Ivan Gundić / Memogram | Izložba u Splitu koju vrijedi pogledati

U Salonu Galić, HULU Split, jučer se otvorila izložba fotografija mladog umjetnika Ivana Gundića, a može se pogledati do 4. travnja 2022.

Ivan Gundić se u svom radu bavi temama memorije, jezika, društva, ideologije i identiteta. Poseban interes pokazuje za eksperimentiranje sa samim medijem fotografije, alternativnim poimanjima procesa i tehnika fotografiranja, kao i za kombiniranje fotografije i drugih medija.

Izložbom Memogram  Gundić propituje relativnost ideje vrijednosti na primjeru odnosa prema obiteljskoj memoriji. Autor kroz interdisciplinaran i multimedijalan pristup prikazuje topljenje obiteljskih crno bijelih želatinastih fotografija. Djelovanjem koncentrirane natrijeve otopine svodi ih na elementarnu razinu čistog srebra kojeg kroz postupak prešanja oblikuje u kovanicu. Proces transformacije memorije, u ovom slučaju fotografije u kovanicu, autor bilježi putem medija fotografije, videa i autentičnih objekata. Riječ je o izložbi radova nastalih u sklopu diplomskog rada autora.


Sjećanje je ljudska sposobnost mentalne reprezentacije upamćenih prošlih iskustava i događaja. Ipak, vrlo se često pojmovi pamćenja, memorije i uspomena koriste kao sinonimi, ali distinkcija koja bi nam u ovom slučaju mogla biti zanimljiva jest razlikovanje pojma pamćenja – procesa usvajanja i zadržavanja novih sadržaja ili novih oblika ponašanja – s nama bitnim pojmom memorije – odnosno oživljavanja u svijesti predodžbe o čemu i svemu čega se pojedinac (ili skupina) sjeća. Te pojma sjećanja – obnoviti koga ili što u svijesti – s pojmom uspomene – odnosno trajnog sjećanja ili dojma koji ostaje u sjećanju na koga ili što. Sjećanje je središnje obilježje opće, fleksibilne ljudske sposobnosti razmišljanja o događajima i iskustvima koji nisu neposredno prisutni. Selektivnim procesom individualno sjećanje konstruira se iz fragmenata pamćenja i uobličuje u koherentnu sliku društveno prepoznatljivih značenja u svjetonazoru pojedinca. Temelj je individualne prošlosti i kontinuiteta osobnoga identiteta.

Kreiranje memorije, pogotovo uspomena isključivo se veže uz pojam vrijednosti. Teorija vrijednosti ili aksiologija usmjerena je na utvrđivanje kvaliteta i svojstava predmeta, procesa ili pojava koje dovode do zadovoljavanja naših potreba, zahtjeva i želja. Jedan od osnivača aksiologije, Rudolph Hermann Lotze, pri definiranju pojma vrijednosti kao osnovu uzima kategoriju značenja, tumačeći tako vrijednost kao ono sve što je čovjeku bitno u društvenom ili osobnom planu. Suvremena teorija vrijednosti ima subjektivno-objektivnu prirodu, u kojoj čovjek predstavlja aksiološki značaj, odnosno sam pripisuje vrijednost pojedinim stvarima, pojavama ili procesima. U našem životu vrijednosti su u pravilu prisutne u obliku ideala. Oni su nešto zamišljeno, nestvarno, poželjno. Funkcija vrijednosti nije samo kreiranje planova. Osim toga, mogu postojati u ulozi općeprihvaćenih normi i kulturnih tradicija, uz pomoć kojih sadašnja generacija komunicira s baštinom prošlosti. Takva je funkcija osobito važna u okviru obitelji i u odnosu na obiteljsku prošlost.

U tom kontekstu, Ivan Gundić radom Memogram propituje relativnost ideje vrijednosti na primjeru odnosa prema obiteljskoj memoriji. Autor kroz interdisciplinaran i multimedijalan pristup prikazuje topljenje obiteljskih crno bijelih želatinastih fotografija. Djelovanjem koncentrirane natrijeve otopine svodi ih na elementarnu razinu čistog srebra kojeg kroz postupak prešanja oblikuje u kovanicu. Proces transformacije memorije, u ovom slučaju fotografije u kovanicu, autor bilježi putem medija fotografije, videa i autentičnih objekata.

Specifičnost fotografije kao medija ističe se u njenoj proturječnosti. Fotografijama nastojimo uhvatiti trenutke i ovjekovječiti ih kako ne bi iščeznuli iz sjećanja, dok s druge strane one upravo ukazuju na prolaznost vremena i krhkost sjećanja. Gundić prizorima topljenja lica i silueta vjerno prikazuje fragilnost ljudskog pamćenja i težnju da ga sačuva. Neumoran protok vremena i nestalnost u ovom radu problematiziran je na dvije razine, sadržajnoj i materijalnoj. Sadržajno, fotografije prikazuju minulo obiteljsko vrijeme – slavlja, rođendane, vjenčanja – kojih autor nije bio dio. Materijalno, već pomalo narušeni i raspadljivi papirnati objekti dodatno se podvrgavaju procesima uništenja. Niz izloženih fotografija bilježi dematerijalizaciju, odnosno raspadanje obiteljskog arhiva nižući ih u sekvencama kako bi se dao naglasak na dugotrajnosti procesa. Suprotno tome, videozapis teče ubrzano, čiji plošan prikaz demonstrira raspad fotografija u mjehuriće, komadiće i talog. Uvođenjem laboratorijskog pristupa u okviru umjetničkog procesa razlikujemo dva pristupa u istraživanju fotografija. Objektivan i hladan znanstveni pristup koji je vođen ustaljenom metodologijom, Gundić suprotstavlja umjetničkom istraživanju lišenom strogosti metodološkog pristupa. Umjetnik je uz pomoć stručnjaka Mediteranskog instituta za istraživanje života proveo kemijsku analizu sastava fotografija kojom je ustanovljena približna masa srebra u fotosenzibilnom sloju fotopapira, a time i broj od 86 fotografija potreban za izradu opipljivog komada srebra. Iako se proces nastanka radova odvijao u laboratoriju, autorovo umjetničko istraživanje osobne je prirode jer su u fokusu pitanja obiteljskog nasljeđa i uspomena. Objektivno, vrijednost otopljenih obiteljskih uspomena u srebru iznosi 490 mg, što je približna vrijednost kovanice od 5 kuna. Međutim, subjektivna komponenta uništenog obiteljskog arhiva ima i memorijsku vrijednost, i to mnogo veću od one monetarne, zbog čega se autor odlučio za njeno izlaganje ispod staklenog zvona.

Navedenim procesom autor preispituje uvjete po kojima sasvim obični objekti ili stvari poprimaju vrijednost uspomene iz čega proizlazi i sam naziv izložbe Memogram. Ova autorova novotvorenica ili jezična kovanica nastala od riječi memorija i gram, mjerne jedinice za masu, ali često i sufiksa kojim se označavaju razni slikovni prikazi. Čime se jasno daje do znanja da se relativan status vrijednosti mijenja u korelaciji s osobnim iskustvom unutar kojeg fenomeni svih razina mogu sadržavati apstraktnu vrijednost.

Autor bira fotografije s čijim prizorima nema sjećanja iz prve ruke, već je s njima upoznat putem usmene predaje. Stoga u ovom kontekstu ne možemo govoriti o klasičnoj memoriji već elementu postmemorije. Uništavanjem fotografija cilj nije bio udaljiti se od obiteljskog nasljeđa, već povezivati dva odvojena obiteljskih arhiva (majčin i očev) te uspostaviti novi odnos prema obiteljskoj povijesti čije je nasljednik. Dekonstrukcija fotografija ne proizlazi iz nemara i ravnodušnosti, kao što i naglašava sam Gundić, već je provodi u svrhu istraživanja teme u čijem procesu ne dolazi do potpune dekonstrukcije već njene transformacije u novi objekt. Prazni bijeli fotografski papir tabula je rasa za nove uspomene i nove početke.

– Ana Bratić

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Ivan Gundić

Nagrada Radoslav Putar Award | Finale 2021

Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb i HULU – Split pozivaju na 20. godišnjicu Nagrade, kojom se obilježava i 100. godišnjica rođenja Radoslava Putara. Ceremonija dodijeljivanja nagrade održat će se u HULU – Split 17. lipnja u 20 sati.

Ovogodišnji Finalisti Nagrade Radoslav Putar 2021 su:

Vitar Drinković (1983, Zagreb)
Jelena Lovrec (1989., Zagreb)
Lana Stojićević (1989., Šibenik)
Ivana Tkalčić (1987., Sisak)

Ova se nagrada dodjeljuje od 2002. godine kao dio međunarodne mreže YVAA – Young Visual Artists Awards koju čine organizatori sličnih nagrada u 12 europskih država. Nagradu je 2002. godine osnovao Institut za suvremenu umjetnost.Inicijativa da se nagrada imenuje “Nagrada Radoslav Putar” zrcali želju Instituta za suvremenu umjetnost da promovira jasne stavove, aktivno sudjelovanje i visoke profesionalne standarde, kao alate afirmacije demokratskih procesa, međuovisnih s razvojem kulture, kulturnih institucija i umjetnosti u Hrvatskoj.Radoslav Putar (Varaždin 20.7.1921. – Zagreb 18.7.1994.), znameniti povjesničar umjetnosti i likovni kritičar svojim je radom bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku.

Njegov rad važan je i s društvenog aspekta jer je promovirao ideje demokracije i zagovarao dijalog, toleranciju, slobodu izražavanja i otvorenost prema drugim kulturama. Danas je teško zamisliti u kojoj mjeri je njegov rad bio herojski, a sasvim pouzdano možemo ustvrditi da njegov doprinos teoriji i praksi ključni segment suvremene hrvatske umjetnosti i kulture.Nagrada Radoslav Putar sastoji se od dvomjesečnog boravka u Residency Unlimited u New Yorku; http://residencyunlimited.org/, u trerminu u dogovoru s RU; samostalne izložbe u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu tijekom 2022. godine; produkcije multioriginalna u suradnji s Galerijom S iz Koprivnice, i mjesta u žiriju Nagrade Radoslav Putar 2022.

Ovogodišnji stručni žiri radi u sastavu:

Damir Sobota, dobitnik Nagrade Radoslav Putar 2020
Jasminka Babić, ravnateljica, Galerija umjetnina, Split
Michal Koleček, Sveučilište Jan Evangelista Purkyně, Ústí nad Labem, Češka
Neva Lukić, neovisna kustosica, Javni poziv za kustose do 40 godina, Zagreb
Chelsea Pierce, doktorandica, The Courtauld Institute of Art, London, UK/ Dallas, Texas, USA

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Institute for Contemporary Art, Zagreb

Denis Krašković: “Idemo dalje” | Izložba u Salonu Galić u Splitu

U Salonu Galić, izložbenom prostoru HULU Split, prije tjedan dana otvorila se izložba naziva “Idemo dalje” umjetnika Denisa Kraškovića. Što je o samoj izložbi kazao/napisao sam umjetnik možete pročitati niže, a izložbu možete pogledati u radnom vremenu galerije do 11. lipnja 2021. Umjetnik nas je s nekim radovima i samim konceptom izložbe ugodno iznenadio i stvarno bi bio veliki propust ako ne pogledate izložbu. Taman stignete do kraja tjedna.

„Idemo dalje“ – autorov zapis o izložbi

Izložba u Salonu Galić pod nazivom “Idemo dalje” prikazuje presjek mojeg likovno-umjetničkog djelovanja u zadnjih 25 godina. Radovi su odabrani sukladno sa mojim trenutnim životnim stanjem te u skladu sa duhom vremena u kojem živimo.

U sklopu izložbe postavljeno je šest skulptura/objekata, tri video rada, tri slike, te jedna manja svjetlosna instalacija. Premda sam po vokaciji kipar u svojoj likovnoj umjetnosti izražavam se i kroz druge likovne medije. Cilj mi je kroz radove izraziti pozitivnu viziju života i svih njegovih manifestacija i govoriti o njima na plemenit način. U svojem radu pokušavam biti slojevit i uputiti gledaocu otvoren prostor za promišljanje. Teme i tehnike mojih radova su raznolike no najčešće su povezane sa tematikom prirode i njezinog očuvanja. U svoj rad pokušavam utkati duhovnost i duhovitost. Također pokušavam izraziti ljubav prema prirodi i svim njezinim bićima i oblicima. Ljepša strana postojanja, te naivna čežnja za time da svijet bude bolje mjesto, su predmet moje umjetnosti.

Centralni rad na ovoj izložbi jest kraći video rad „Ništa me ne može iznenaditi“, koji prikazuje slikara kojeg neprestanu u slikanju prirode ometa dosadna crna lopta. Lopta je u ovom slučaju personifikacija svih negativnih stvari, stanja, ljudi i situacija koje ometaju slikara (u ovom slučaju mene) u njegovom stvaralačkom procesu. Iako ga neprestano udara crna lopta, autor ipak uspijeva završiti sliku i odoljeti svim napadima na svoj integritet, slobodu i zadovoljstvo slikanja. Video rad progovara o ozbiljnoj temi ali je omekšan humorom i estetikom burleske.
U istoj prostoriji je izložen i objekt “Klecalo” što je zapravo predimenzionirana klupa za molitvu, čija je simbolika vrlo direktna i jasna. U taj kontekst se nadovezuje i svjetlosna instalacija „Daj se smiri 2“. Ovaj rad, izuzev svoje poruke o važnosti kontemplacije, govori i o mojem poštovanju prema Tajlandskoj kulturi i ljudima.

Na izložbi su postavljena još dva video rada, od kojih prvi rad „Moja škola“ pomalo vizionarski govori o potresu koji se nedavno dogodio u Zagrebu, a prikazuje mene kako odlazim i vraćam se na svoje radno mjesto.
Video rad “Stabat mater“ govori o problemu izumiranja životinjskih i biljnih kritično ugroženih vrsta, što je u zadnje vrijeme moja moja načešća tema, koja je nažalost i vrlo aktualna s obzirom na to da je na svijetu više od 100 000 ugroženih vrsti.
Nadalje na izložbi su izložene i tri slike na platnu većeg formata, od kojih jedna od njih, „Gorući grm i lopta“, prikazuje biblijski simbol Boga, a druga slika „Kora“ prikazuje mojeg psa, kojima podjednako društvo pravi nadrealna šarena lopta. Ovdje prepuštam promatraču da dotični objekt protumači sam, no intencija je bila staviti u suodnos čovjeka i prirodu. Treća slika pod nazivom „Daj se smiri“ također govori o povezanosti čovjeka i prirode, konkretno čovjeka i psa, to jest mene i Kore. Ovdje je ujedno pas u ulozi onog koji daje mir i poziva na smirenost.

Na izložbi su također izložene i moje skulpture. Najveća među njima „Neandertalac“, prikazuje našeg pretka u prirodnoj veličini, što je ustvari umanjena verzija moje javne skulpture „Neandertalac“ iz Krapine, dok iza nje, na zidu, stoji drveni reljef „Razgovor sa pračovjekom“ gdje postavljam sebe u komunikaciju sa pračovjekom, i gdje se gledamo licem u lice i pokušavamo razumjeti. Željezna skulptura „Nemoj me vući“ iz ciklusa „NE“ jest propeti jezik, koji govori o važnosti izgovorenih ljudskih riječi i rečenica. Skulptura „Boksačke rukavice o klin“ već kroz sam naziv govori o svojem miroljubivom cilju, dok se kod kamenog reljefa „Ptica u kavezu“ već na prvi pogled ističe vrlo jasna ideja rada, a to je karikaturalna dijagnoza današnjeg potrošačkog društva.

U realizaciji ove izložbe veliki doprinos dao je moj prijatelj i kolega akademski slikar Ivan Marušić, koji mi je pomogao u odabiru i postavu djela, a ujedno je i specijalno za ovaj katalog realizirao svoj strip u formi kratkog „predgovora“, U ovoj duhovitoj tabli stripa svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima nije slučajna.

Izložbu posvećujem prerano preminulom povjesničaru umjetnosti Toniju Horvatiću, koji je inicirao ovu izložbu i čiji joj je trebao biti kustos.

(iz teksta za izložbu, Denis Krašković)

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Žaklina Antonijević / HULU Split