Izložba Animafest 1972. – 2022. u Muzeju suvremene umjetnosti

Svjetski festival animiranog filma Animafest Zagreb, osnovan je prije pedeset godina i jedan je od najstarijih festivala posvećenih animaciji. U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u četvrtak, 12. svibnja u 20:00 sati otvara se izložba Animafest 1972. – 2022. posvećena 50 godina festivala.

Izložba Animafest Zagreb 1972. – 2022. sažima polustoljetnu povijest festivala. Uz središnju izložbu o povijesti festivala, tu su i četiri tematske izložbe koje se tradicionalno održavaju u popratnom festivalskom programu: Iza kulisa 4 / Behind the Scenes 4; Nedeljko Dragić: Krotitelj linije, predstavljanje dobitnika ovogodišnje Animafestove nagrade za životno djelo; izložba knjige snimanja Paula Driessena, nizozemskog majstora animacije te izložba fotografija finskog autora Tima Viljakainena Behind the Eyes the World u kojoj portretira bardove svjetske animacije.

Izložba Animafest Zagreb 1972. – 2022. obuhvaća izbor iz nagrađenih animiranih filmova i predstavlja njihove autore, a tu su i festivalske špice, nagrade, publikacije, plakati, crteži, dokumentarna građa i fotografije. U kronološkom slijedu istaknuto mjesto na izložbi posvećeno je vizualnom identitetu festivala koji su oblikovali i sa svakim novim izdanjem razvijali animatori i grafički dizajneri. Prvi logotip izradio je Borivoj Dovniković Bordo, prvi plakat osmislio je Zlatko Bourek, a Zvonimir Lončarić festivalsku maskotu Mandleka – popularnog čovječuljka s polucilindrom.

Zasebna izložba Krototelj linije posvećena je Nedeljku Dragiću, ovogodišnjem dobitniku Animafestove nagrade za životno djelo kao jednom od najistaknutijih autora Zagrebačke škole crtanog filma. Izlažu se njegova ključna ostvarenja u području animacije, kao što su filmovi nastali u Zagreb filmu u okviru Studija za crtani film u koji dolazi početkom 1960-ih. Već tada prepoznat je kao iznimno talentiran crtač, od početka zaokupljen temama svakodnevice, otuđenja i ljudske osamljenosti. Uz najznačajnije filmove, izložene su knjige snimanja, crteži, celovi, nagrade i druga arhivska građa koja svjedoči da je on bio i izniman ilustrator, strip autor, karikaturist i grafički dizajner.

Grupna izložba Iza kulisa 4 / Behind the Scenes 4 predstavlja radove autora čiji su filmovi ušli u natjecanje kratkometražnog i studentskog filma. Ideja izložbe je prikazati raznorodnost i raznolikost tehnika te autorskih pristupa koji stoje iza selektiranih naslova tj. etape koje su prethodile završetku filma. Na poziv se ove godine odazvalo 54 autora iz ovogodišnjeg kratkometražnog i studentskog natjecanja.

Izložba Animafest Zagreb 1972. – 2022. pruža uvid u povijest festivala koji kao kulturni i društveni fenomen i dalje ima važnu ulogu u stvaranju novih umjetničkih trendova.

Umjetnička i arhivska građa je iz fundusa Zagreb filma, Hrvatskog državnog arhiva, Muzeja suvremene umjetnosti, arhiva organizacijskih nositelja Hulahop d.o.o., i privatnih zbirki Veljka Krulčića, Nedeljka Dragića, Stjepana Lončarića, Margit Antauer Bube.

Autorice izložbe Animafest Zagreb 1972. – 2022.: Vesna Meštrić (MSU Zagreb), Margit Antauer Buba (Animafest Zagreb), Paola Orlić (Animafest Zagreb)

Likovni postav Animafest Zagreb 1972. – 2022.: Vedran Kasap i Ozana Ursić (Studio Clinica)

Vizualni identitet izložbe Animafest Zagreb 1972. – 2022.: Vladimir Končar

Kustosica izložbi «Iza kulisa 4 / Behin i Behind the Eyes the World Tima Viljakainena: Paola Orlić

Kustosica izložbe Nedeljko Dragić «Krotitelj linije»: Vesna Meštrić

Izložba će biti otvorena do 12. 6. 2022.

Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održat će se u Zagrebu od 6.-11. lipnja 2022.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

Potresena stvarnost | Davor Mezak predstavlja aktualnu postpotresnu stvarnost Banije

Stanovnici Banovine u formi intervjua iznose osobna iskustva i posljedice potresa na njihov svakodnevni život i rad, dok su serijom fotografija prikazane posljedice potresa na stambenim i gospodarskim objektima te kulturnim i sakralnim dobrima. Na snimkama iz zraka vidimo promjene koje su nastale u prirodi te u urbanom i ruralnom tkivu toga područja. Ponukan sveopćom potrebom za pružanjem pomoći i podrške, koja je mobilizirala brojne udruge, nevladine organizacije, pojedince – volontere i predstavnike lokalne i državne vlasti, Davor Mezak neposredno nakon potresa i tijekom 2021. obilazi ugrožene gradove i sela Sisačko-moslavačke županije. Dokumentira i prati stanje obnove i životne uvjete lokalnog stanovništva kao i promjene u prirodi koje je prouzročila ova prirodna katastrofa. Potres magnitude 6,4  po Richterovoj ljestvici, koji je 29. prosinca 2020. u 12.19 sati pogodio Sisačko-moslavačku županiju, a čiji je epicentar bio 3 km jugozapadno od grada Petrinje, prouzročio je ljudske žrtve i ogromnu materijalnu štetu. Razmjeri štete na građevinama razotkrili su posljedice lošeg upravljanja i malverzacije provedene tijekom obnove koja je uslijedila nakon završetka Domovinskog rata devedesetih, kao i zanemarivanje te siromaštvo ruralno-industrijskog dijela Banovine. Međutim sve te nedaće mobilizirale su ogromnu solidarnost ljudi koji su pritekli u pomoć, sami ili povezani u volonterske grupe i udruge.

Iz razgovora sa sudionicima intervjua saznajemo o sporosti i neefikasnosti državnih institucija u saniranju štete i obnovi razrušenih stambenih objekata i infrastrukture. Dodatno se otkrivaju problemi koji se nisu rješavali dugi niz godina: neka sela nemaju javnu rasvjetu, vodovod niti uređene ceste, a neke kuće ni električnu energiju. Razvoj, koji je u nekim dijelovima Hrvatske nakon devedesetih godina doživio veliki rast, zaobišao je ovaj kraj. Uslijed loše gospodarske politike, velike nezaposlenosti i loših životnih prilika nakon devedesetih pojačana je depopulacija stanovništva koja je recentnim zbivanjima još i dodatno intenzivirana. Vrijedni prirodni resursi, voda, plodna i nezagađena zemlja, stočarstvo i privredne grane, koji su omogućavali barem minimalne životne uvjete, nisu iskorišteni za razvoj i prosperitet ovih krajeva.

Jadranka Lajtman iz inicijative Ljudi za ljude živi u Zagrebu, no porijeklom je s Banovine te je i prije potresa volontirala i svesrdno pomagala. Poznavajući lokalne prilike, istoga je dana kada se dogodio potres dogovorila s Ikeom donaciju namještaja te je osigurala pomoć za nabavu higijenskih potrepština, besplatni signal mobitela za stanovnike pogođenog područja kao i druge donacije bitne za normalizaciju života. Vlasnica OPG-a Elizabeta Pezo Paliska iz Majskih poljana pokrenula je akciju za osnivanje ekološke proizvodnje i biodinamički uzgoj povrća u plastenicima kako bi se, uz financijsku pomoć hrvatske podružnice tvrtke dm drogerie markt zaposlile žene koje žive na tom području. Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica grada Gline i predstavnica srpske manjine, ukazuje na brojne probleme koji koče razvoj ovoga kraja, kao i na sporost i neefikasnost sustava u provedbi obnove i osiguranju minimalnih uvjeta za dostojanstven život. Renata Martinović i suprug Miloš Martinović, vlasnici srušene pilane i kuće u kojoj su živjeli u Donjoj Mlinogi, govore o životu obitelji, koju čine pripadnici triju generacija, u jednom kontejneru kao i o problemima s kojima su suočeni u ponovnom pokretanju posla. 

Fotografije na light-box objektima prikazuju razmjere posljedica potresa na stambene i gospodarske objekte te kulturna i sakralna dobra u Petrinji, Glini, Sisku i okolici. Tehnikom kolažiranja Davor Mezak impostira stanje gradskog središta Petrinje prije potresa posredstvom Google zemljopisnih karata i stanje koje je snimio nakon potresa. Stanovnici koji su morali napustiti razrušene stambene objekte žive u kontejnerima ili kamp kućicama koji su trebali biti privremeno rješenje. Organizirana i sustavna obnova stambenih objekata nije započela niti nakon proteka prve godine od potresa. Kontejnersko naselje s tek ponegdje vidljivim tragovima života djeluje kao postapokaliptična stvarnost. Vrijeme prolazi, ništa se ne događa, te se u ljude uvlači neizvjesnost, strah, gubitak smisla i nade u skoro rješavanje problema.

Snimke dronom iz zraka oštećenih zgrada ali i urušnih vrtača, koje su nastale nakon potresa u selu Mečenčani, izgledaju kao pogled s neba te je time ostvaren odmak od medijskih objava koje smo najčešće imali prilike vidjeti. Vrtače kružnih formi, nastale prirodnom neravnotežom, i pravilne kvadratične parcele obrađene zemlje, nastale ljudskim radom, čine taj pejzaž apstraktnim i nadrealnim.

Uz dokumentarističko-interpretacijsku potku izložbe, kao vizualno uznemirujući i retraumatizacijski element paralelno se projiciraju kompjuterski obrađeni kadrovi iz filma San Francisco (1936., režija: W. S. Van Dyke), glazbene drame i filma katastrofe koji se bavi potresom koji se dogodio u San Franciscu 1906. godine kao i posljedicama na život visokih slojeva društva.

Cjelokupna izložba donosi kritički pogled na aktualnu potresnu stvarnost prostora udaljenog samo pedesetak kilometara od hrvatske metropole i sve više prepuštenog zaboravu šire javnosti pod pritiskom prijelomnih vijesti koje neprestano stižu iz novih kriznih europskih i svjetskih žarišta.

U intervjuima sudjeluju: Jadranka Lajtman iz inicijative Ljudi za ljude, Elizabeta Pezo Paliska, vlasnica OPG-a iz Majskih poljana, Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica grada Gline, te Renata Martinović i suprug Miloš Martinović, vlasnici pilane iz Donje Mlinoge.

Davor Mezak (rođen 1968. u Zagrebu) diplomirao je 1995. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Ante Kuduza. Bavi se slikarstvom, videom, video-instalacijama, fotografijom i medijskom umjetnošću. Za svoj rad je višestruko nagrađivan. Član je HDLU-a. U svojim radovima gorko-humornim načinom donosi komentar društvenih pojava. Za ovaj je projekt dobio poticaj Ministarstva kulture i medija na Javnom pozivu za poticanje stvaralaštva vizualnih umjetnika u 2021. godini.

Kustosica izložbe: Nataša Ivančević, muzejska savjetnica

Izložba je realizirana uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: MSU

“Bear with me” | Predstava o polarnim medvjedima, umjetnosti i ekologiji

Spoj umjetnosti, prirode i ekologije u fokusu su stvaralaštva Irene Boćkai, što je pokazala kroz projekte kao što je „Muzej odbačenih predmeta”, te nastavila predstavom „Bear with me” u kojoj se bavi temom polarnih medvjeda i izvedbene životinje. Predstava ima bioetički i ekološki okvir. Sam naslov predstave „Bear with me” je dvoznačan te se može prevesti kao „Medvjed sa mnom” ili „Budite strpljivi sa mnom”. Naslov predstave ovdje semantički aludira na najvećeg kopnenog predatora i morskog sisavca, ali i na imperativ publici da bude strpljiva s autoricom koja se u izvedbi pokušava transformirati u polarnog medvjeda. Predstava se izvodi u formi izvedbenog predavanje koje spaja umjetničko i akademsko s ciljem prijenosa znanja. Bitni aspekti izvedbe su i pojmovi stvaralačke nelagode i nelagode koja proizlazi iz tijela – autorica se pokušava utjeloviti u drugom tijelu potpuno drugačijem od njezinoga, a stvaralačka nelagoda proizlazi i iz stalne prijetnje hoće li izvedba biti proglašena uspješnom ili neuspješnom.

Autorica i izvedbe: Irena Boćkai

Fotografija: Matej Čelar

Video: Paula Skelin

Glazba: Hinterheim

Produkcija: Trećeprostor

Predstava će se održati uz poštivanje svih epidemioloških mjera, a zbog ograničenog broja gledatelja potrebno je svoj dolazak najaviti na mail: edukacija@msu.hr.

COVID-19: INFORMACIJA O EPIDEMIOLOŠKIM MJERAMA

Sukladno Odluci Stožera civilne zaštite RH od 12. studenog 2021. godine, od 16. studenog za posjet Muzeju suvremene umjetnosti potrebno je predočenje važeće EU digitalne Covid potvrde, ili drugi odgovarajući dokaz, ili negativan test ovlaštene ustanove i laboratorija.

Drugi odgovarajući dokaz ostvaruje se potvrdom liječnika primarne zdravstvene zaštite o preboljenju bolesti Covid-19, koje uključuje i preboljenje u statusu tzv. „vjerojatnog slučaja“, te preboljenje uz cijepljenje jednom dozom cjepiva unutar 8 mjeseci od preboljenja, ali da nije prošlo više od 12 mjeseci od preboljenja.

Ova odluka ne primjenjuje se:

  • na osobe mlađe od 16 godina
  • na osobe koje prate osobu koja se ne može brinuti za sebe
  • na osobe kod kojih postoje kontraindikacije za cijepljenje ili dovršetak cijepljenja bilo kojim cjepivom protiv Covid-19, što se dokazuje liječničkom potvrdom

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: MSU/Bear with me promo

Dimitrije Bašičevića Mangelosa 1921 – 2021 / “Dokumenti jednog eksperimenta” | Izložba u Zbirci Richter

U povodu stogodišnjice rođenja Dimitrije Bašičevića Mangelosa (1921. – 1987.) u Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter otvara se izložba Dokumenti jednog eksperimenta, a koja će za javnost biti otvorena od 15. rujna do 13. listopada, u radnom vremenu Zbirke Richter. Naziv izložbe je preuzet iz Mangelosovog rada nastalog u precrnjenom katalogu grupe EXAT 51 – čiji je Richter bio utemeljitelj i član – u kojem je kao umjetnik zauzeo svoj stav prema njihovoj izložbi u Društvu arhitekata 1953. godine, a koju je podržavao i svojim kritičarskim i teorijskim radom.

Izložba će predstaviti sve teme iz Mangelosova velikog opusa: Pejzaže rata i smrtiTabule rasaeNegacije slikarstvaAbecedeNostoriesFenomen Picasso kao i Manifeste, da bi podsjetila na velikog umjetnika čiju smo posljednju veću izložbu u Zagrebu vidjeli davne 1990. godine, i manju tematsku izložbu posvećena ciklusu Manifesti u Galeriji Nova, 2019.

U povodu stogodišnjice rođenja Dimitrije Bašičevića Mangelosa (1921. – 1987.) u Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter otvara se izložba Dokumenti jednog eksperimenta. Naziv izložbe je preuzet iz Mangelosovog rada nastalog u precrnjenom katalogu grupe EXAT 51 – čiji je Richter bio utemeljitelj i član – u kojem je kao umjetnik zauzeo svoj stav prema njihovoj izložbi u Društvu arhitekata 1953. godine, a koju je podržavao i svojim kritičarskim i teorijskim radom.

Izložba će predstaviti sve teme iz Mangelosova velikog opusa: Pejzaže rata i smrtiTabule rasaeNegacije slikarstvaAbecedeNostoriesFenomen Picasso kao i Manifeste, da bi podsjetila na velikog umjetnika čiju smo posljednju veću izložbu u Zagrebu vidjeli davne 1990. godine, i manju tematsku izložbu posvećena ciklusu Manifesti u Galeriji Nova, 2019.

Dimitrije Bašičević bio je povjesničar umjetnosti, kritičar i kustos u Zagrebu, a u isto vrijeme, manje javno, bio je i umjetnik koji je svoj rad dugo godina skrivao i potpisivao pseudonimom Mangelos. Ime je uzeo prema selu iz okolice rodnog mjesta Šid (danas Srbija). Povijest umjetnosti diplomirao je u Zagrebu 1949. te doktorirao 1957. Bio je aktivan likovni kritičar, angažiran oko promocije apstraktne i primitivne umjetnosti u ranom poslijeratnom razdoblju. Radio je u Galeriji suvremene umjetnosti, vodio Galeriju primitivne umjetnosti šezdesetih godina i Centar za film, fotografiju i televiziju sedamdesetih. Bio je član Grupe Gorgona koja je na pozicijama antiumjetnosti djelovala u Zagrebu između 1959. i 1966.

Kako i kada je počeo Mangelosov umjetnički projekt kojeg je nazvao no-art teško je sa sigurnošću reći. Naime, kada je umro u Zagrebu 1987. godine njegovo je djelo još bilo nedovoljno osvijetljeno i valorizirano. Cijenjen kao kustos i kritičar, na scenu je kao umjetnik izašao tek krajem 60-ih uz podršku kolega i umjetnika mlađe generacije. Postupno, a pogotovo nakon izložbe Gorgona u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1977., publika je počela upoznavati Mangelosov opus. Slijedile su izložbe-projekti, koje je sam koncipirao i organizirao uglavnom u alternativnim prostorima u Zagrebu, poput Podrooma i Ateliera Toše Dabca. Zasluženu reputaciju donijele su mu velike samostalne izložbe u Zagrebu, Berlinu, New Yorku, Londonu, Gentu, Portu, Barceloni, Grazu, Kasselu, Beču, Parizu, Ljubljani kao i sudjelovanja na značajnim međunarodnim izložbama u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMa), Tate Modern, Muzeju George Pompidou, Kröller Müller muzeju te na manifestacijama poput Venecijanskog bijenala i Carnegie International i mnogim drugima. Djela su mu danas u slavnim muzejskim i privatnim kolekcijama.

Više informacija o izložbi pročitajte na linku.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: MSU

Ivan Kožarić: “Retrospektiva – Jedna od mogućih 100” | Izložba u MSU-u

Da je poživio, bila bi mu ove godine stota (Petrinja, 1921. – Zagreb, 2020.), a budući da je zapisao “Osjećam se dijelom Svemira”, on to zacijelo i jest. Nama preostaje da mu odamo počast velikom retrospektivom s više od 300 djela iz svih razdoblja njegova sedam desetljeća dugog stvaralaštva. U zgradi u kojoj je smješten njegov atelje koji mu je bio “laboratorij za oživljavanje” zaživjet će opus kojega je često teško strogo svrstavati u uobičajene klasifikacije povijesti umjetnosti. “Ako djelo sadrži ideju, ima sve, ima život” – govorio je autor posve netipične i upravo zbog toga iznimne umjetničke osobnosti u svijetu novije hrvatske i europske umjetnosti

Retrospektivna izložba Ivana Kožarića ‘Jedna od mogućih 100’ održava se od 1. srpnja do 31. listopada 2021. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Retrospektiva u povodu stogodišnjice rođenja Ivana Kožarića (Petrinja, 10. lipnja Petrinja, 1921.–Zagreb, 15. studenoga 2020.) samo je jedna od mnoštva mogućih načina predstavljanja stvaralaštva posve netipične i upravo zbog toga iznimne umjetničke osobnosti u svijetu novije hrvatske i europske umjetnosti. Od samog početka umjetničkog puta, odbijajući zamrznuti likovni jezik u nekoj prepoznatljivoj inačici stila, Ivan Kožarić neumorno je tragao za najboljim načinom kojim će materijalizirati svoju umjetničku misao – ideju. „Ako djelo sadrži ideju,“ govorio je „ima sve, ima život.“ U tom duhu zauzeo je stav neslaganja – ne samo s konvencijama struke ili bilo kojeg oblika dogmatizma –  nego i sa samim sobom,  uz  jednako čvrstu odluku o svakodnevnom započinjanju iz početka.

Početkom 1950-ih kada počinje samostalno izlagati, njegova djela posve su sinkrona progresivnoj struji poratnog egzistencijalizma. Humanu formu oslobađa svakog suviška naracije i pretvara u univerzalni znak. Još u to vrijeme, uz istraživanje mogućnosti bogatog vokabulara koje je u naslijeđe ostavila umjetnost moderne, eksperimentira s posve apstraktnim formama, da bi krajem 1950-ih kada boravi na stipendiji u Parizu, počeo još radikalnije sažimati i apstrahirati skulpturalni izraz, intenzivno zaokupljen negativnom formom – prazninom. Upravo će ga  ta djela približiti tek formiranoj neoavangardnoj grupi Gorgona (1959. -1966.), kojoj se priključuje povratkom u Zagreb, 1960. godine.

Od sedamdesetih godina prošloga stoljeća priklanja se otvorenom djelu, načelu procesualnosti koje se u njegovu opusu očituje kao artikuliran umjetnički stav koji će materijalizirati brojnim postupcima među kojima su i radikalne geste negiranja i poništavanja vlastite prošlosti u ime onoga što je tek trebalo nastati. Izokretanjem sustava vrijednosti alkemijskim procesima preobrazbe „smeća u zlato“, strategijama recikliranja, prisvajanja, otvaranja novih potencijala promjenama odnosa među djelima… Ivan Kožarić neprestano je mobilizirao pitanja naravi i granica umjetnosti kao nečeg što „uvijek izmiče“ i „uvijek je nešto drugo“.

Opus umjetnika koji je gotovo paralelno uspijevao biti anakron i posve suvremen, ponekad i preduhitriti pojave u umjetnosti koje su se tek trebale dogoditi, precizno sažet terminom „anarhični diskontinuitet“ ova retrospektiva ne podcrtava stvaranjem novog diskontinuiteta, ponavljajući ono što se posve prirodno događalo i prepoznato je kao glavna supstanca Atelijera Kožarić – mjesta od kojega je sve i počelo. Koncepcija retrospektive kreće suprotnim putem, pokušajem da se njegov opus prikaže kontinuitetom diskontinuiteta – uspostavljanjem što preciznijeg redoslijeda iznenadnih mijena na tom skoro 70 godina dugom umjetničkom putu.

Partner izložbe: Gliptoteka HAZU

Autori koncepcije i postava izložbe: Vladimir Čajkovac i Radmila Iva Janković
Kustosica izložbe: Radmila Iva Janković

Realizaciju izložbe omogućili su Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Turistička zajednica grada Zagreba.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Tekst: MSU

Foto: MSU