2 godine nakon zagrebačkog potresa | Sve je isto, nepromijenjeno, neobnovljeno, gotovo netaknuto

Rezultati rada na obnovi u dvije godine:

2 ministra

2 gradonačelnika

2 zakona

1 obnovljena škola

1 srušena zgrada

NITI JEDNA započeta obnova stambenih zgrada

Podsjećamo – u zagrebačkom potresu oštećeno je 6.000 objekata do sada je srušena 1 zgrada dok njih 5.999 čeka svoj red obnove. Obnova zgrada u gradu Zagrebu niti nakon 2 pune godine nije niti započela. Građani i dalje čekaju početak obnavljanja, nudeći neumorno moguća rješenja.

2 godine od zagrebačkog potresa niti jedna višestambena zgrada nije niti počela post-potresnu obnovu po Zakonu o obnovi. Sve što je u procesu obnove je rezultat samoobnove – napora građana, vlastitih sredstava, uloga vremena i zdravlja. No, samoobnova nije i ne smije biti rješenje za obnovu Zagreba nakon potresa.

Građani traže da Država, Vlada i Grad budu motor i mašina provedbe obnove nakon potresa, a ne da njihova birokracija i administracija budu njezin kočničar.

Predano je više od 1.000 zahtjeva za povrat sredstava za hitne sanacije za koja do danas građanima nisu isplaćena sredstva. Riječ je o sredstvima za sanacije oštećenja dimnjaka i zabatnih zidova. Građani su se zadužili kod banaka, podigli pričuve i do 15 kuna/m2, što ih sprječava da sami ulaze u eventualna nova zaduženja i financiranje samoobnove.

Građani traže HITNU isplatu sredstava na ime hitnih sanacija, hitan kontakt Države, Ministarstva, Fonda za obnovu sa svim upraviteljima i predstavnicima suvlasnika kako bi dobili informacije o statusu svojih Zahtjeva i roku isplate te prilagodbu komunikacijskih kanala današnjem vremenu s ciljem brze razmjene informacija i hitne reakcije, pa time i isplate novčanih sredstava.

2 godine od zagrebačkog potresa građani i dalje žive u neljudskim uvjetima i već drugu zimu provode u kontejnerima.

Potrebna je hitna aktivaciju državne imovine – stavljanje stanova u vlasništvu države u službute hitnu i prioritetnu uskladu sa strukom oko zamjenskih kuća kroz pojednostavljenje procedura planiranja, projektiranja i izvođenja.

U ove dvije godine čak ni nakon 2 donesena Zakona o obnovi, natječaji koje Fond za obnovu raspisuje propadaju jer se projektanti i građevinski izvođači ne javljaju na natječaje koje Fond raspisuje.

Građani traže donošenje plana obnove po etapama (linijska, blokovska) te hitni i prioritetni sastanak sa udrugama, komorama, udruženjima pri HUP i HGK s ciljem aktiviranje dionika (projektanti, izvođači) kako se ne bi i dalje događala poništenja natječaja zbog nedovoljnog interesa te da se svi natječaji učine međunarodnima kako bi se regrutirali i resursi izvan Hrvatske.

Iz EU Fonda Solidarnosti namijenjenog za obnovu zgrada javne namjene do sada je iskorišteno manje od 4% sredstava, a rok za iskorištenje 683,7 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Fonda solidarnosti EU je lipanj 2023.

Potrebno je hitno ubrzavanje procedura u planiranju i provedbi s ciljem iskorištenja maksimalnog dijela sredstava koja su već uplaćena državi na ime obnove javnih zgrada te poseban fokus na obnovu škola, vrtića, domova zdravlja i bolnica.

2 godine od zagrebačkog potresa u Zagrebu je srušena SAMO 1 zgrada od svih onih koje od prvog dana predstavlja direktnu ugrozu za sigurnost građana, prolaznika i prometa. Od donošenja rješenja za rušenje zgrade na uglu Petrinjske i Đorđićeve do samog rušenja, prošlo je 4 mjeseca.

Zahtjeva se aktivnu odgovornost građevinske inspekcije za uklanjanje objekata koji ugrožavaju sigurnost građana, prometa.

2 godine od zagrebačkog potresa te bez obzira na zakonsku obavezu za provođenje cjelovite post-potresne obnove, obnova niti jedne zgrade koja je pojedinačno kulturno dobro nije niti počela.

Građani traže hitnu i jasnu komunikaciju te donošenje jasnih provedbenih procedura u pogledu OBVEZNOSTI post-potresne CJELOVITE obnove zgrada sa statusom pojedinačnog zaštićenog kulturnog dobra te donošenje provedbenih propisa (pravilnika) za postupke po hitnoj/službenoj dužnosti, umjesto sakupljanja 51% suglasnosti suvlasnika.

2 godine od zagrebačkog potresa nije uspostavljeno niti centralizirano upravljanje post-potresnom obnovom. Neprovođenje obnove isključiva je zasluga i odgovornost institucija koje su uključene u post-potresnu obnovu i rezultat su njihove ne-koordinacije, a odnose se na: dva ministarstva, Fond za obnovu, gradsku upravu, Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Državni inspektorat, i upravitelje višestambenim građevinama. Samim time, obnova ne funkcionira – i dalje nisu jasne procedure, koraci, odgovornosti i rokovi.

Potrebno je hitno donošenje i uspostava organizacijskog modela i plana obnove, donošenje ustroja i definiranje jasne vertikale odgovornosti, a samim time i definiranje obveza, garancija i rokova svih uključenih strana u pokretanje i provedbu post-potresne obnove.

2 godine od zagrebačkog potresa imamo potpuno disfunkcionalan Stručni savjet za obnovu kojise od osnivanja do danas, prema javno dostupnim podacima, sastao 3 puta. O planovima i radu Savjeta, sastancima, zaključcima i provedbenom planu javnost nije informirana, stručnjaci ga napuštaju, dok istovremeno brojnost ljudi zaposlenih u administraciji i veličina aparata ostaje kočnica umjesto resurs za brzinu i efikasnost obnove.

Građani traže hitno osnivanje Radne skupine koja koordinira svim uključenim stranama – ministarstvima, Zavodima, Fondom, upraviteljima, Udrugama; te hitnu re/organizaciju internih kapaciteta sa jasnim odgovornostima i rokovima, regrutaciju vanjskih kapaciteta te formiranje Savjetodavnog tijela koje aktivno radi na rješavanju pitanja obnove.

2 godine od zagrebačkog potresa, a uz jasnu obavezu prema EU standardima za provedbu energetske obnove, još uvijek nije regulirano, jasno propisano ni u praksi provedeno povezivanje post-potresne obnove sa energetskom obnovom.

Građani traže hitno zakonsko i regulatorno povezivanje procesa projektiranja post-potresne obnove i energetske obnove u jedan proces te povezivanje građevinske intervencije post-potresne obnove sa energetskom obnovom u jednu građevinsku intervenciju i objedinjene građevinske radove.

30 godina od osnivanja samostalne države, isto toliko od ustroja slobodnog tržišta, 9 godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, i 2 godine od zagrebačkog potresa, u Hrvatskoj nije donesen Zakon o upravljanju i održavanju građevina. Zagrebački potres je na najgori način ogolio problematiku zakonski neregulirane odgovornosti i obaveza prema održavanju i upravljanju imovinom.

Građani traže hitno donošenje Zakona o upravljanju i održavanju građevina kojime će se definirati jasne obveze i odgovornosti kako Upravitelja tako i suvlasnika prema vlastitoj imovini, njezinom održavanju i očuvanju vrijednosti.

2 godine od zagrebačkog potresa, SOS Zagreb smatra jednim od ključnih propusta Države, Vlade i Grada činjenicu da javnost i građani nisu osviješteni da su subvencijska sredstva namijenjena za post-potresnu obnovu Grada Zagreba PRILIKA za građane da obnove svoju imovinu bez vlastitog financijskog troška ili zaduženja.

Za očekivati je da će u dogledno vrijeme iz dva razloga trošak post-potresne obnove biti prebačen na teret građana i suvlasnika:

  1. Isteći će vremenski rok za iskorištenje sredstava Fonda solidarnosti namijenjenih obnovi javnih zgrada, zbog čega će država posegnuti u sredstva namijenjena obnovi višestambenih zgrada
  2. promjenama zakona i regulative, za očekivati je da će u nadolazećem periodu obnova postati obaveza o vlastiti trošak suvlasnika.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

I ja sam 1 od 10! #endometrioza | Peticija

Mjesec ožujak je, između ostalog, i mjesec osvješćivanja o endometriozi, kroničnoj neizlječivoj bolesti od koje boluje 1 od 10 žena u svijetu. Dvije žene: Maja Vodopić i Valerija Đurđević, su odlučile pokrenuti peticiju kako bi endometrioza dobila svoj glas. Šutnja više nije opcija, i zbog toga trebaju potpise žena iz Hrvatske koje su oboljele od endometrioze.

U potpunosti prenosimo njihov tekst peticije i link gdje ju možete potpisati.


Mjesec ožujak svjetski je mjesec osvješćivanja o endometriozi, kroničnoj neizlječivoj bolesti od koje boluje 1 od 10 žena u svijetu. Vrijeme je da endometrioza dobije svoj glas, šutnja više nije opcija, i zbog toga trebamo potpise žena iz Hrvatske koje su oboljele od endometrioze.

Maja Vodopić (44) i ja, Valerija Đurđević (38), dvije borbene žene koje povezuje ista bolest, osmislile smo inicijativu “I ja sam 1 od 10” koja ima za cilj osvijestiti i senzibilizirati širu javnost i sve dionike uključene u proces dijagnostike i liječenja endometrioze u Hrvatskoj kao što su ginekolozi, liječnici obiteljske medicine, liječnici hitne medicine, gastroenterolozi, urolozi, opći kirurzi i abdominalni kirurzi. Dosta nam je toga da endometrioza ostaje ispod radara i time uzrokuje nesagledive posljedice za žensko zdravlje, tijelo i psihu. 

Dozvolite nam da se pobliže predstavimo, naime, obje bolujemo od teškog oblika endometrioze (IV. stadij) i na svom putovanju u ovoj kroničnoj bolesti doživjele smo razorne i opasne posljedice lošeg pristupa, tretiranja i “liječenja” endometrioze u Hrvatskoj od strane liječnika koji nisu dovoljno educirani, a često ni senzibilizirani za ovu bolest. Nedavno mi je, na trećoj po redu operaciji endometrioze, koju sam ovaj put učinila u inozemstvu, odrezano 12 cm debelog crijeva zbog neliječene i neotkrivene teške rektalne subokluzije zbog čega mi je i život bio ugrožen, odstranjen mi je endometriom na lijevom jajniku, odstranjen mi je lijevi jajovod, nekoliko ogromnih žarišta endometrioze s rektovaginalnog prostora te brojne površne endo-lezije u zdjelici zbog čega sam trpila nesnosne bolove godinama, a sve zbog neznanja liječnika i dugogodišnjeg pogrešnog liječenja endometrioze u Hrvatskoj. Maja, moja endo-sestra i zajedno sa mnom začetnica ove inicijative, izgubila je bubreg te umalo i život iz istih razloga te je bila podvrgnuta odstranjenju dijela vaginalne stijenke, te dijela trbušne stijenke u dva navrata, a nedavno je, tijekom pete po redu operacije endometrioze izgubila jajnik i maternicu. U prosjeku, žene trpe nesnosne bolove i čekaju na postavljanje dijagnoze 6-10 godina, ja sam primjerice dobila dijagnozu nakon 2 godine, no na potpunu i točnu dijagnozu čekala sam 12 godina, dok je Maja svoju dijagnozu čekala 10 godina. Vjerujemo da slučajeva poput naših ima i više nego što mislimo, procjene su da od endometrioze u Hrvatskoj boluje oko 100.000 žena, samo je problem nevidljivost i plašt misterije i šutnje oko same bolesti. To se mora promijeniti! 

Endometrioza jest klasificirana kao benigna bolest, i ne bi trebala uzrokovati velike zdravstvene probleme ako se na vrijeme dijagnosticira i ako je u lakšem obliku, uzrokujući time određene bolove i/ili neplodnost (koja je sama po sebi izazovna i bolna). Međutim, ako bolest uznapreduje u III. i IV. stadij, može uzrokovati ozbiljne probleme, neizdržive bolove, širiti se na druge organe u i izvan zdjelice i izazvati nepopravljivu štetu za zdravlje žene. Stoga, liječnici bi morali temeljito informirati svaku ženu o endometriozi, njenim zamkama i podmuklosti, osobito bi trebali savjetovati na oprez žene kojima je endometrioza dijagnosticirana. Liječnici bi trebali jasno reći da lijek za endometriozu ne postoji! Uobičajene šablone “Uzmite pilule ili ostanite trudni” su opasne i zastarjele metode koje nisu lijek za endometriozu. Znanstvene studije i istraživanja o endometriozi pokazuju da pilule odnosno hormonalna terapija kao što su Visanne ne liječe endometriozu već je eventualno mogu kontrolirati i usporiti rast, također istraživanja su pokazala da kod cca 30% žena hormonalna terapija uopće ne djeluje. Isto tako, ni trudnoća ne rješava bolest zauvijek, osim kod rijetkih sretnica, jer je zabilježen niz slučajeva endometrioze koja se ženama vrati nakon poroda.

Dakle, naša inicijativa ima nekoliko ciljeva: 

1. Osvijestiti žene oboljele od endometrioze i širu javnost o kompleksnosti i mogućoj ozbiljnosti ove dijagnoze. Endometrioza nije bolest reproduktivnog sustava, već bolest cijelog tijela, pri čemu tkivo slično endometriju (sluznici maternice) nekontrolirano raste i širi se po raznim dijelovima tijela, a ne samo u području reproduktivnih organa i zdjelice. To može dovesti do ozbiljnih komplikacija i posljedica za zdravlje, a u rijetkim slučajevima, među kojima smo Maja i ja, i ugroziti živote oboljelih žena.

2. Komunicirati prema svim dionicima o tome kako živimo s ovom bolesti i svojom brojnošću izvršiti pritisak da se stvari promjene na bolje:  

  • da Visanne, koje medicinska struka naziva jedinim lijekom za endometriozu, budu na teret HZZO u cijelosti
  • da nam se omogući zamrzavanje jajnih stanica na teret HZZO prije operacije endometrioze 
  • da operacije endometrioze, osobito za teške slučajeve, budu isključivo kirurška ekscizija od strane stručnjaka specijalista za endometriozu (a ne laserska ablacija koja ostavlja korijen bolesti unutra dopuštajući daljnji rast i širenje)
  • da možemo legalno koristiti ulje kanabisa preko recepta izdanog od strane liječnika ginekologa i/ili obiteljske medicine za žene koje boluju od teških oblika ove bolesti i trpe stravične kronične bolove
  • da se žene koje trpe svakodnevne neuobičajene jake zdjelične bolove, jake bolove pri menstruaciji, plodnim danima, ovulaciji, spolnim odnosima, defekaciji ili uriniranju i ozbiljno sumnjaju da imaju endometriozu, saslušaju od strane liječnika, i da im se prestane govoriti da su lude, da je njihova bol normalna, da se ništa ne vidi na ultrazvuku, da umišljaju simptome i da im se odbija daljnja obrada kao što je tumorski marker ca125 ili dijagnostički ultrazvuk od strane specijalista za endometriozu kao što je doc. dr. sc. Mario Ćorić dr. med., voditelj Ambulante za endometriozu u Petrovoj, dr. med. Maria Gregov iz KBC Zagreb (Petrova) te prof. dr. sc. Dubravko Barišić dr. med. iz Radiochirurgije.
  • da se naši radiolozi više educiraju pri čitanju MR nalaza zdjelice i abdomena i specijaliziraju za endometriozu, jer sadašnje stanje nije prihvatljivo, jer još uvijek mnogi radiolozi u Hrvatskoj, čast iznimkama kao što su dr. Jug Klobučić u Bjelovaru, propuštaju detektirati ozbiljnu duboko infiltrirajuću endometriozu na crijevima, bubrezima i bilo gdje u zdjelici i abdomenu što je mene i Maju (a vjerujemo i velik broj drugih žena u Hrvatskoj) skoro koštalo života
  • da se omogući bolovanje dulje od 42 dana za teške oblike endometrioze u slučaju teških operacija koje uključuju resekciju crijeva 
  • da bolovanje kod bolova i operacija zbog endometrioze bude 100% na teret HZZO od prvog dana
  • da se teški oblik endometrioze (IV stadij) tretira kao invaliditet što je u svijetu sve više prihvaćeno, pa su tako Njemačka i Kanada uvele takvu mogućnost za svoje pacijentice. 

3. Potaknuti interes u hrvatskoj javnosti da mjesec ožujak postane i u Hrvatskoj službeno mjesec osvješćivanja o endometriozi. 

Nadamo se da ćete podržati našu inicijativu i svojim imenom i prezimenom te potpisom dati podršku za sve naše napore koji će ići tijekom ovog mjeseca prema Ministarstvu zdravlja, KBC Zagreb (Petrova bolnica), Uredu za ravnopravnost spolova, udrugama za ženska prava i sl.  

Molim vas, ukoliko bolujete od endometrioze, potpišite ovu peticiju, jer bismo vaše potpise koristile i priložile uz gore-spomenute dopise koje bismo slale. Isto tako, od vitalne važnosti je da ovu peticiju proslijedite isključivo ženama za koje ste sigurne da boluju od endometrioze, jer ne želimo da peticiju potpisuju druge žene koje samo žele podržati inicijativu, za to će biti prilike u kasnijoj fazi naših napora kada planiramo otvoriti peticiju za sve koji su je voljni potpisati. 

Za sada, naš fokus je da dođemo do što većeg broja naših endo-sisterica u Hrvatskoj koje boluju od ove bolesti, kako bismo se udružile i djelovale zajedno, jer zajedno smo jače. 

Hvala! 

Stay strong! 

Valerija & Maja


LINK NA PETICIJU

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo