Oznaka: Doručak na travi

U emisiji razgovaramo s Paolom Orlić i Mateom Milić, producenticama zaslužnima za ogroman posao na ovom festivalu na kojem gostuje više od 350 autora (među kojima ima i oskarovaca te živućih legendi animacije).

Doručak na travi, 29.05.2022., 10-11 sati

Ksenija Kordić, performerica, feministička vizualna umjetnica / Naša krv i drugi radovi

Umjetnica Ksenija Kordić godinama je zaokupljena radovima kojima progovara o ljudskim pravima, etici, aktivizmu, radikalnom feminizmu, religijom i identitetom. Njen posljednji performans naslovljen “Naša krv” održala je ispred zagrebačke katedrale, kao akciju otpora klerikalizaciji društva, za prava i slobodu žena od institucionalizirane muške nadmoći, vladavine patrijarhata. Performans se odvio u ime otpora odnosu katoličke crkve prema ženama i problemu koji kao građanke Republike Hrvatske imaju uslijed Vatikanskih ugovora između Hrvatske i Vatikana. Neposredni povod su događaji vezani uz uskraćivanje medicinske skrbi Mireli Čavajdi, zbog liječničkog priziva savjesti, vezanog upravo uz Vatikanske ugovore.

Ksenija Kordić  se u svojim radovima performativnog i multimedijskog karaktera, bavi temama vezanim uz ljudska prava i aktivizam. U performansu Samozapaljenje iz 2003. godine, ona izvodi paljenje Biblije, Kurana i Bhavad Gite te konstruira falus od njihovog pepela. Iste godine nastaje i ready made izložba/rad Gaće, zatim Lako je zaljubiti se, 2004., Kron vs Narcis, 2005. Frajeri i Teške lekcije, 2006., Fotomorfizacija traume, Avatar, 2007., Želim biti i Incest, 2009., VHS odijelo, Slijedila sam crvenu nit, Pseudonim, 2010., Djeca revolucije, 2012., Svjetla strana sistema, 2016. …

Njen rad Izbrisanim putovima Volovčice, povodom Dana Antifašističke borbe, 2020., Zagreb, bavi se pitanjem reprezentacijske prakse. Preimenovanjem javnih prostora, ulica i trgova, dominantna ideologija briše dijelove prošlosti i povijesti, u ovom slučaju povijesnih osoba čiji je rad vezan uz antifašističku borbu. U radu Feministički Niqab iz 2018. fokusirana je na fenomen zastarjelog patrijarhalnog okvira prisutnog u islamskim zemljama, pokušavajući redefinirati njegovu ulogu i dati mu feministički ideološki predznak. Izložbom Kupam se u muškim suzama, 2017., bavila se također pitanjem patrijarhalne i rodne ideologije, muških i ženskih uloga kroz video rad i fotografije na kojima oblikuje figure od sapunice. Rodna ideologija je ta koja pokušava fiksirati sustave ideja o ulogama muškaraca i žena u društvu, predstavljajući ih kao prirodne, zapravo podržavajući status quo patrijarhata, hijerarhijsku nejednakost muškaraca i žena.

Ksenija je izvela i niz Ad Hoc akcija, nastalih neposredno i u suradnji s aktivističkim, nevladinim grupama; ona je akademska umjetnica, ali i radikalna feministkinja, pripadnica udruge Femrevolt. Sa Ksenijom ćemo razgovarali o položaju žena u društvu, cilju ovakvih akcija, propitivanju patrijarhalne i rodne ideologije i seksizma u našem društvu, ali i o brojnim drugim temama koje dotiče svojim radovima i performansima, a odnose se odnose na ljudska (ženska) prava, etiku, religiju i identitet.

Ksenija Kordić (Sisak, 15. ožujka 1979.), 1997. maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na slikarskom odsjeku, a iste je godine upisala Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek, gdje je i diplomirala 2004. u slikarskoj klasi profesora Miroslava Šuteja. U radu istražuje područja novih i najnovijih medija (eksperimentalni video, video instalacija, 3D oblikovanje i animacija, umjetnost performansa, fotografija i sl.), a tematski je zaokupljena ljudskim pravima, etikom, aktivizmom, radikalnim feminizmom i religijom te identitetom. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

Doručak na travi, 22.5.2022., 10-11 sati

Gošća: dipl. iur. odvjetnica, Sanja Bezbradica Jelavić

Ravnopravnost spolova – zakonski okvir i praksa

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić dobitnica je ovogodišnje nagrade “Zagrepčanka godine”. Nagrada je dodijeljena za izniman doprinos u zaštiti i ostvarenju temeljnih ljudskih prava i sloboda najranjivijih skupina, odlučeno je većinom glasova u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Nagrada će biti uručena na svečanoj sjednici Gradske Skupštine na Dan Grada Zagreba, 31. svibnja 2022. godine.

Široj je javnosti možda najpoznatija po zastupanju obitelji tragično preminule djevojčice Madine Hussiny koja je s obitelji izbjegla iz Afganistana. Iznimno značajan pravni uspjeh Sanja Bezbradica Jelavić ostvarila je zastupajući obitelj u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava gdje je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za povredu više članaka Konvencije o ljudskim pravima i pratećih protokola. Posljednjih 20 godina, ona intenzivno djeluje na zaštiti ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti spolova aktivno sudjelujući u kreiranju zakona i javnih politika, pravilnika te lobirajući za ratifikaciju i implementaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Redovito surađuje s nevladinim organizacijama, među kojima su Autonomna ženska kuća Zagreb, Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske, Centar za mirovne studije i druge udruge, sudjelujući aktivno svojim stručnim znanjem i radom na području zaštite najranjivijih skupina poput migranata, žena koje su preživjele nasilje i njihove djece.

Povodom Međunarodnog dana žena, ove je godine sudjelovala i na okruglom stolu pod nazivom „Femicid i nasilje protiv žena“, koji se u organizaciji Autonomne ženske kuće Zagreb uz pokroviteljstvo Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova održao 8. ožujka 2022. u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, na kojem se govorilo o aktualnim problemima vezanim uz nasilja nad ženama i implementaciju zakona, nacionalnim zaštitnim mjerama i europskom nalogu za zaštitu te femicidu. Jedan od zastrašujućih podataka je činjenica da je uspješnost izvršenja femicida ove godine iznosila 100%, tj., da je svaki pokušaj femicida – rodno uvjetovanog nasilja, koji je završio ubojstvom, i izvršen. Kako je moguće da je femicid u Hrvatskoj postao praktično svakodnevan i kako ga spriječiti? Što čine vladajući da naprave dobru analizu svih femicida, u donošenju ispravnih odluka koje vode odlučnom postupanju.

Iz izvještaja koje je na rečenom okruglom stolu iznijela Sanja Bezbradica Jelavić, svjedočili smo opisima postupanja iz prakse, koji nanovo stigmatiziraju žrtvu, sudskih procesa koji su spori i koji nanose dugoročnu štetu i posljedice ne samo žrtvama, već i njihovim obiteljima, ne sankcionirajući na pravi način optužene, krivce za nasilje. Lani je u Hrvatskoj ubijeno 13 žena. Svakih 15 minuta u Hrvatskoj jedna žena je izložena nasilju, upozorile su saborske zastupnice. Tražile su krajem prošle godine više novca za zaštitu žena jer, kako su obrazlagale, bez sredstava i bez političke odlučnosti nećemo imati efikasnu borbu protiv nasilja nad ženama.

I mada Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 2015. izrijekom kaže kako je za žene pravo na pristup pravosuđu ključno za ostvarivanje svih prava zaštićenih Konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, kao i neovisnost, nepristranost, integritet i vjerodostojnost sudstva, borbu protiv nekažnjavanja i korupcije te ravnopravno sudjelovanje žena u sudstvu i drugim mehanizmima provedbe prava, temeljni element vladavine prava i dobre vladavine, u našoj praksi svjedočimo brojnim preprekama i ograničenjima u ostvarivanju ovih prava. Zadnjih mjesec dana ponovo svjedočimo “interpretacijama” zakona i nepoštivanju istih od strane predstavnika javnog zdravstva u Hrvatskoj, u trenutcima kada treba stručno i pravovremeno, u skladu sa zakonom djelovati na korist pacijentice, Mirele Čavajda. Sa Sanjom ćemo razgovarati o slučajevima iz njene prakse, zakonodavnim okvirima i njihovom provođenju, te mogućim modelima poboljšanja zakonodavstva i provedbe koji godinama zapostavljaju žensko zdravlje, dobrobit i ravnopravnost.

Sanja Bezbradica Jelavić, dipl. iur, odvjetnica. U okviru odvjetničke profesije intenzivno se bavi problematikom zaštite ljudskih prava, osobito prava žena, što uključuje redovno zastupanje fizičkih osoba pred nacionalnim sudovima, suradnju s nevladinim organizacijama (Autonomna ženska kuća Zagreb, Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske, Centar za mirovne studije itd.), stratešku mitigaciju vezano uz povrede ljudskih prava na Ustavom sudu i Europskom sudu za ljudska prava, rad s ranjivim skupinama – zastupanje žrtava kaznenih djela, rad na poboljšanju zakonskog okvira i stvaranju dobrih praksi. Sudjelovala je u brojnim inicijativama poboljšanja pravog okvira RH u suradnji s raznim nevladinim organizacijama, pisanjem prijedloga zakona, prijedloga izmjena i dopuna zakona, osobito vezano uz Obiteljski zakon, Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, Zakon o financiranju autonomnih ženskih skloništa, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakona o ravnopravnosti spolova, zakona vezanih uz reproduktivna prava, zakona vezanih uz priziv savjesti i dr.
Članica je Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) te Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima.

Vodila je brojne stručne edukacije namijenjene profesionalcima/kama i aktivistima/kinjama vodeći programe pravnih edukacija i treninga sutkinja, sudaca, DORH-a, policije i nevladinih organizacija vezano uz obiteljsko pravnu problematiku, te kazneno pravne i prekršajno pravne aspekte rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji, poput „Promicanje prava na zaštitu žena upotrebom Direktive 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu – ARTEMIS”, 2020. i 2021., „Jačanje kaznenopravnih institucija i vladavine prava u središnjoj i istočnoj Europi, Transnacionalni organizirani kriminal u vezi s trgovanjem ljudima i krijumčarenjem ljudi”,2019., „Prava žrtava kaznenih djela, s naglaskom na izazove svjedočenja traumatiziranih osoba; trgovanje ljudima – međunarodne obaveze i EU sudska praksa”, 2018., „Jačanje kazneno pravnih institucija i vladavine prava u središnjoj i istočnoj Europi; Europske direktive i najbolje prakse zaštite ljudskih prava te pružanja usluga žrtvama”, 2017.

Sudjelovala je u brojnim narodnim i međunarodnim konferencijama, okruglim stolovima i objavi publikacija vezanima uz navedene teme.
Dobitnica je više priznanja: Nagrada Gradske skupštine Grada Zagreba, „Zagrepčanka godine”, 2022., Priznanje World Bank Group za doprinos studiji „Women, Business and the Law 2021” , Uvrštenje u „Heroji 2021.: Ljudi koji su napravili razliku” od strane portala BalkanInsight, Priznanje Ministarstva pravosuđa SAD za izvanrednu službu i predanost u pružanju obuke na temu transnacionalnog organiziranog kriminala u vezi s trgovinom ljudima i krijumčarenjem ljudi, te unaprjeđenju međunarodnih napora Ministarstva u promicanju vladavine prava, 2019.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

Doručak na travi, Rplus, 8.5.2022., 10-11 sati

Gošća: Katarina Peović, članica Radničke fronte, Saborska zastupnica

Antifašizam, kultura, radnička prava

Prvi maj, Međunarodni praznik rada slavi se kao dan sjećanja na krvoproliće koje se dogodilo za vrijeme radničkog štrajka u Chicagu, 1886. godine. U sukobima je poginulo više radnika, a osmero je osuđeno na smrt. Od tih su događaja prošla su dva stoljeća, a pojedini radnici i danas rade više od osam sati na dan, nisu adekvatno plaćeni za svoj rad. Dok se neki radnici i radnice još uvijek bore za svoja prava, drugi rade u tvrtkama koje uvode rad četiri dana u tjednu. Statistika je pokazala da je učinkovitost porasla do 40% u slučajevima četverodnevog radnog tjedna.Kultura. U samoupravnoj kulturi u vrijeme bivše Jugoslavije, postojala je izražena svijest da područje kulture pripada cijelom društvu, a ne samo onima koji se kulturom bave, prizvode ju.

Danas se u kulturi događa sve intenzivniji proces privatizacije. U novonastaloj situaciji političke stranke, sindikati, vlade… postaju konzervatorima društvene stvarnosti. Kultura je postala nahoće ili siroće, siromašni priljepak društva, u tjesnacu između spektakla nacionalističkog predznaka i vaninstitucionalne kulture, sve slabije finnacirane od strane države. U sektoru kulture veliki je broj prekarnika koji žive od projekta do projekta, za ispodprosjećnu plaću, mizerni honorar, bez plaćenih prekovremenih ili zaštite na radu. Umjetnicei umjetnici najčešće nisu plaćeni za rad na svojim izložbama. Najugroženije su žene koje rade u sektoru kulture, jer često obavljaju više poslova od jednom, vodeći sve segmente projekta, uz kućanske poslove, brigu o obitelji i djeci. Sredstva za kulturu kreću se oko 0,99% iz proračuna RH.8. maj, dan kad su u grad 1945. godine ušle jedinice Narodnooslobodilačke vojske, dan prije proglašenja konačne pobjede svijeta nad fašizmom. Taj dan se nekoć slavio kao Dan oslobođenja grada. A danas? Zagreb danas nije antifašistički, grad, što ne znači nužno suprotno. Kao i većina Hrvatske dio Zagreba šuti, nezainteresiran je, uplašen ili zabrinut, a dio misli drugačije. Grad Zagreb, ali i drugi gradovi u Hrvatskoj ne vole heroje antifašizma, pa su ulicama izmijenjena imena, ne postoji više ulica 8. maja. Ne pomažu prigodničarske “velike riječi” prvih ljudi državne politike, vijenci uz prigodne datume, na ono malo preostalih spomenika i mjesta što podsjećaju na herojsko vrijeme pobjede nad fašizom.Što je strategija onih koji vladaju Hrvatskom? Apsolutno dno EU ljestvice? Gdje su na toj ljestvici vrijednosti u koje spadaju pravo na rad, antifašizam, kultura, prava žena, manjina, mladih i starijih osoba ugroženih siromaštvom? Budite s nama u nedjelju, na Dan oslobođenja Zagreba – ako se mene pita. Gledajte, postavljajte pitanja. Vidimo se.

Katarina Peović (Zagreb, 1974.), profesorica kroatistike i komparativne književnosti, članica lijeve političke stranke Radnička fronta, zastupnica u Hrvatskom saboru, potpredsjednica Odbora za zakonodavstvo i članica Odbora za ratne veterane, rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te regionalni razvoj i fondove Europske unije. Završila je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1993-1999.) Na istom je fakultetu magistrirala i doktorirala u polju kulturalnih studija. Od 2004. do 2005. bila je asistentica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Od 2005. godine zaposlena je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta u Rijeci (2005. asistentica, 2012. docentica) gdje predaje kolegije iz područja kulturalne teorije. Uređivala je književno-teorijski časopis Libra Libera (1999-2018.), te emisiju Elektrosfera Trećeg programa Hrvatskog radija (2008-2009.). Autorica je triju knjiga Mediji i kultura (2012.), Marx u digitalnom dobu (2016.), Sve što je čvrsto pretvara se u dim… (2021.), a uredila je i zbornik tekstova Privremene autonomne zone (2003.). Pisala je za Zarez i H-Alter.

Od ožujka 2017. godine članica je Radničke fronte. Obnašala je funkciju rotacijske zastupnice Radničke fronte u Skupštini grada Zagreba (od siječnja do rujna 2018). 7. svibnja 2018. godine na njezinu je inicijativu u Gradskoj skupštini izglasan prijedlog Radničke fronte (pa time i Lijevog bloka) da Grad radnicima tvrtki Kamensko i Dioki pomogne tako da će otkupiti dio radničkih potraživanja u onom iznosu u kojem su te tvrtke u stečaju Gradu platile komunalnu naknadu. Naknadno je gradonačelnik Milan Bandić strogo usprotivljen otkupu radničkih potraživanja, sazvao izvanrednu sjednicu sa samo jednom točkom – odbacivanje već izglasanog prijedloga. U tome su mu pomogli vijećnici Neovisnih za Hrvatsku koji su u prvom glasanju prijedlog podržali.
Katarina Peović sudjelovala je kao kandidatkinja Radničke fronte i SRP-a na predsjedničkim izborima 2019. godine na kojima je osvojila 21.387 glas ili 1,12%. Od 2020. zastupnica je u Hrvatskom saboru.

U saboru je među 5 najaktivnijih zastupnika/ca. Pored niza inicijativa i amandmana uspjela je amandmanom spriječiti da se u Zakon o minimalnoj plaći uvedu nove iznimke od pravila, te omogućiti da se radnicima u radno-intenzivnim industrijama u pojedinim mjesecima ne isplaćuju plaće manje od minimalne. Pokrenula je inicijativu da se radnicima za praznike koji padaju na nedjelju omogući dodatni neradni dan. Ustrajava u tome da se medicinskim sestrama i liječnicima na korona odjelima omogući beneficirani radni staž. Prihvaćen joj je amandman na proračun 2021. godine za više sredstava za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji. Ispred RF-a je predala Prijedlog zakona o porezu na digitalne usluge kojim bi se osiguralo oko 150 milijuna kuna u proračunu od oporezovanja digitalnih divova (Google, Apple, Facebook…). Usudila se kritizirati nasljeđe tuđmanizma, zbog čega je bila verbalno napadnuta i izložena nizu kritika. Odbor za ratne veterane na njezinu je inicijativu prestao ustaše nazivati “hrvatskom vojskom”.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

Doručak na travi, 1.5.2022., 10-11 sati, Rplus

Gošće: dramaturginja Jelena Kovačić i kazališna redateljica Anica Tomić

Neka živi, živi … kazalište!

U prvosvibanjskoj emisiji razgovaramo s dramaturginjom Jelenom Kovačić i kazališnom redateljicom Anicom Tomić. Dok ovo pišem Jelena i Anica su “do grla” u probama s velikim glumačkim ansamblom iz Sombora, u koprodukciji s timom EPK Novi Sad. Rade na predstavi „Mileva”, o Milevi Marić Einstein (praizvedba na Sterijinom pozorju) – pa će i Međunarodni praznik rada – proslaviti radno. Ujedno, njihova predstava „Usmeni spomenik” zatvara ovogodišnji izvedben program 20. Queer Zagreb festivala udruge Domino.Više od dvije dekade Jelena Kovačić i Anica Tomić surađuju redovito na kazališnim projektima. Za razliku od uobičajenog kazališta srednje struje, njihove su predstave hrabro naslonjene na goruće društvene teme, priče koje često ostaju neispričane, nezavršene. U predstavama za djecu i predstavama za odrasle one progovaraju o različitim problemima koji su često odraz ozbiljnijih i dubokih društveno-ekonomsko-politički usustavljenih principa koji rezultiraju frustracijom, netolerancijom, strahom, ksenofobijom, vršnjačkim nasiljem, mizoginijom.

Jednakom su strašću angažirane u poslu i svakodnevnom životu, u borbi za ženska, dječja, ljudska prava. Jedne su od šest žena (uz Mirsadu Begović, Anu Pecotić, Unu Zečević Šeparović i Jelenu Veljaču) koje su pokrenule inicijativu #spasime, uvodeći temu obiteljskog nasilja u javni prostor, uz istoimeni fond koji financijski pomaže žrtvama nasilja. Važan dio njihovog angažmana vezan je i uz pedagoški rad, Aničina “nit vodilja” još od osnutka kazališne skupine Théâtre de femmes. Vjeruju da je kazalište i djelovanje na sceni moćan alat društvenih promjena, što pokazuju svakim svojim projektom. Tako su nastale predstave „Imitatori glasova”, „Kučkini sinovi”, „Oprostite, mogu li vam ispričati”, „Menažerija”, „Ovo bi mogla biti moja ulica”, „Hotel Zagorje”, „Monovid-19” ili „Mala Frida”, već spomenuti „Usmeni spomenik” – svjedočanstvo zajednice koja je stvarala temelje za promjenu života pripadnika seksualnih i rodnih manjina.Ove nedjelje razgovaramo njihovom cjeloživotnom umjetničkom i društvenom angažmanu, temama kojima se bave, novoj predstavi o brilijantnoj matematičarki Milevi Marić iz Vojvodine, koja je bila u nesretnom braku s Alberom Einsteinom, njihovim daljnjim planovima. Ako nas sreća i veze (SR-HR) posluže, s obje, a možda samo s jednom: vidjet ćemo u nedjelju. Budite s nama, postavljajte pitanja!

Jelena Kovačić, hrvatska dramaturginja (Zagreb, 1979). Diplomirala je komparativnu književnost i polonistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Stipendistica je semestralnog boravka na Uniwersytet Slaski u Katowicama (Poljska, 2002) u sklopu CEEPUS programa, te stipendistica KulturKontakt Austrije – Writers in the Residence, Beč (2010). Godine 1998. postaje članica alternativne kazališne skupine Théâtre de femmes, koju je osnovala Anica Tomić (1995-2003), kada kreće njihova suradnja na gotovo svim projektima. Uz dramaturgiju prevodi s poljskog. Dramaturginja i koautorica teksta više od 30 predstava te višestruko nagrađivana dramaturginja: Rektorova nagrada, „Imitatori glasova”, nagrada Veljko Maričić. „Oprostite, mogu li vam ispričati” i „Menažerija” (s Anicom Tomić), nagrada na Dječjem kazališnom festivalu Pozorište Zvezdarište, Beograd i Zlatna Žar ptica, „Ana i Mia” (s Anicom Tomić), Nagrada hrvatskog glumišta za dramu „Ovo bi mogla biti moja ulica” (s Anicom Tomić), Zlatna Žar ptica, „Dida i repa”, Marul, dramaturgija i glazbeni koncept predstave „Leda” (s Anicom Tomić), Nagrada za dramaturgiju na 20. Assisteju za dramaturgiju predstave „Preko sedam mora, preko sedam gora”, Nagrada hrvatskog glumišta i 31. Marul za dramaturgiju/dramatizaciju i adaptaciju predstave „Hotel Zagorje”.

Anica Tomić, kazališna redateljica (Zagreb, 1980). Diplomirala je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao docentica glume, MA, Odsjeka za kazališnu umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, jer je i gluma bila važan dio njenog rada do 2002. godine. Bila je stipendistica Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten, provela je semestar na IUP – University of Pennsylvania, SAD, odsjek režije, te stipendistica KulturKontakt Austrije Writers in Residence, Beč. Osnivačica je amaterske kazališne skupine Théâtre de femmes (1995 – 2003). Kao redateljica i koautorica radila je na mnogim nagrađivanim predstavama: „Imitatori glasova” (&TD), „Oprostite, mogu li vam ispričati?” (ZKM), „Menažerija” (HKD Teatar), „Ana i Mia” (Mala Scena), „Ovo bi mogla biti moja ulica” (ZKM), „Leda” (ZKM, Kotor Art Festival, Kraljevsko Pozorište Zetski dom), „Janje” (ZKM/Bitef, Beograd/MESS), „Magic evening“ (&TD) itd. Neke od nagrada su Mali Marulić (Festival hrvatske drame za djecu) i ASSITEJ-a (Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC Assitej) za režiju predstave „Dječak Ivek i pas Cvilek”; Nagrada „Veljko Maričić” (Međunarodni festival malih scena) za dramaturgiju predstava „Oprostite, mogu li vam ispričati…?” i „Menažerija” (s Jelenom Kovačić); Mali Marulić za režiju predstave „Ana i Mia”; Nagrada za dramski tekst (Dječji kazališni festival Pozorište Zvezdarište, Beograd) za tekst „Ana i Mia” (s Jelenom Kovačić); Zlatna Žar ptica (Naj, naj, naj festival) za autorski projekt ostvaren predstavom „Ana i Mia” (s Jelenom Kovačić); Nagrada „Jurislav Korenić” (MESS, Sarajevo) za najbolju mladu redateljicu za režiju predstave „Menažerija”; Nagrada hrvatskog glumišta (HDDU) za dramu „Ovo bi mogla biti moja ulica” (s Jelenom Kovačić); Zlatna Žar ptica (Naj, naj, naj festival) za najbolju režiju predstave „Did i repa”, Mali Marulić za režiju predstave „Did i repa”, Marul (Marulićevi dani) za režiju predstave „Leda”; Marul (Marulićevi dani) za glazbeni koncept predstave „Leda” (s Jelenom Kovačić i Franom Đurovićem), Mali Marulić za režiju predstave „Preko sedam mora, preko sedam gora”, Zlatna Žar ptica (Naj, naj, naj festival), „Moj razred 2 b”, Nagrada hrvatskog glumišta i 31. Marul za režiju predstave „Hotel Zagorje”, Mali Marulić za režiju predstave „Mala Frida”.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom