“Noć na zemlji” | Magična izložba Jasmine Kosanović u Galeriji Kranjčar

U subotu, 12. ožujka se za javnost otvorila izložba “Noć na zemlji”, umjetnice Jasmine Kosanović u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Izložba ostaje otvorena do 19. ožujka i ulaz je besplatan za posjetitelje.

Povod izložbe je slikovnica poznate lutkarice i ilustratorice, Jasmine Kosanović, a koja je objavljena u nakladi Mala zvona. Slikovnica je, uz popratnu izložbu lutaka, bila predstavljena javnosti u subotu, 12. 3. u 18h, u Galeriji Kranjčar. Na predstavljanju su sudjelovale autorica Jasmina Kosanović i urednica slikovnice Sanja Lovrenčić.

U svojoj prvoj autorskoj slikovnici Jasmina Kosanović poziva najmlađe čitatelje – i odrasle koji čitaju s njima – na putovanje kroz čudesne prostore noći. S malo riječi i obiljem likovnih pojedinosti autorica stvara niz prizora koji se ne iscrpljuju jednim pogledom. U usnulim prostorima nekog starog grada, neke sobe, šume ili mora netko je uvijek budan i kreće se nekim svojim tajanstvenim poslom. Tko je žena u crvenoj haljini koja sa svjetiljkom prolazi šumom, kakva je ono kućica na jednoj nozi u daljini, kakva je to svečanost na kojoj crna mačka i bijeli miš piju čaj – i  što to sanjanju one životinje u svojim brlozima? Svaka raskošno oslikana stranica otvara nove mogućnosti za priču, poziva u prostore i izmišljene i stvarne, i zagonetne i prisne, prostore koji svojim raznolikim plavim svjetlima vode malenog čitatelja prema područjima na rubu bajke i sna.

Uz izložene ilustracije u galeriji umjetnica je postavila i bajkovitu instalaciju s kitovima, koja očarava odrasle i poziva najmlađe da uđu u instalaciju i poigraju se s njima!

Galerija Kranjčar je otvorena za javnost od 11 do 19 sati; za sva pitanja i informacije o galeriji i izložbi slobodno provjerite na http://www.kranjcar.hr/ i https://www.facebook.com/GalerijaKranjcar/.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Božidar Raos

Mladen Lučić: ĐORĐE JANDRIĆ – KIPOMETRIJA | Predstavljanje monografije

Sutra, u četvrtak 10.3. u 19 sati, u Galeriji Kranjčar, održat će se predstavljanje monografije Mladen Lučić: ĐORĐE JANDRIĆ – KIPOMETRIJA . Monografiju će predstaviti nakladnik  i grafički dizajner izdanja  Boris Greiner, autor Mladen Lučić i umjetnik Đorđe Jandrić, a o knjizi će govoriti i likovni kritičari Ivica Župan i Vanja Babić, koji je i recenzent monografije.

…Već od svojih prvih pojavljivanja na domaćoj izložbenoj sceni Jandrić na inventivan i osebujan način relativizira uvriježena značenja pojma ″skulptura″, uspostavljajući transmedijski, a u određenom smislu i postmedijski pristup kreiranju umjetničkih artefakata. Jandrić, naime, skulpturu ne tretira tradicionalistički – a to znači kao manualno izrađene trodimenzionalne te isključivo tvarno uvjetovane predmete s naglaskom na prostorno-volumenskim odnosima – već ga ponajprije zanima stanje svijesti koje je moguće povezati sa spomenutom medijskom odrednicom. Za njega, zapravo, promišljanje skulpture predstavlja metafizički čin. U tom smislu Jandrićeva se umjetnost proteže i na crteže, objekte, instalacije i video radove, pri čemu filozofska komponenta ima odlučujuću ulogu pri interpretaciji njegovih – formalno nerijetko jednostavnih ali značenjski nadasve slojevitih – zamisli i radova. Iz takvih umjetnikovih promišljanja proizišao je i koncept ″Hrpe″, svojevrsne lucidno osmišljene univerzalne odrednice Jandrićeve (post)medijske relativizacije. 

Autor monografije ugledni je kustos, kritičar i teoretičar suvremene umjetnosti Mladen Lučić. Pripadnik iste generacije kao i Jandrić, Lučić ne samo da odlično poznaje Jandrićev opus, već ga iz prve ruke i osjeća, nerijetko s ovim umjetnikom dijeleći i identične poglede na kompleksnu problematiku suvremenih umjetničkih praksi. Tekst kronološki prati razvoj i mijene Jandrićeve umjetnosti, nikada ne gubeći iz vida ukazati na dosljednost i poetsku prepoznatljivost što se provlače njegovim cjelokupnim opusom, bez obzira na nedvojbenu medijsku raznolikost…

– Iz recenzije Vanje Babića

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

           

NOĆ NA ZEMLJI | Predstavljanje slikovnice i izložba ilustracija Jasmine Kosanović

Naklada Mala zvona objavila je slikovnicu poznate lutkarice i ilustratorice Jasmine Kosanović „Noć na zemlji“. Slikovnica će, uz popratnu izložbu lutaka, biti predstavljena javnosti u subotu, 12. 3. u 18h, u Galeriji Kranjčar (Kaptol 26, Zagreb). Na predstavljanju sudjeluju autorica Jasmina Kosanović i urednica slikovnice Sanja Lovrenčić.

U svojoj prvoj autorskoj slikovnici Jasmina Kosanović poziva najmlađe čitatelje – i odrasle koji čitaju s njima – na putovanje kroz čudesne prostore noći. S malo riječi i obiljem likovnih pojedinosti autorica stvara niz prizora koji se ne iscrpljuju jednim pogledom. U usnulim prostorima nekog starog grada, neke sobe, šume ili mora netko je uvijek budan i kreće se nekim svojim tajanstvenim poslom. Tko je žena u crvenoj haljini koja sa svjetiljkom prolazi šumom, kakva je ono kućica na jednoj nozi u daljini, kakva je to svečanost na kojoj crna mačka i bijeli miš piju čaj – i što to sanjanju one životinje u svojim brlozima? Svaka raskošno oslikana stranica otvara nove mogućnosti za priču, poziva u prostore i izmišljene i stvarne, i zagonetne i prisne, prostore koji svojim raznolikim plavim svjetlima vode malenog čitatelja prema područjima na rubu bajke i sna.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Jasmina Kosanović

Izložba “Bez šuma” umjetnice Sibel Latin | Galerija Kranjčar

U srijedu 9.veljače od 18:00 sati u Galeriji Kranjčar bit će predstavljena izložba Sibel Latin „Bez šuma“. Kustos izložbe je Vanja Babić.

„U radu pod naslovom ”Bez šuma” tematiziram prostore Alpa, prostore na koje se uspinjemo i stječemo  odnos s prirodom. Bowijeva misao odražava upravo važnost takvih prostora: ”Budućnost je na onima koji je vide i čuju. Za to se treba popeti na visine, sam sa sobom.” Boravci  u Alpskim prostorima, u mojim formativnim godinama, posebno u stjecanju odnosa prema prirodi, mogućnost izolacije i  tišine ili ‘bez šuma’,  trajno su odredili vrijednosti ali i surovost i neuhvatljivost prirode. Upravo ta kontradikcija okidač je ovog ciklusa slika. Istražujući svjesnost ovisnosti o prirodi, njene mijene, jer dovoljan je samo trenutak da priroda pokaže svoju okrutnost, da me iz osjećaja jedinstva s okolinom preplavi osjećaj velikog opreza, nelagode, ulazim u prostor dubokog poštovanja. Kao u prostorima reverzibilnih struktura gdje se tijelo uvijek iznova traži i pronalazi. Nismo više promatrači, prisiljeni smo iznova koordinirati sebe , izbačeni smo iz uobičajenih misli, onemogućeno je ponavljanje pokreta, izbačeni smo iz poznatog i udobnog. Iako izbjegavam rizične situacije u planini, one su često neizbježne. Njih pretvaramo u učenje, korak dalje u osobnom dosegu daljine. Pretvaramo ih u prednost koja uvijek iznova postavlja nove prepreke.

Da bih se izrazila formalno, slikam planinske predjele, ogoljene prostore ,, bez šuma,, ali i šumu,  na rubu apstraktnog i figurativnog prikaza s povremenim elementima poput realistično prikazanih skijaša, planinara ili skijaške žice koja nas jasno smješta u sadašnjost, a pri čemu nastojim implementirati osjećaj koji nastaje tog trenutka.

U većini područja alpskog prostora, posebno u manjim kulturnim i ekonomskim područjima, globalizacija, koja bi mogla narušiti upravo tu mogućnost sjedinjavanja s prirodom, nije rješenje jer takve regije ne mogu pratiti tempo globaliziranog svijeta i vjerojatnije je da će ih progutati. Kao da budućnost ovih prostora, što je još jedno od mojih pitanja, ovisi o tome imaju li te regije ponuditi nešto čime se mogu suprotstaviti globalno funkcionirajućem svijetu sa svojim zakonima i pravilima, te  ga na taj način osporiti. Održivost, kao često korišteni termin ljudske strategije planiranja odnosa čovjeka i prirode, na pragu je najveće dileme naše budućnosti. Baš tamo, na vrhovima Alpa, postavljaju se najteža pitanja ljudskog opstanka.“

– Sibel Latin

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

Izložba “Izolirana prisutnost” | Ana Sladetić izlaže u Galeriji Kranjčar

19. siječnja u Galeriji kRanjčar otvorena je izložba Izolirana prisutnost umjetnice Ane Sladetić.

Ana Sladetić nastoji kreativno osvijestiti te vizualno usustaviti dijalog između suvremene tehnologije i tradicije. Iskustva i doživljaji što ih posjetitelji ostvaruju u izravnoj komunikaciji s radovima pritom su joj od najveće važnosti, a kako bi to dodatno potencirala ona za neke od eksponata predviđa i interaktivan pristup njihovu razgledavanju. Štoviše, upravo će interaktivna komponenta u primjeru tih radova predstavljati suvremenu tehnološku nadogradnju njihova, u osnovi izrazito klasičnog, pa čak i tradicionalnog likovnog izričaja.

Na izložbi naslovljenoj Izolirana stvarnost Ana prikazuje četiri složena, vizualno nadasve raznolika, ali istodobno – u koncepcijskom smislu – itekako povezana rada: Izolirana prisutnost (2022.), Vizualnost artefakata (2022.), Welcome (2021.) te svojevrsni triptih keramičkih upotrebnih objekata što ih je osobno dizajnirala pod nazivima Hijerarhija društvaZaštićene biljne vrste Životinje u Hrvatskoj (2018.).

Mojim radovima pomičem granice viđenog i doživljenog. Inspirira me današnji svijet komunikacije i dostupne tehnologije u dijalogu s tradicionalnim medijem. Svojim recentnim radovima propitujem sigurnost doma, (ne)pokretnost te prisutnost pred radom kako bi posjetitelj odnosno sudionik otkrio sam rad, saznao skrivene podatke i doživio iskustvo. Smatram kako je upravo iskustveno učenje nužno za poticanje intrinzične motivacije i pohranjivanje onog naučenog, viđenog i isprobanog.” izjavila je umjetnica.

Ana Sladetić je uz svoju umjetničku praksu, 2016. doktorirala na Akademiji likovnih umjetnosti, a danas je docentica na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Živi, i radi u ateljeu, u Samoboru. Sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Europi i inozemstvu. Primila je više nagrada za svoj rad, među kojima i nagradu Galerije Kranjčar na 35. salonu mladih, za najbolji rad izložbe World Youth Art Festival (Seul, Južna Koreja), ex aequo na 25. slavonskom bijenalu, prvu nagradu Celebrate Originality – Adidas u suradnji s Muzejom za uličnu umjetnost te Grand Prix 30. salona mladih (HDLU, Zagreb, 2009.). Održala je više javnih predavanja i radionica u suradnji s domaćim i stranim kulturnim, muzejskim i galerijskim ustanovama. Usavršavala se i boravila je na umjetničkim rezidencijama u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj i SAD-u.

Izložba je otvorena do 9.veljače 2022.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Juraj Vuglač

“Umjetnik niske razlučivosti” | Najnoviji rad Dalibora Martinisa u Galeriji Kranjčar

U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar predstavljen je najnoviji rad Dalibora Martinisa naziva Umjetnik niske razlučivosti koji je ciljano osmišljen za ovaj galerijski prostor. Radi se o video instalaciji, a umjetnik je inspiriran scenom iz kultna mjuzikla Čarobnjak iz Oza, kada glavni junaci otkrivaju da je navodni čarobnjak zapravo tek ostarjeli čovječuljak koji, skriven iza zavjese, povlačenjem poluga i govorom u mikrofon proizvodi obmanjujuće audiovizualne senzacije, umjetnik kreira vlastitu inačicu srodne situacije, stavljajući pritom naglasak na osobni aspekt naracije. U njegovoj interpretaciji ulogu “čarobnjaka” preuzet će u maloj prostoriji galerije, zaklonjen plavom zavjesom, električni displej sačinjen od mnoštva led žaruljica pogonjenih minijaturnim računalom odnosno računalnim programom.

Ispred zavjese postavljena je kamera koja opisanu vizualnu situaciju snima i prenosi u projektor kako bi se ona, zajedno s teksturom i naborima zavjese, mogla projicirati na središnji zid veće prostorije. Projekcija s prikazom naizmjence treperećih led žaruljica može podsjećati na prikaz ekstremno stilizirana lica koje govori, a projekcijom uvećana slika pritom, dakako, osjetno gubi na svojoj razlučivosti. Govor se sastoji od nizanja naziva nekih njegovih ranije realiziranih radova. Glas koji na izložbi Umjetnik niske razlučivosti izgovara nazive Martinisovih ranijih projekata ne pripada njemu, već se radi o računalnom text to speech procesu.

Izložba je otvorena za javnost u radnom vremenu galerije do 11. siječnja 2022.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Juraj Vuglač

Iva Zagoda: “Zaron” | Izložba u Galeriji Kranjčar

U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar otvorena je izložba Ive Zagode “Zaron” te se može pogledati do 06. srpnja i ulaz je slobodan.

Iva Zagoda rođena je 1992. godine u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek/slikarstvo, završila je u klasi prof. Damira Sokića 2019. godine. Izlagala je na dvije samostalne i desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je druge otkupne nagrade muzeja grada Rovinja te Grand Prix Erste Fragmenti 16. nagrade. Živi i radi u Zagrebu.

„Ciklus slika Odgovor glazbi sačinjavaju sinestetičke slike nastale kolažiranjem gotovih taktova trash sounda 90ih. Konkretno vlastitu sinesteziju koristim kao alat za realizaciju ideje u određenom mediju. Prilikom doslovnog prijenosa, glazbeni elementi skladbe određuju kojim ću materijalima i potezima tretirati izdvojeni takt. Zvuk definiram kroz boju, ritam kroz tehniku i materijale, potez kroz dinamiku pokreta.“ – rekla je Iva Zagoda.

Vanja Babić o izložbi

Promatrajući najnoviji slikarski ciklus umjetnice mlađe generacije Ive Zagoda odmah će nam upasti u oči autoričino inzistiranje na stanovitoj kompozicijskoj nezasićenosti, baš kao i mjestimičnosti te sporadičnosti formi. Drugim riječima, praznina odnosno intaktnost preparirana platna nužno će igrati važnu ulogu u percipiranju Ivinih vizualnih impulsa. Kažem impulsa, jer njezine slikarske kompozicije – svi koji su upućeni u stvaralaštvo ove zanimljive slikarice  to itekako dobro znaju – nipošto ne nastaju kao rezultat umjetničke interpretacije neke konkretne predmetne izvanjske stvarnosti, a jednako tako ni kao isključiva materijalizacija unutrašnjih psihološko-mentalnih stanja ili raspoloženja, kao što je to, primjerice, bio slučaj sa slikarskim poetikama enformela, apstraktnog ekspresionizma, lirske apstrakcije i srodnih im pravaca. Ivine kompozicije na platnima – u kojima će koegzistirati kako mrljaste i linijske forme tako i različite slikarske tehnike (ugljen, sprej te uljane odnosno akrilne boje) korištene u različitim kombinacijama – svoj izvorni poticaj crpe, naime, iz glazbene podloge. Je li moguće, dakle, prilikom slikanja primjenjivati stanovite glazbene principe, odnosno u kolikoj mjeri za slikarstvo i glazbu mogu vrijediti srodni kompozicijski kodovi? Problematiziranje i propitivanje sukladnosti glazbe s vizualnim umjetnostima, ponajprije slikarstvom, nipošto, dakako, ne predstavlja novu pojavu. Vasilij Kandinski, primjerice, piše: “Boja je tipka. Oko je batić. Duša je glasovir s mnogo žica. Umjetnik je ruka koja, dodirujući ovu ili onu tipku, unaprijed titra ljudskom dušom”; njegov prerano preminuli suvremenik, litvanski skladatelj i slikar Mikalojus Čiurlionis, nastojao je za ljestvicu i određene tonove pronaći odgovarajuće vizualne predodžbe u slikarstvu; skladatelj Aleksandr Skrjabin pojedine je tonove povezivao s određenim bojama te za svoju skladbu Prometej: Poema vatre sklada dionicu za svjetlosni glasovir. . . Ovo su, dakako, tek neki od brojnih primjera povezivanja glazbene s vizualnom umjetnošću, osobito intenzivnog tijekom razdoblja povijesnih avangardi.

Iva Zagoda nedvojbeno baštini takav integralan pristup zvukovno-kolorističkim fenomenima, razvijajući  pritom svoj osobni pristup. Ona, naime, slika uz usporedno slušanje glazbe, pri čemu nanošenjem boja i povlačenjem linija na nju izravno reagira. Svaka Ivina slika nastaje, zapravo, kao rezultat slušanja određena segmenta neke konkretne skladbe, katkada ne dužeg od desetak sekundi. Umjetnica se, dakle, ne vodi racionalizmom, već ponajprije intuitivnim reakcijama na glazbene podražaje, pri čemu jasno razlikuje ritam od melodije transponirajući ih u linije odnosno boje. Ona, kako sama kaže, nastoji postići ravnotežu između melodije, strukture i pokreta. Zbog čega pokreta? Slušajući glazbu i istodobno slikajući, Iva je prinuđena svoje kretanje ispred platna intenzivirati, dovesti na rub svojevrsna plesa. U tom smislu mrlje i potezi ne samo da u sebi sadrže kodirane glazbene impulse, već predstavljaju i trajne zabilješke slikaričinih kretnji. Promatrajući svojedobno način kako je tehnikom drippinga svoje slike izrađivao Jackson Pollock, kritika je u takvom načinu slikanja uočavala i stanovite plesne komponente. I za Ivu – iako u potpuno drukčijem kontekstu te iz različitih pobuda – mogli bismo konstatirati nešto slično. Ona doista, kako mentalno tako i tjelesno, uranja u svoje slike te stoga ovaj svoj najnoviji ciklus nipošto slučajno nije naslovila Zaron.  I za kraj, vratimo se bjelini koja zaprema najviše površine na Ivinim slikama. Moguće ju je interpretirati kao tišinu, kao svojevrstan vakuum između akorda i tonova. I taj vakuum također, dakako, kao što je to upozoravao John Cage, tvori neodvojiv i aktivan dio cjelokupnog zvučnog (vizualnog) doživljaja.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Juraj Vuglač