Galerija Karas, Zagreb), Marija Braut Nepoznati Zagreb (Umjetnički paviljon, Zagreb, 2014). SAP – Akcija mapiranja spomenika (u suradnji s Rosanom Ratkovčić, Darijom Alujević i Mariom Beusanom), Jugoton: istočno od raja (Tehnički muzej, Zagreb, 2014; Muzej nauke i tehnike, Beograd, 2015-2016, Tehnički muzej Slovenije, 2019.-2020. ), Spasi znak, očuvanje i zaštite natpisa, znakova i logotipova industrijske baštine na području Zagreba (2015), Pozdrav iz Zagreba (suradnja s Danijelom Rafaelićem, Umjetnički paviljon, Zagreb, 2016), koncepcija izložbe i publikacija Omladinske radne akcije – dizajn ideologije (KIC, Zagreb, 2017, Muzej Slavonije Osijek, 2019, Muzej Đakovštine, Đakovo, 2021).

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

R+: Doručak na travi | Stroj ne donosi promjene

Doručak na travi, nedjelja, 14.11.2021., 10-11 sati

Stroj ne donosi promjene
Ususret 7. Device_art festivalu: umjetnost, robotika i nove tehnologije

Gošće emisije: članice KONTEJNER kustoskog tima 7. Device_art festivala, Davorka Begović i Tereza Teklić te kanadsko-njemačka multimedijska umjetnica Darsha Hewitt.

Prije gotovo 20 godina (2002.) osnovana je u Zagrebu umjetnička organizacija KONTEJNER |biro suvremene umjetničke prakse. KONTEJNER su osnovale Sunčica Ostoić i Olga Majcen Linn, a danas u njemu rade …
Od početka rada KONTEJNER se pozicionira unutar područja umjetnosti koje istražuju ulogu i značenje znanosti, tehnologije i tijela u društvu, relevantne fenomene današnjice, s fokusom na provokativne i intrigantne teme i pojave, kao i one koje društvo vidi kao tabu – poput užitka, fenomena vremena i energije, mentalnog zdravlja, manipulacije (ljudskom i umjetnom) inteligencijom i tamne tvari. Pored brojnih ostvarenih izložbi i izložbenih koncepcija, KONTEJNER organizira i vodi tri međunarodna festivala: Touch Me (od 2005)., Ekstravagantna tijela (od 2007.) i Device_art (od 2004.).Danas razgovaramo o ovom potonjem – sedmom trijenalnom međunarodnom Device_art festivalu umjetnosti, robotike i novih tehnologija, koji se održava od 23.11. do 19.12.2021., u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Naziv ovogodišnje festivalske izložbe je “Stroj ne donosi promjene”, pozivajući nas na promišljanje našeg sve prisnijeg odnosa s tehnologijom.Od 2004. godine festival Device_art tematizira tehnologiju u suvremenoj umjetnosti, pomičući granice umjetničkih medija kroz radove i koncepte koji na različite načine propituju potencijale, ograničenja i utjecaje tehnologije na našu svakodnevicu. Na ovogodišnjem festivalu će se predstaviti radovi dvadeset dvoje međunarodnih i domaćih umjetnika/ca i kolektiva, među kojima je i 6 novih produkcija i koprodukcija udruge KONTEJNER, organizatora projekta. Nove produkcije predstaviti će Ana Sladetić, Alex Brajković, Branimir Štivić, Kata Mijatović, SOLL te Darsha Hewitt.U dijelu izvedbi i radova moći će sudjelovati i publika: šetnja gradom s posebnim slušalicama, otkriva novu zvučnu panoramu stvorenu od kvartovskih kamera, radarskih sustava, antena, bankomata… a i vrištanje u ogledalo postaje interaktivno iskustvo. Na ovom, 7. Device_art festivalu, susreću se mašine za snove, balerine iz budućnosti, svemirski brkovi i robotski kipar-ekolog.
Među inozemnim umjetnicima su Moritz Simon Geist, predstavnik njemačke device art scene, međunarodno priznati glazbenik i inženjer robotike, dugogodišnji suradnik sastava Mouse on Mars, zatim Simon Weckert s radom Hakiranje Google karata, Benoît Maubrey sudjeluje s zvučno i vizualno atraktivnim radom Audio balerine, Carolin Liebl i Nikolas Schmid-Pfähler stvaraju skulpture i instalacije koje istražuju učinke tehnološkog razvoja na naš život, radom koji recikliranu plastiku pretvara u skulpturalne objekte. Dvije se umjetnice bave zvukom, Christina Kubisch koja pripada prvoj generaciji sound art umjetnica s site specific radom Električne šetnje i naša gošća Darsha Hewitt, s radom High Fidelity smetlište II: Protoplastični zapis koja se sastoji od gramofona iz razdoblja 1950-ih i ploča od šelaka – preteče vinila kakvog poznajemo danas.Kustoski tim 7. Device_art festivala čine: Sarah Donderer, Yannick Hofmann, Daria Mille, Philipp Ziegler (ZKM | Centar za umjetnost i medije, Karlsruhe), Davorka Begović, Ena Hodžić i Tereza Teklić (KONTEJNER).


Davorka Begović diplomirala je muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Proteklih 15 godina radi u području kulture i umjetnosti kao selektorica i producentica, glazbenih, ali i kazališnih, suvremenoplesnih, multimedijskih i filmskih projekata. Od početaka Kulture promjene SC-a bila je vanjska suradnica, a zatim umjetnička voditeljica Muzičkog salona SC unutar kojeg je pokrenula te umjetnički i produkcijski vodila međunarodni festival Izlog suvremenog zvuka. Niz je godina bila aktivna i u filmskoj produkciji (Motovun Film Festival, Spiritus Movens, CineLink SFF-a, Studio Dim) nakon čega se u potpunosti posvećuje umjetničkom i kustoskom radu te se usavršava i specijalizira za područje suvremene (eksperimentalne) glazbe i srodnih izričaja. Trenutno radi kao samostalna muzikologinja i nezavisna kustosica, a kao suradnica KONTEJNER-a vodi međunarodni projekt Re-Imagine Europe te radi na projektima iz područja suvremenog zvuka, sound arta i srodnih umjetničkih praksi. Na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu radi kao vanjska predavačica kolegija „Zvuk kao likovni izraz“. Surađuje s udrugom KURZIV i portalom kulturpunkt.hr te međunarodnim festivalom eksperimentalne i improvizirane glazbe Audioart u Puli. Objavljuje kritike i članke, piše tekstove za diskografska i druga izdanja, vodi radionice iz područja eksperimentalnog zvuka te sudjeluje na međunarodnim konferencijama.

Darsha Hewitt u svojoj se umjetničkoj praksi bavi novim medijima i zvukom, a njezina istraživanja temelje se na materijalima i eksperimentiranju sa zastarjelom tehnologijom. Njezini radovi obuhvaćaju zvučne instalacije, elektromehaničke radove, performanse, video, crteže i fotografiju. Hewitt koristi medijsko-arheološki pristup stvaranju umjetnosti, gdje se skriveni sustavi unutar tehnologije de/remistificiraju kao sredstvo za razotkrivanje struktura ekonomije, moći i kontrole koje su ugrađene u zapadnu kulturu. Njezina umjetnička djela predstavljena su širom svijeta, a nedavne izložbe održane su u gradskoj vijećnici Hong Konga (CN), Halle14 – Zentrum für zeitgenössische Kunst (DE), MU Artspace (NL), The Museum of Arts and Design, New York City (US), HMKV Hartware MedienKunstVerein (DE), Gaitée Lyrique (FR), Modern Art Oxford (UK), transmediale (DE), CTM Festival Berlin (DE) i WRO Media Art Biennale (PL). Realizirala je brojne narudžbe radova te je dobitnica niza stipendija i nagrada, uključujući međunarodnu produkcijsku stipendiju The Edith-Russ-Haus za medijsku umjetnost i stipendiju na Berlin Centre for Advanced Studies in Arts and Sciences, Universität der Künste Berlin.

Tereza Teklić diplomirala je povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2008. članica je udruge KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse. Radila je prvo kao asistentica, a zatim kao koordinatorica, voditeljica i kustosica projekata u organizaciji udruge. Od 2011. do 2018. godine bila je dio kustoskog tima Galerije Močvara i produkcijske platforme Sound Art Inkubator, projekata koji su se provodili u suradnji s Udruženjem za razvoj kulture “URK” i Klubom Močvara. U sklopu Galerije sudjelovala je u predstavljanju preko 50 umjetničkih projekata. Bila je jedna od kustosica Device_art festivala 2012. i 2015. godine, te je projekt također kurirala i na međunarodnoj razini s izložbama u Pragu i Montrealu. U 2020. godini bila je dio kustoskog tima programa velikih interaktivnih instalacija u sklopu Rijeka 2020, od koji je realizirana instalacija „Histerične mašine“ kanadskog umjetnika Billa Vorna. Jedna je od inicijatorica interdisciplinarnog projekta “Mjestimice svjetlo”, koji se od 2014. do 2016. godine provodio u organizaciji udruge MJESTIMICE. Od listopada 2019. godine zaposlena je u udruzi KONTEJNER. Od 2020. je voditeljica udruge i članica Programskog savjeta Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

R+: Doručak na travi | Znanošću protiv predrasuda

Doručak na travi, nedjelja, 7.11.2021., 10-11 sati

Znanošću protiv predrasuda

Gošća emisije: dr. Andrea Gubaš, molekularna biologinja, suradnica prof. Ivana Đikića na Goethe sveučilištu u Frankfurtu.

Posljednih godina, gotovo svakodnevno, svjedočimo širenju neprovjerenih, neutemeljenih ili lažnih informacija koje su plasirane da namjerno dezinformiraju ili obmanu ljude. Lažne informacije tako utječu na stavove širokog kruga osoba, stvarajući atmosferu nesigurnosti i društvenih sukoba. Sve veći broj ljudi iskazuje nepovjerenje u znanost, znanstvena istraživanja ili postignuća, metode.
Znanost pak, empirijskim metodama uz kritičku evaluaciju, stvara rješenja potrebna na brojnim područjima svakodnevnoga života, traži odgovore na pitanja, mehanizme koje će dugoročno poboljšati kvalitetu života opće populacije, pa i tih brojnih skeptika. Znanost je ključna za društveni napredak i neprestano unapređenje našeg znanja, održivog načina života.

Naša gošća je mlada hrvatska znanstvenica, Andrea Gubaš, koja je, nakon studija na biološkom odjelu PMF-a u Zagrebu s znanstvenim radom nastavila u timu prof. Ivana Đikića na Goethe sveučilištu u Frankfurtu. Andrea, još od diplomskog studija, istražuje proces autofagije (grčki: autóphagos ili samoproždirući). Autofagija je način na koji se stanice u našem tijelu čiste od oštećenih dijelova, kako bi stvorile nove, zdrave. Ili, malo stručnije rečeno, stanični proces razgradnje staničnih djelova (protein, organela, proteinski agregati ili patogeni) na hranjive materijale koje stanica ponovo koristi za svoj rast i razvoj. Zanimljivo, zar ne? U radu koristi CRISPR/Cas9 metodu genetskog inžinjeringa, kako bi istražila ulogu nama poznatih gena u autofagiji ili identificirala nove gene bitne za autofagije. CRISPR je komponenta imunološkog sustava nekih bakterija, koje se radom znanstvenika primjenjuje u genetskom inžinjeringu, ali i za svakodnevna laboratorijska istraživanja kada se radi o razumijevanju funkcija različitih gena u stanici te genskoj terapiji kao tretman kod različitih bolesti. Znanstvenici u SAD-u skupljaju jako zanimljive rezultate gdje se CRISPR moze koristiti u svrhe uništavanja virusnog genetskog materijala tijekom infekcije virusom SARS-CoV-2. Evo nas temom i u korona virusu!
S Andreom ćemo razgovarati o njenoj izuzetno zanimljivoj i uspješnjoj inozemnoj karijeri, o tome kako se je priključila timu prof. Ivana Đikića, što je obuhvaćao njen doktorski rad u laboratoriju dr. Sharon Tooze na The Francis Crick Institutu u Londonu, te sadašnji posao kod prof. Đikića, od 2018. godine do danas. Čime se bavi cijeli tim, kako izgleda timski rad u jednom od vodećih Europskih instituta, a čime se bavi ona. Kako nam može pomoći autofagija, a kako CRISPR tijekom infekcije virusom SARS-CoV-2. Što voli kod znanosti, zašto ljudi gube povjerenje u znanost, kako vratiti to povjerenje.
Emisija se emitira 7.11.2021., na rođendan Marie Curie, jedne od najznačajnijih znanstvenica (fizika i kemija). Ujedno je prošlo i 110 godina od kada je ovjenčana Nobelovom nagradom (1911.) u području kemije, za otkriće kemijskih elemenata – polonija i radija. Unatoč svojih uspjeha i velikog doprinosa, žene, znanstvenice u prirodnim znanostima, puno se rjeđe spominju u medijima od muških kolega.

Tijekom povijesti znanstvenice s područja prirodnih znanosti mijenjale su i povijest Hrvatske, poput Lidije Colombo (1922.-2015.), prve žene u Hrvatskoj koja je doktorirala fiziku, stučnjakinje u molekulskoj spektoskopiji, osnivačice laboratorija za molekulsku fiziku u Hrvatskoj, zatim Jelene Krmpotić-Nemanić (1921.-2008.) koja je bila autorica udžbenika Anatomija čovjeka, pod čijim se vodstvom Zavod za anatomiju razvio u suvremeni Institut ili Zlate Bartl (1920.-2008.), profesorice kemije, fizike, matematike, koje je izumila svima poznatu Vegetu; Sibile Jelaske (1938.) doktorice bioloških znanosti i sveučilišne profesorice koja se bavi razvojem biologije biljnih organizama i biotehnologijom, uz niz mlađih znanstvenica u ovim područjima, koje danas djeluju u Hrvatskoj.

Andrea Gubaš magistrirala je 2013. godine na biološkom odjelu Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska te stekla diplomu s područja eksperimentalne biologije na istom sveučilištu.
Tijekom studija u Zagrebu sudjelovala je u Erasmus programu te pripravnički staž stekla u laboratoriju prof. Ivana Đikića, na Goethe Univerzitetu u Frankfurtu, Njemačka.
Nakon magistarskog studija, Andrea je od 2014. do 2018. godine pohađala četverogodišnji doktorski studij za istraživanje raka u Ujedinjenom kraljevstvu, laboratorij dr. Sharon Tooze na The Francis Crick Institutu u Londonu. Tijekom doktorata, Andrea se usredotočila na proučavanje regulacije PI3P-efektor-proteina tijekom autofagije izazvane gladovanjem.
Andrea Gubaš doktorirala je na Imperial Collegeu u Londonu 2018. godine, a vođena snažnom strašću prema razumijevanju mehanizama sekretornih puteva, ponovno se pridružuje istraživačkoj skupini laboratorija prof. Ivana Đikića na Goethe sveučilištu, gdje kao postdoktorantica radi na identifikaciji novih regulatora različitih puteva selektivne autofagije pomoću CRISPR/Cas9 tehnologije.
Autorica je i koautorica više objavljenih međunarodnih znanstvenih radova, a sudjelovala je i na nizu stručnih međunarodnih konferencija u Ujedinjenom kraljevstvu, na temu autofagije.
Sudjeluje u timskoj evaluaciji stručnih radova međunarodnog časopisa Communications Biology, suradnica je volonterskog znanstvenog tima WIA – Woman In Autography (Žene u autografiji) i istoimenog znanstvenog bloga.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

R+: Doručak na travi | Međunarodni dan djevojčica – za rodnu ravnopravnost od najranije dobi

Doručak na travi, nedjelja, 10. 10. 2021., 10-11 sati

Međunarodni dan djevojčica – za rodnu ravnopravnost od najranije dobi.

Gošće emisije su: Mirsada Begović, predstavnica inicijative #spasime i novinarka, zamjenica urednika na Al Jazeeri English, Ramiza Memedi, predsjednica romske udruge “Bolja budućnost” i Nikolina Zec, feministička pravnica i aktivistkinja iz Osijeka zaposlena u ženskoj udruzi Izvor iz Tenje.
U svijetu danas živi više od 850 milijuna djevojčica. Međunarodni dan djevojčica obilježava se od 2011. godine, kada su Ujedinjeni narodi proglasili 11. listopada Svjetskim danom ženskog djeteta.

Cilj je afirmacija prava djevojčica u područjima u kojima su diskriminirane, kao što su pristup obrazovanju, zdravstvena zaštita, seksualno i reproduktivno zdravlje, zakonska prava i zaštita od diskriminacije, nasilja i ugovorenih brakova. Rodna ravnopravnost treba se ostvariti od najranije dobi težeći društvu u kojem djevojčice mogu ostvariti svoje želje i snove, aktivno sudjelovati u odlukama koje se tiču njihovih života, pružajući im priliku da postignu svoj puni potencijal.
Hrvatska je već tri godine potpisnica Istambulske konvencije, koja jasno propisuje da su djevojčice obuhvaćene kategorijom “žene”. Pored toga, ove je godine Europska unija donijela nekoliko odluka iznimno važnih za rodnu ravnopravnost. Rezolucijom 83. rodno uvjetovano nasilje ušlo je u istu kategoriju kaznenih djela kao i terorizam, u lipnju ove godine EU parlament je usvojio rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, a 6. listopada 2021. donesena je rezolucija protiv nasilja u intimnim vezama i oduzimanja djece od majke.

U nas smo tjednima svjedoci skandala vezanog uz rad Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba zbog primjene “otuđenja od roditelja”, često na štetu majki, o čemu je pisala novinarka Jelena Jindra. Već godinama novinar Drago Hedl izvještava o slučajevima seksualnog zlostavljanja među štićenicama Doma za odgoj djece i mladeži u Osijeku, uz brojna svjedočanstva maloljetnica koje su boravile u Domu. Ove se godine dogodio još jedan, medijski iznimno praćen smrtni slučaj u kojem je život izgubila dvoipolgodišnja djevojčica iz Nove Gradiške.

Živimo li u nekom paralelnom svemiru? Što se događa u sustavu socijalne skrbi, u zakonodavnom sustavu. Što rade oni koji trebaju primjenjivati i provoditi zakone. Gdje bi bila naša savjest bez aktiviskinja, ženskih inicijativa, nevladinih udruga za ženska prava? Što znači život djevojčica i djevojaka u partijarhalnom, konzervativnom društvu kao što je naše, mimo svih prihvaćenih i potpisanih rezolicija?

Mirsada Begović, novinarka i aktivistkinja, zamjenica urednika na TV kanalu Aljazeeri English. Jedna od osnivačica inicijative #spasime, uz Jelenu Veljaču, Anu Pecotić, Unu Zečević Šeparović, Anicu Tomić i Jelenu Kovačić. Donedavno je radila kao zamjenica urednika vijesti na TV kanalu Al Jazeera Balkans, na RTL-u je bila šefica koordinacije vijesti, šefica dopisništva ali i PR te kuće. Bila je i direktorica korporativnih komunikacija izdavačke kuće Profil. Tijekom karijere surađivala je s brojnim inozemnim TV kućama kao što su Sky News, BBC I dr. 

Ramiza Memedi  Već dva desetljeća aktivno radi na pitanjima položaja Roma, a naročito Romkinja. Memedi se nakon završene više ekonomske škole susrela s diskriminacijom pri zapošljavanju bezuspješno tražeći posao na Kosovu, gdje je živjela, ali i u Zagrebu. U Zagrebu je prvo završila tečaj daktilografije, a 1998. i studij Pedagoških znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Aktivistički rad započinje 1999. godine kada je nakon posjete romskim naseljima zajedno s nekoliko kolegica osnovala Udrugu žena Romkinja Hrvatske „Bolja budućnost“ te se susrela s izazovima uključivanja romske zajednice u Hrvatsko društvo te poboljšanja uvjeta života Roma i Romkinja. Od 1999 godine redovito sudjeluje na kreiranju raznih Nacionalnih strategija i Akcijskih planova za uključivanje Roma u javni i društveno-politički život u Republici Hrvatskoj.

Također, sudjeluje u zagovaranju edukativnim programima i projektima posebno s područja ostvarivanja ljudskih prava, ravnopravnosti i integraciji Romakinja/Roma u društvu. Dobitnica je više nagrada i zahvalnica za svoj  trud i doprinos od strane romskih i ne romskih organizacija.  

Nikolina Zec, feministička pravnica i aktivistikinja iz Osijeka. Od 2010. godine radi u savjetovalištu Ženske udruge IZVOR koja se nalazi u prigradskom naselju Tenja, kod Osijeka. Uz dugogodišnju direktnu podršku ženama koje su preživjele sve forme muškog nasilja, sudjeluje u praćenju propisa, zagovaranju javnih politika, edukativnim i drugim programima i projektima s područja zaštite ljudskih prava i ravnopravnosti spolova te radu tijela za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji. Jedna je od predstavnica Ženske mreže Hrvatske u Europskom ženskom lobiju za seksualna i reproduktivna prava i seksualnog iskorištavanja žena kroz prostituciju, pornografiju i surogatstvo.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | Otuđenje od roditelja: sustav za zaštitu ili zlostavljanje djece*

Doručak na travi, nedjelja, 19.09.2021., 10-11 sati

Otuđenje od roditelja: sustav za zaštitu ili zlostavljanje djece*

Gošće: Jelena Jindra, novinarka i Senka Sekulić Rebić, psihologinja

Hrvatska novinarka Jelena Jindra, od srpnja do danas, objavila je na portalu H-alter niz od 9 tekstova pod nazivom “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?”. Posljednji tekst iz ovog prvog dijela serijala biti će objavljen nakon našeg nedjeljnog razgovora. U objavljenim tekstovima Jelena Jindra nam daje precizan uvid u rezultate njenog novinarskog istraživanja o traumatičnoj i problematičnoj manifestaciji tzv. teorije otuđenja od roditelja u svakodnevnom životu problemima ili razvodom uzdrmanih obitelji: roditelja, najčešće majki i djece, ali i očeva te navodi glavne aktere koji ovaj (problematičan) sustav uspješno provode i podupiruu republici Hrvatskoj.U devetom dijelu istaživanja ona razgovara s Severinom Vučković, jednom od “majki žrtava hrvatskog sustava koji primjenjuje tzv. teoriju otuđenja od roditelja, detaljno opisuje mrežu institucija i ljudi koji su njezinom majčinstvu nanosili patnje. U glavnoj ulozi: Milan Popović. U ostalim ulogama: Gordana Buljan Flander, Milan Bandić, Ljubica Matijević Vrsaljko, Ratko Maček, Klemm Security, Gzim Redžepi, Slobodan Ljubičić Kikaš, Ivica Lovrić, Patrik Šegota, Romana Galić, Tea Golub, CZSS Maksimir i mnogi drugi.” (citat, www.h-alter.org, 15.rujna 2021.)

S Jelenom Jindrom i psihologinjom Senkom Sekulić Rebić razgovarati ćemo o konceptu “otuđenja od roditelja”, načinu sprovođenja te posljedicama, ali i zakonitoski cijelog postupka.Što bi, zapravo, trebalo biti “otuđenje od roditelja”? Zagovaratelji tom sintagmom opisuju pojavu kada dijete izražava negativna uvjerenja i osjećaje prema jednom roditelju pod utjecajem psihološke manipulacije i emocionalnog zlostavljanja drugog roditelja. Najčešće nakon razvoda. I takve pojave postoje. Ali tzv. teroia otuđenja je nešto drugo. Razgovore je vodila s više od četrdeset majki i jednim ocem (činjenično, a ne proizvoljno stanje), kojima je dijete (temeljem preporuka Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, CZSS-a nekad sudskim, a nekad i usmenim putem) oduzeto i dodijeljeno drugom roditelju – najčešće pravom i stvarnom zlostavljaču. Ili smješteno u dom za nezbrinutu djecu.Cijela je situacija još problematičnija s obzirom na to da Svjetska zdravstvena organizacija 2020. godine ovaj sindrom nije uvrstila u nacrt Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-11) te ova dijagnoza “otuđenja” ne spada u skupinu “Problemi u odnosu djeteta i skrbnika”. “Otuđenje od roditelja” nije službeno priznat psihopatološki sindrom, pa stoga ne postoji kao bolest ni kao dijagnoza u važećem izdanju Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10).Stoga je ključno pitanje: kako je Hrvatska postala vodeća europska država u provođenju “otuđenja od roditelja”?*Serijal tekstova “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?” napisan je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem provedenog Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.


Jelena Jindra je hrvatska novinarka, istraživačka novinarka, TV voditeljica i urednica. Rođena 1972. u Rijeci, Jelena je diplomirala Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. U TV novinarstvu je od 1997. u privatnoj produkcijskoj kući Mreža, gdje je radila u timu Siniše Svilana i emisiji “Glamour Cafe”. Na HRT-u djeluje kao novinarka TV emisije o kulturi “Pola ure kulture” od 2000.-2012. S ponovnim pokretanjem kanala HRT 3 uređivala je i vodila “Emisiju”, a godinu kasnije s urednikom i voditeljem Domagojem Novokmetom pokrenula, uredila i vodila tjednu polemičnu emisiju “Treća runda”. O kulturnim temama pisala je u tjedniku “Globus” te mjesečnicima “Playboy” i “Cosmopolitan”. Autorica je serijala “EPK za početnike” u sklopu Europske prijestolnice kulture u Rijeci 2020.Senka Sekulić Rebić je psihologinja koja je niz godina radila u udruzi B.a.B.e, a danas radi u Ženskoj sobi, udruzi koja se bavi zaštitom seksualnih prava te žrtvama seksualnog nasilja.

Senka je diplomirala psihologiju pri Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, završila edukaciju na HUBIKOT-u, Hrvatskom udruženju bihavioralne i kognitivne terapije te HDST, Hrvatskom udruženju za seksualnu terapiju, koje se bavi seksualnim zdravljem i liječenjem seksualnih poremećaja. Od 2011.-2017. kao psihologinja radi u udruzi B.a.B.e. koja promiče rodnu ravnopravnost i radi na osiguranju jednakih mogućnosti za sve rodove u raznim sferama društvenog života. Od 2017. do danas radi, kao psihologinja, u neprofitnoj organizaciji civilnog društva – Ženska soba, Centar za seksualna prava te Centar za žrtve seksualnog nasilja.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | Ksenija Turčić, kaleidoskop vizualnih transformacija

Doručak na travi, nedjelja, 12.09.2021., 10-11 sati

Ksenija Turčić, kaleidoskop vizualnih transformacija

Gošća emisije je Ksenija Turčić, slikarica, multimedijska i video umjetnica, profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
U utorak, 7.09.2021. Ksenija Turčić predstavila je izložbom u galeriji “Josip Račić” u Zagrebu, grafičku mapu Kaleidoskop. Ksenija je bila prva hrvatska umjetnica koja je izlagala na Bijenalu suvremene umjetnosti u Južnoj Koreji, u gradu Busanu prije 7 godina. Tamo je prikazana videoinstalacija “Svjedok” unutar Main exhibition u koncepciji Oliviera Kaeppelina . Izbornica za Hrvatsku je Jasminka Poklečki-Stošić, koja je odabrala upravo Kseniju Turčić, koja je Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, 2018. godine, održala istoimenu samostalnu site-specific izložbu. Umjetnica je izložbu koncipirala od 14 video snimki sa zvukom uz prostornu instalaciju, koja je dokumentirala izvanjski prostor okruženja zgrade Paviljona, što je sada postao sadržaj grafičke mape.

S Ksenijom Turčić ćemo razgovarati i o njenim počecima, danima u Školi primijenjene umjetnosti, utjecajima; danima studiranja: profesorima/cama i kolegama/icama. Njenom pogledu unazad iz pozicije bivše studentice, ali i sadašnje profesorice. O broju i položaju profesorica te studentica nekada i danas.
Proći ćemo i period specijalizacije kod Josepha Koshuta, američkog konceptualnog umjetnika mađarskog podrijetla, poznatog po instalacijama osnovanima na riječima, kojima preispituje mjesto i svrhu jezika i govora u umjetnosti.

U jednom se trenu dogodila prekretnica (1998, galerija Miroslav Kraljević, Sunt Lacrimae Rerum?), pa je Ksenijin rad sve više baziran na video-zvučnim instalacijama. Svaki od tih radova preispituje druge odnose: one među ljudima, ali i medijima (analogno/digitalno): Ljubavnica, Anđeo, Krug, Ja volim sebe, SMS, Pušenje… Osim pojedinih video uradaka, Ksenija je organizirala samostalne izložbe, učestvovala na brojnim skupnim izložbama, kao i rezidencijama, stipendijama.

Razgovarati ćemo o njenom umjetničkom radu, profesuri, te stanju zagrebačke Likovne akademije godinu i nešto dana nakon potresa.

Ksenija Turčić (1963., Zagreb) školovala se na Grafičkom odsjeku Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, a 1987. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti sveučilišta u Zagrebu, u klasi prof. Ferdinanada Kulmera. Završila je specijalizaciju iz vizualnih umjetnosti, Corso Superiore di Arte Visiva, 1995. u Comu, Italija. Voditelj specijalizacije bio je Joseph Kosuth.

Ksenija je slikarica, multimedijalna umjetnica, autorica umjetničkih instalacija, video radova, urbanih intervencija i dr. Do 1989. bavi se istraživanjem slikarstva i slike kao elementa prostora.Od 1989. do danas posvećuje se medijskom ispitivanju slikarstva kao mentalne iluzije prostora ili psiholoških i emotivnih percepcija ljudske prirode, radilo se o osobnom ili društvenom položaju pojedinca.

Od 1988. izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, kustoskim projektima i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je više nagrada: Grand Prix 20. salona mladih u Zagrebu (1988.), Nagrada Međunarodnog natječaja Artists Against Hostility to Foreigners u Grazu, Austrija (1993.),Nagrada Umjetničkog festivala u Mainzu u Njemačkoj (1999.), Velika nagrada 5. zagorskog salona u Krapini (2000.), Godišnja Vjesnikova nagrada za likovnu umjetnost “Josip Račić” (2001.), Zagreb, Nagrada “Samostalna izložba”, 25. Slavonski biennale, Muzej likovni umjetnosti, Osijek. Njezini radovi se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Locaton One Gallery u New Yorku i Galeriji Dante Marino Cettina u Umagu.

Boravila je na brojnim studijskim rezidencijama u zemlji i inozemstvu, od Italije, Češke Republike, Velike Britanije do Sjedinjenih Američkih Država.
Od 2010. do danas radi na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te radi kao mentorica na Slikarskom odsjeku. U zvanju je redovite profesorice i članice Vijeća poslijediplomskog studija
od 2011. Živi i radi u Zagrebu.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

R+: Doručak na travi | Od Novog vala do Nove ljevice i drugi kustoski radovi

Emisija o kulturi, Doručak na travi, nedjelja 23.5.2021., 10-11 sati

Gošća: Leila Topić

Od Novog vala do Nove ljevice i drugi kustoski radovi

Ove nedjelje razgovaramo s Leilom Topić, kustosicom koja je godinama podjednako aktivna na kustoskoj i aktivističkoj sceni. Njeni interesi i zone djelovanja kreću se od Novog vala, Fem Punka, Poletove fotografije, preko kustoskog rada u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu gdje ostvaruje suradnje s brojnim akterima/cama suvremene umjetničke scene do urbanog, građanskog, političkog aktivizma i feminizma. Sve nabrojane aktivnosti kao da su dodatno eksplodirale i doživjele ekspanziju upravo tijekom Covid-19 pandemije, izlolacije, zagrebačkog i banijskog potresa te brojnih društvenih “potresa”.

U pandemijsku 2020., krenula je kao kustosica naše najstarije skupne izložbe suvremene umjetnosti, 60. porečkog Anala, pod nazivom “Lonley planet – putovanje u srce domaćeg turizma”. Izložba je prikazala radove petnaest umjetnika i umjetnica koji se kritički osvrću na koncept neodrživog turizma, pogubnog širenja ekonomije usluga i betonizacije obale, odnosno nestanka javnog prostora na račun unosnih turističkih prostornih „prenamjena“.Slijedile su, odlično koncipirane i realizirane izložbe koje je tijekom 2020. i 2021. kurirala u matičnom Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu: Željko Kipke, “Magnetic Sounds”, fotografije Bojana Mrđenovića, “Priroda, kemija, društvo” u produkciji udruge BLOK i MSU-a, izložba “Model, model … and lost levels” Lorena Živkovića Kuljiša, fotografska izložba Sofije Silvie, “Ekvilibrij”. Upravo do ove nedjelje, 23. svibnja, traje izložba “Mogućnosti za 21′”, nastala kao svojevrstan homagge izložbe “Mogućnosti za 71′”, nastale prije četiri decenije, a prema koncepciji tadašnjeg kustosa Galerije suvremene umjetnosti, Davora Matičevića. Pred Leilom je i dinamično kustoski radno ljeto. Već 2. lipnja slijedi izložba Nicole Hewitt: “Žena minorne spekulacije”, koja se održava u sklopu ciklusa “Kinematografije otpora”, nastalog u suradnji Subversive Festivala i MSU-a.Pored kustoskog djelovanja, aktivna je članica Nove ljevice, Centra za ženske studije, a kao strastvena ljubiteljica rock/punk/alter glazbe glasnogovornica inicijative “Ne damo Jabuku!”.

Zagovaračica je prava marginaliziranih skupina koje dovode u pitanje dominantnu kulturnu proizvodnju, pa su mahom marginalizirane ili izuzete iz mainstream medijskih i kulturnih zbivanja i prikaza.Leilu Topić zanimaju teme koje povezuju takozvanu „visoku“ i alternativnu kulturu; njihove međusobne odnose. Uz najavu jedan njen osobni, biografski dodatak: “Večinu svog života do 20-te godine, provela sam u klubu borilačkih vještina ‘Budokai’ na Gornjemu gradu kojeg je vodio moj otac. Možda bi moja karijera išla u posve drugom smjeru da 1993., na Europskom prvenstvu u full-contactu nisam uništila sve ligamente koljena.”


Leila Topić (1972.), diplomirala Povijesti umjetnosti i Komparativnu književnost pri Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku studija, a kao samostalna kustosica surađuje na projektima umjetnice Sanje Iveković te na izložbama kustosa Tihomira Milovca. Od 2006. radi kao kustosica u MSU te vodi Zbirku fotografije, filma i videa i medijske umjetnosti. Kustosica je brojnih skupnih i samostalnih izložbi aktera/ica lokalne i međunarodne umjetničke scene, među kojima su Renata Poljak, Javier Arce, Miroslaw Bałka, Oliviera Menateaua, Dalibora Martinisa, Rogera Ballena, grupa Flatform… Kustosica je skupnih izložbi L’amour d’risque (izbor iz 18 francuskih regionalnih Muzeja suvremene umjetnosti) u MSU-u, Lighting Out for the Territories (bečka Kunsthalle; budimpeštanski Centar suvremene umjetnosti Trafo). Bila je selektorica i kustosica 14. Parforming arts festivala u Osijeku te pre-selektorica „hrvatske sezone“ u Francuskoj za izvedbene umjetnosti.

Autorica je brojnih predavanja, napisa, intervjua, eseja koje objavljuje u stručnim časopisima (Oris, ČIP, Zarez, Prosvjeta, Kontura). Bila je suradnica HRT-ove emisije o kulturi Transfer te emisije Triptih 3. programa Hrvatskog radija. Radi kao članica više domaćih i međunarodnih žirija za dodjelu strukovnih nagrada (Zagrebački salon, nagrada Vladimir Nazor, Festival eksperimentalnog filma 25fps, Video Medeja).

Autorica je brojnih predgovora samostalnim i grupnim izložbama te ko-autorica monografije o Galeriji Studentski centar (zajedno s Darkom Glavanom). Jedna je od urednica biblioteke Refleksije“ MSU-a (Nicolas Bourriaua, Relacijska estetika/Postprodukcija, Kraj umjetnosti, Donald Kuspit). Trenutno završava poslijediplomske studije pri beogradskom Fakultetu za medije i komunikaciju pod mentorskim vodstvom dr. sci. Miodraga Miška Šuvakovića. Zanimaju je teme koje povezuju takozvanu „visoku“ i alternativnu kulturu; njihove međusobne odnose. Dio tog interesa ostvaruje suradnjom na filmskom programu subverzivnog filmskog festivala Punk – prostor ženske slobode, 2015.

U okviru obrazovnog programa Centra za ženske studije, 2016/2018., unutar četvrtog modula Feministička kritika umjetnosti i reprezentacija roda vodi predavanja pod nazivom Prostori slobode, feminizam i punk. Aktivna je članica Nove ljevice i Centra za ženske studije jer vjeruje u pozitivne promjene kroz političko djelovanje.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom