R+: Doručak na travi | Ksenija Kordić, performerica, feministička vizualna umjetnica / Naša krv i drugi radovi

Doručak na travi, 29.05.2022., 10-11 sati

Ksenija Kordić, performerica, feministička vizualna umjetnica / Naša krv i drugi radovi

Umjetnica Ksenija Kordić godinama je zaokupljena radovima kojima progovara o ljudskim pravima, etici, aktivizmu, radikalnom feminizmu, religijom i identitetom. Njen posljednji performans naslovljen “Naša krv” održala je ispred zagrebačke katedrale, kao akciju otpora klerikalizaciji društva, za prava i slobodu žena od institucionalizirane muške nadmoći, vladavine patrijarhata. Performans se odvio u ime otpora odnosu katoličke crkve prema ženama i problemu koji kao građanke Republike Hrvatske imaju uslijed Vatikanskih ugovora između Hrvatske i Vatikana. Neposredni povod su događaji vezani uz uskraćivanje medicinske skrbi Mireli Čavajdi, zbog liječničkog priziva savjesti, vezanog upravo uz Vatikanske ugovore.

Ksenija Kordić  se u svojim radovima performativnog i multimedijskog karaktera, bavi temama vezanim uz ljudska prava i aktivizam. U performansu Samozapaljenje iz 2003. godine, ona izvodi paljenje Biblije, Kurana i Bhavad Gite te konstruira falus od njihovog pepela. Iste godine nastaje i ready made izložba/rad Gaće, zatim Lako je zaljubiti se, 2004., Kron vs Narcis, 2005. Frajeri i Teške lekcije, 2006., Fotomorfizacija traume, Avatar, 2007., Želim biti i Incest, 2009., VHS odijelo, Slijedila sam crvenu nit, Pseudonim, 2010., Djeca revolucije, 2012., Svjetla strana sistema, 2016. …

Njen rad Izbrisanim putovima Volovčice, povodom Dana Antifašističke borbe, 2020., Zagreb, bavi se pitanjem reprezentacijske prakse. Preimenovanjem javnih prostora, ulica i trgova, dominantna ideologija briše dijelove prošlosti i povijesti, u ovom slučaju povijesnih osoba čiji je rad vezan uz antifašističku borbu. U radu Feministički Niqab iz 2018. fokusirana je na fenomen zastarjelog patrijarhalnog okvira prisutnog u islamskim zemljama, pokušavajući redefinirati njegovu ulogu i dati mu feministički ideološki predznak. Izložbom Kupam se u muškim suzama, 2017., bavila se također pitanjem patrijarhalne i rodne ideologije, muških i ženskih uloga kroz video rad i fotografije na kojima oblikuje figure od sapunice. Rodna ideologija je ta koja pokušava fiksirati sustave ideja o ulogama muškaraca i žena u društvu, predstavljajući ih kao prirodne, zapravo podržavajući status quo patrijarhata, hijerarhijsku nejednakost muškaraca i žena.

Ksenija je izvela i niz Ad Hoc akcija, nastalih neposredno i u suradnji s aktivističkim, nevladinim grupama; ona je akademska umjetnica, ali i radikalna feministkinja, pripadnica udruge Femrevolt. Sa Ksenijom ćemo razgovarali o položaju žena u društvu, cilju ovakvih akcija, propitivanju patrijarhalne i rodne ideologije i seksizma u našem društvu, ali i o brojnim drugim temama koje dotiče svojim radovima i performansima, a odnose se odnose na ljudska (ženska) prava, etiku, religiju i identitet.


Ksenija Kordić (Sisak, 15. ožujka 1979.), 1997. maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na slikarskom odsjeku, a iste je godine upisala Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek, gdje je i diplomirala 2004. u slikarskoj klasi profesora Miroslava Šuteja. U radu istražuje područja novih i najnovijih medija (eksperimentalni video, video instalacija, 3D oblikovanje i animacija, umjetnost performansa, fotografija i sl.), a tematski je zaokupljena ljudskim pravima, etikom, aktivizmom, radikalnim feminizmom i religijom te identitetom. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | Ravnopravnost spolova – zakonski okvir i praksa w. Sanja Bezbradica Jelavić

Doručak na travi, 22.5.2022., 10-11 sati

Gošća: dipl. iur. odvjetnica, Sanja Bezbradica Jelavić

Ravnopravnost spolova – zakonski okvir i praksa

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić dobitnica je ovogodišnje nagrade “Zagrepčanka godine”. Nagrada je dodijeljena za izniman doprinos u zaštiti i ostvarenju temeljnih ljudskih prava i sloboda najranjivijih skupina, odlučeno je većinom glasova u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Nagrada će biti uručena na svečanoj sjednici Gradske Skupštine na Dan Grada Zagreba, 31. svibnja 2022. godine.

Široj je javnosti možda najpoznatija po zastupanju obitelji tragično preminule djevojčice Madine Hussiny koja je s obitelji izbjegla iz Afganistana. Iznimno značajan pravni uspjeh Sanja Bezbradica Jelavić ostvarila je zastupajući obitelj u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava gdje je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za povredu više članaka Konvencije o ljudskim pravima i pratećih protokola. Posljednjih 20 godina, ona intenzivno djeluje na zaštiti ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti spolova aktivno sudjelujući u kreiranju zakona i javnih politika, pravilnika te lobirajući za ratifikaciju i implementaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Redovito surađuje s nevladinim organizacijama, među kojima su Autonomna ženska kuća Zagreb, Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske, Centar za mirovne studije i druge udruge, sudjelujući aktivno svojim stručnim znanjem i radom na području zaštite najranjivijih skupina poput migranata, žena koje su preživjele nasilje i njihove djece.

Povodom Međunarodnog dana žena, ove je godine sudjelovala i na okruglom stolu pod nazivom „Femicid i nasilje protiv žena“, koji se u organizaciji Autonomne ženske kuće Zagreb uz pokroviteljstvo Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova održao 8. ožujka 2022. u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, na kojem se govorilo o aktualnim problemima vezanim uz nasilja nad ženama i implementaciju zakona, nacionalnim zaštitnim mjerama i europskom nalogu za zaštitu te femicidu. Jedan od zastrašujućih podataka je činjenica da je uspješnost izvršenja femicida ove godine iznosila 100%, tj., da je svaki pokušaj femicida – rodno uvjetovanog nasilja, koji je završio ubojstvom, i izvršen. Kako je moguće da je femicid u Hrvatskoj postao praktično svakodnevan i kako ga spriječiti? Što čine vladajući da naprave dobru analizu svih femicida, u donošenju ispravnih odluka koje vode odlučnom postupanju.

Iz izvještaja koje je na rečenom okruglom stolu iznijela Sanja Bezbradica Jelavić, svjedočili smo opisima postupanja iz prakse, koji nanovo stigmatiziraju žrtvu, sudskih procesa koji su spori i koji nanose dugoročnu štetu i posljedice ne samo žrtvama, već i njihovim obiteljima, ne sankcionirajući na pravi način optužene, krivce za nasilje. Lani je u Hrvatskoj ubijeno 13 žena. Svakih 15 minuta u Hrvatskoj jedna žena je izložena nasilju, upozorile su saborske zastupnice. Tražile su krajem prošle godine više novca za zaštitu žena jer, kako su obrazlagale, bez sredstava i bez političke odlučnosti nećemo imati efikasnu borbu protiv nasilja nad ženama.

I mada Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 2015. izrijekom kaže kako je za žene pravo na pristup pravosuđu ključno za ostvarivanje svih prava zaštićenih Konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, kao i neovisnost, nepristranost, integritet i vjerodostojnost sudstva, borbu protiv nekažnjavanja i korupcije te ravnopravno sudjelovanje žena u sudstvu i drugim mehanizmima provedbe prava, temeljni element vladavine prava i dobre vladavine, u našoj praksi svjedočimo brojnim preprekama i ograničenjima u ostvarivanju ovih prava. Zadnjih mjesec dana ponovo svjedočimo “interpretacijama” zakona i nepoštivanju istih od strane predstavnika javnog zdravstva u Hrvatskoj, u trenutcima kada treba stručno i pravovremeno, u skladu sa zakonom djelovati na korist pacijentice, Mirele Čavajda. Sa Sanjom ćemo razgovarati o slučajevima iz njene prakse, zakonodavnim okvirima i njihovom provođenju, te mogućim modelima poboljšanja zakonodavstva i provedbe koji godinama zapostavljaju žensko zdravlje, dobrobit i ravnopravnost.

Sanja Bezbradica Jelavić, dipl. iur, odvjetnica. U okviru odvjetničke profesije intenzivno se bavi problematikom zaštite ljudskih prava, osobito prava žena, što uključuje redovno zastupanje fizičkih osoba pred nacionalnim sudovima, suradnju s nevladinim organizacijama (Autonomna ženska kuća Zagreb, Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske, Centar za mirovne studije itd.), stratešku mitigaciju vezano uz povrede ljudskih prava na Ustavom sudu i Europskom sudu za ljudska prava, rad s ranjivim skupinama – zastupanje žrtava kaznenih djela, rad na poboljšanju zakonskog okvira i stvaranju dobrih praksi. Sudjelovala je u brojnim inicijativama poboljšanja pravog okvira RH u suradnji s raznim nevladinim organizacijama, pisanjem prijedloga zakona, prijedloga izmjena i dopuna zakona, osobito vezano uz Obiteljski zakon, Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Prekršajni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, Zakon o financiranju autonomnih ženskih skloništa, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakona o ravnopravnosti spolova, zakona vezanih uz reproduktivna prava, zakona vezanih uz priziv savjesti i dr.
Članica je Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) te Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima.

Vodila je brojne stručne edukacije namijenjene profesionalcima/kama i aktivistima/kinjama vodeći programe pravnih edukacija i treninga sutkinja, sudaca, DORH-a, policije i nevladinih organizacija vezano uz obiteljsko pravnu problematiku, te kazneno pravne i prekršajno pravne aspekte rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji, poput „Promicanje prava na zaštitu žena upotrebom Direktive 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu – ARTEMIS”, 2020. i 2021., „Jačanje kaznenopravnih institucija i vladavine prava u središnjoj i istočnoj Europi, Transnacionalni organizirani kriminal u vezi s trgovanjem ljudima i krijumčarenjem ljudi”,2019., „Prava žrtava kaznenih djela, s naglaskom na izazove svjedočenja traumatiziranih osoba; trgovanje ljudima – međunarodne obaveze i EU sudska praksa”, 2018., „Jačanje kazneno pravnih institucija i vladavine prava u središnjoj i istočnoj Europi; Europske direktive i najbolje prakse zaštite ljudskih prava te pružanja usluga žrtvama”, 2017.

Sudjelovala je u brojnim narodnim i međunarodnim konferencijama, okruglim stolovima i objavi publikacija vezanima uz navedene teme.
Dobitnica je više priznanja: Nagrada Gradske skupštine Grada Zagreba, „Zagrepčanka godine”, 2022., Priznanje World Bank Group za doprinos studiji „Women, Business and the Law 2021” , Uvrštenje u „Heroji 2021.: Ljudi koji su napravili razliku” od strane portala BalkanInsight, Priznanje Ministarstva pravosuđa SAD za izvanrednu službu i predanost u pružanju obuke na temu transnacionalnog organiziranog kriminala u vezi s trgovinom ljudima i krijumčarenjem ljudi, te unaprjeđenju međunarodnih napora Ministarstva u promicanju vladavine prava, 2019.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | Žensko zdravlje = žensko pravo

Doručak na travi, Rplus, 15.5.2022., 10-11 sati

Gošća: dr.sc. Jasenka Grujić, specijalistkinja za ginekologiju i porodništvo

Žensko zdravlje = žensko pravo

U četvrtak su, u devet gradova Hrvatske, održani skupovi potpore hrabrosti Mirele Čavajda, kojoj je uskraćena primjerena zdravstvena zaštita, uz omalovažavanje unutar sustava javnog zdravstva. Pored podrške i hitnog osiguravanja odgovarajućeg medicinskog postupka od strane ministra Beroša i premijera Plenkovića, udruge civilnog društva zahtijevaju hitno donošenje smjernica i protokola za siguran prekid trudnoće u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Zahtjeva se i objava podataka o kapacitetima zdravstvenih ustanova u RH, poštivanje Zakona koji je trenutno na snazi, od strane struke te dostupnost prekida trudnoće svim ženama u skladu sa zakonskim okvirom. Udruga Roda (Roditelji u akciji) napominje kako je ove godine UN-ov odbor za prava žena već dva puta upozorio Hrvatsku da mora omogućiti ženama pristup prekidu trudnoće na zahtjev te da troškovi prekida trudnoće moraju biti pokriveni iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a uskratu ovakve zdravstvene skrbi prepoznaje kao mučenje.

Jasenka Grujić liječnica je koja u Hrvatskoj godinama dosljedno zagovara pravo na pobačaj i regulaciju priziva savjesti. Članica je Inicijative za regulaciju priziva savjesti i zalaže se za javni registar prizivača savjesti, kao i za veću dostupnost medikamentoznog pobačaja i besplatnu kontracepciju, pokušavajući unaprijediti ženska reproduktivna prava. Inicijativa je započela s radom 2015. godine, kada na relevantne adrese šalju prijedlog za regulaciju priziva savjesti – bez ikakvog odgovora.

Jednim od presudnih trenutaka odgovornim za upad crkve u sferu svjetovnog je donošenje enciklike Evangelium Vitae iz 1995. koju je objavio papa Ivan Pavao II. Dokument je to koji sadrži teme iz područja biomedicine, prava, sociologije, psihologije, ekonomije i politike. Enciklika ne dopušta i jednako osuđuje ubojstvo, samoubojstvo, eutanaziju i pobačaj, smatrajući da život počinje od začeća.

Upravo zbog neprihvatljivog miješanja crkve u sekularni život i medicinu, Jasenka Gruić smatra kako Institutu priziva savjesti u medicini nema mjesta. Iz ovog dokumenta potječe i pravo na priziv savjesti, pa sve više liječnika odbija sudjelovanje u postupku pobačaja.

Zakon o liječništvu propisuje ovo pravo, no ono se ne smije kositi s pravima struke ili uzrokovati trajne posljedice po zdravlje pacijenta/ice. O istome liječnik mora pravodobno izvijestiti i uputiti u drugu ustanovu u kojoj će se ostvariti prava pacijenta/ice zajamčena zakonom. Razmjeri pozivanja zdravstvenih djelatnika/ca na priziv savjesti u Hrvatskoj su takvi da otežavaju ženama pristup zakonom zajamčenoj zdravstvenoj usluzi prekida trudnoće. To su pokazala i dva istraživanja koje je proveo Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova 2014. i 2018. godine.

Razgovarat ćemo o seksualnim i reproduktivnim pravima žena, o Zakonu čiji okvir je donesen 1978. godine, iskustvima iz prakse, prijedlozima Inicijative za regulaciju priziva savjesti, zakonodavnom okviru – sve uz veliku podršku Mireli Čavajda i svim ženama kojima se uskraćuju medicinske usluge regulirane Hrvatskim zakonom.

Jasenka Grujić je dobitnica nagrade Fierce Woman Award 2022. koje dodjeljuje Voxfeminae i društveno poduzeće Fierce Woman. Dodjela nagrada za strašne žene godine nastavak je dugogodišnjih aktivnosti udruge K-zona, koja kroz portal Voxfeminae.net, Vox Feminae Festival te društvenu igru ‘Fierce Women’ već više od desetljeća radi na istraživanju, bilježenju i širenju znanja o postignućima žena u područjima kulture, politike, ljudskih prava, umjetnosti, znanosti i feminizma. Na adrese udruge i uredništva portala krajem prošle godine pristigle prijave za preko 80 iznimnih pojedinki i organizacija koje su dale značajan doprinos borbi za rodnu ravnopravnost i socijalnu pravdu u Hrvatskoj. Prijedloge građanki i građana evaluirao je žiri udruge K-zona.

Spomenuti događaj ujedno obilježava početak šesnaestog izdanja Vox Feminae Festivala, koji će kroz svibanj prezentirati niz kulturno-umjetničkih i društvenih događaja kojima se promišlja i zagovara rodna ravnopravnost i društvena pravednost.


Dr. sc. Jasenka Grujić, ravnateljica Poliklinike, specijalistica za ginekologiju i porodništvo rođena je 1951. godine u obitelji liječnika u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, a na Medicinskom fakultetu diplomirala je 1975.

Osnovno liječničko iskustvo stekla je radeći u Ustanovi za hitnu medicinsku pomoć kao liječnica terenac sve do 1980. kada započinje specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije. Nakon položenoga specijalističkog ispita od 1985. radi u KB Sestre milosrdnice kao specijalistica ginekologinja baveći se prvo ginekologijom dječje i adolescentne dobi a potom porodništvom i ultrazvučnom dijagnostikom, stječući istovremeno i značajno kirurško iskustvo. Od 1988. vodi Odsjek za patologiju trudnoće.

Dragocjeno iskustvo stekla je radeći od 1992. s mladima pri Odjelu za planiranje obitelji Dječje bolnice Zagreb, Klaićeva.

U travnju 1994. počela je radom u vlastitoj ginekološkoj ordinaciji u Zagrebu, Gupčeva zvijezda 1 gdje je radila sve do otvaranja Ginekološke poliklinike na istome trgu /Gupčeva zvijezda 3a/. Uz više stručnih i znanstvenih radova magistrirala je 1991., doktorirala 1998. Uz stalno stručno usavršavanje posljednjih se godina sve više bavi dijagnostikom i liječenjem predstadija raka vrata maternice i spolnoprenosivih bolesti a i neinvazivnom prenatalnom dijagnostikom te rodnom problematikom tj. rodnom nenormativnošću.

Članica je Inicijative za regulaciju priziva savjesti i zalaže se za javni registar prizivača savjesti, kao i za veću dostupnost medikamentoznog pobačaja i besplatnu kontracepciju, pokušavajući unaprijediti ženska reproduktivna prava.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

R+: Doručak na travi | Antifašizam, kultura, radnička prava

Doručak na travi, Rplus, 8.5.2022., 10-11 sati

Gošća: Katarina Peović, članica Radničke fronte, Saborska zastupnica

Antifašizam, kultura, radnička prava

Prvi maj, Međunarodni praznik rada slavi se kao dan sjećanja na krvoproliće koje se dogodilo za vrijeme radničkog štrajka u Chicagu, 1886. godine. U sukobima je poginulo više radnika, a osmero je osuđeno na smrt. Od tih su događaja prošla su dva stoljeća, a pojedini radnici i danas rade više od osam sati na dan, nisu adekvatno plaćeni za svoj rad. Dok se neki radnici i radnice još uvijek bore za svoja prava, drugi rade u tvrtkama koje uvode rad četiri dana u tjednu. Statistika je pokazala da je učinkovitost porasla do 40% u slučajevima četverodnevog radnog tjedna.Kultura. U samoupravnoj kulturi u vrijeme bivše Jugoslavije, postojala je izražena svijest da područje kulture pripada cijelom društvu, a ne samo onima koji se kulturom bave, prizvode ju.

Danas se u kulturi događa sve intenzivniji proces privatizacije. U novonastaloj situaciji političke stranke, sindikati, vlade… postaju konzervatorima društvene stvarnosti. Kultura je postala nahoće ili siroće, siromašni priljepak društva, u tjesnacu između spektakla nacionalističkog predznaka i vaninstitucionalne kulture, sve slabije finnacirane od strane države. U sektoru kulture veliki je broj prekarnika koji žive od projekta do projekta, za ispodprosjećnu plaću, mizerni honorar, bez plaćenih prekovremenih ili zaštite na radu. Umjetnicei umjetnici najčešće nisu plaćeni za rad na svojim izložbama. Najugroženije su žene koje rade u sektoru kulture, jer često obavljaju više poslova od jednom, vodeći sve segmente projekta, uz kućanske poslove, brigu o obitelji i djeci. Sredstva za kulturu kreću se oko 0,99% iz proračuna RH.8. maj, dan kad su u grad 1945. godine ušle jedinice Narodnooslobodilačke vojske, dan prije proglašenja konačne pobjede svijeta nad fašizmom. Taj dan se nekoć slavio kao Dan oslobođenja grada. A danas? Zagreb danas nije antifašistički, grad, što ne znači nužno suprotno. Kao i većina Hrvatske dio Zagreba šuti, nezainteresiran je, uplašen ili zabrinut, a dio misli drugačije. Grad Zagreb, ali i drugi gradovi u Hrvatskoj ne vole heroje antifašizma, pa su ulicama izmijenjena imena, ne postoji više ulica 8. maja. Ne pomažu prigodničarske “velike riječi” prvih ljudi državne politike, vijenci uz prigodne datume, na ono malo preostalih spomenika i mjesta što podsjećaju na herojsko vrijeme pobjede nad fašizom.Što je strategija onih koji vladaju Hrvatskom? Apsolutno dno EU ljestvice? Gdje su na toj ljestvici vrijednosti u koje spadaju pravo na rad, antifašizam, kultura, prava žena, manjina, mladih i starijih osoba ugroženih siromaštvom? Budite s nama u nedjelju, na Dan oslobođenja Zagreba – ako se mene pita. Gledajte, postavljajte pitanja. Vidimo se.


Katarina Peović (Zagreb, 1974.), profesorica kroatistike i komparativne književnosti, članica lijeve političke stranke Radnička fronta, zastupnica u Hrvatskom saboru, potpredsjednica Odbora za zakonodavstvo i članica Odbora za ratne veterane, rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te regionalni razvoj i fondove Europske unije. Završila je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1993-1999.) Na istom je fakultetu magistrirala i doktorirala u polju kulturalnih studija. Od 2004. do 2005. bila je asistentica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Od 2005. godine zaposlena je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta u Rijeci (2005. asistentica, 2012. docentica) gdje predaje kolegije iz područja kulturalne teorije. Uređivala je književno-teorijski časopis Libra Libera (1999-2018.), te emisiju Elektrosfera Trećeg programa Hrvatskog radija (2008-2009.). Autorica je triju knjiga Mediji i kultura (2012.), Marx u digitalnom dobu (2016.), Sve što je čvrsto pretvara se u dim… (2021.), a uredila je i zbornik tekstova Privremene autonomne zone (2003.). Pisala je za Zarez i H-Alter.

Od ožujka 2017. godine članica je Radničke fronte. Obnašala je funkciju rotacijske zastupnice Radničke fronte u Skupštini grada Zagreba (od siječnja do rujna 2018). 7. svibnja 2018. godine na njezinu je inicijativu u Gradskoj skupštini izglasan prijedlog Radničke fronte (pa time i Lijevog bloka) da Grad radnicima tvrtki Kamensko i Dioki pomogne tako da će otkupiti dio radničkih potraživanja u onom iznosu u kojem su te tvrtke u stečaju Gradu platile komunalnu naknadu. Naknadno je gradonačelnik Milan Bandić strogo usprotivljen otkupu radničkih potraživanja, sazvao izvanrednu sjednicu sa samo jednom točkom – odbacivanje već izglasanog prijedloga. U tome su mu pomogli vijećnici Neovisnih za Hrvatsku koji su u prvom glasanju prijedlog podržali.
Katarina Peović sudjelovala je kao kandidatkinja Radničke fronte i SRP-a na predsjedničkim izborima 2019. godine na kojima je osvojila 21.387 glas ili 1,12%. Od 2020. zastupnica je u Hrvatskom saboru.

U saboru je među 5 najaktivnijih zastupnika/ca. Pored niza inicijativa i amandmana uspjela je amandmanom spriječiti da se u Zakon o minimalnoj plaći uvedu nove iznimke od pravila, te omogućiti da se radnicima u radno-intenzivnim industrijama u pojedinim mjesecima ne isplaćuju plaće manje od minimalne. Pokrenula je inicijativu da se radnicima za praznike koji padaju na nedjelju omogući dodatni neradni dan. Ustrajava u tome da se medicinskim sestrama i liječnicima na korona odjelima omogući beneficirani radni staž. Prihvaćen joj je amandman na proračun 2021. godine za više sredstava za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji. Ispred RF-a je predala Prijedlog zakona o porezu na digitalne usluge kojim bi se osiguralo oko 150 milijuna kuna u proračunu od oporezovanja digitalnih divova (Google, Apple, Facebook…). Usudila se kritizirati nasljeđe tuđmanizma, zbog čega je bila verbalno napadnuta i izložena nizu kritika. Odbor za ratne veterane na njezinu je inicijativu prestao ustaše nazivati “hrvatskom vojskom”.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo

R+: Doručak na travi | Neka živi, živi… kazalište! w. Jelena Kovačić & Anica Tomić

Doručak na travi, 1.5.2022., 10-11 sati, Rplus

Gošće: dramaturginja Jelena Kovačić i kazališna redateljica Anica Tomić

Neka živi, živi … kazalište!

U prvosvibanjskoj emisiji razgovaramo s dramaturginjom Jelenom Kovačić i kazališnom redateljicom Anicom Tomić. Dok ovo pišem Jelena i Anica su “do grla” u probama s velikim glumačkim ansamblom iz Sombora, u koprodukciji s timom EPK Novi Sad. Rade na predstavi „Mileva”, o Milevi Marić Einstein (praizvedba na Sterijinom pozorju) – pa će i Međunarodni praznik rada – proslaviti radno. Ujedno, njihova predstava „Usmeni spomenik” zatvara ovogodišnji izvedben program 20. Queer Zagreb festivala udruge Domino.Više od dvije dekade Jelena Kovačić i Anica Tomić surađuju redovito na kazališnim projektima. Za razliku od uobičajenog kazališta srednje struje, njihove su predstave hrabro naslonjene na goruće društvene teme, priče koje često ostaju neispričane, nezavršene. U predstavama za djecu i predstavama za odrasle one progovaraju o različitim problemima koji su često odraz ozbiljnijih i dubokih društveno-ekonomsko-politički usustavljenih principa koji rezultiraju frustracijom, netolerancijom, strahom, ksenofobijom, vršnjačkim nasiljem, mizoginijom.

Jednakom su strašću angažirane u poslu i svakodnevnom životu, u borbi za ženska, dječja, ljudska prava. Jedne su od šest žena (uz Mirsadu Begović, Anu Pecotić, Unu Zečević Šeparović i Jelenu Veljaču) koje su pokrenule inicijativu #spasime, uvodeći temu obiteljskog nasilja u javni prostor, uz istoimeni fond koji financijski pomaže žrtvama nasilja. Važan dio njihovog angažmana vezan je i uz pedagoški rad, Aničina “nit vodilja” još od osnutka kazališne skupine Théâtre de femmes. Vjeruju da je kazalište i djelovanje na sceni moćan alat društvenih promjena, što pokazuju svakim svojim projektom. Tako su nastale predstave „Imitatori glasova”, „Kučkini sinovi”, „Oprostite, mogu li vam ispričati”, „Menažerija”, „Ovo bi mogla biti moja ulica”, „Hotel Zagorje”, „Monovid-19” ili „Mala Frida”, već spomenuti „Usmeni spomenik” – svjedočanstvo zajednice koja je stvarala temelje za promjenu života pripadnika seksualnih i rodnih manjina.Ove nedjelje razgovaramo njihovom cjeloživotnom umjetničkom i društvenom angažmanu, temama kojima se bave, novoj predstavi o brilijantnoj matematičarki Milevi Marić iz Vojvodine, koja je bila u nesretnom braku s Alberom Einsteinom, njihovim daljnjim planovima. Ako nas sreća i veze (SR-HR) posluže, s obje, a možda samo s jednom: vidjet ćemo u nedjelju. Budite s nama, postavljajte pitanja!


Jelena Kovačić, hrvatska dramaturginja (Zagreb, 1979). Diplomirala je komparativnu književnost i polonistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Stipendistica je semestralnog boravka na Uniwersytet Slaski u Katowicama (Poljska, 2002) u sklopu CEEPUS programa, te stipendistica KulturKontakt Austrije – Writers in the Residence, Beč (2010). Godine 1998. postaje članica alternativne kazališne skupine Théâtre de femmes, koju je osnovala Anica Tomić (1995-2003), kada kreće njihova suradnja na gotovo svim projektima. Uz dramaturgiju prevodi s poljskog. Dramaturginja i koautorica teksta više od 30 predstava te višestruko nagrađivana dramaturginja: Rektorova nagrada, „Imitatori glasova”, nagrada Veljko Maričić. „Oprostite, mogu li vam ispričati” i „Menažerija” (s Anicom Tomić), nagrada na Dječjem kazališnom festivalu Pozorište Zvezdarište, Beograd i Zlatna Žar ptica, „Ana i Mia” (s Anicom Tomić), Nagrada hrvatskog glumišta za dramu „Ovo bi mogla biti moja ulica” (s Anicom Tomić), Zlatna Žar ptica, „Dida i repa”, Marul, dramaturgija i glazbeni koncept predstave „Leda” (s Anicom Tomić), Nagrada za dramaturgiju na 20. Assisteju za dramaturgiju predstave „Preko sedam mora, preko sedam gora”, Nagrada hrvatskog glumišta i 31. Marul za dramaturgiju/dramatizaciju i adaptaciju predstave „Hotel Zagorje”.

Anica Tomić, kazališna redateljica (Zagreb, 1980). Diplomirala je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao docentica glume, MA, Odsjeka za kazališnu umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, jer je i gluma bila važan dio njenog rada do 2002. godine. Bila je stipendistica Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten, provela je semestar na IUP – University of Pennsylvania, SAD, odsjek režije, te stipendistica KulturKontakt Austrije Writers in Residence, Beč. Osnivačica je amaterske kazališne skupine Théâtre de femmes (1995 – 2003). Kao redateljica i koautorica radila je na mnogim nagrađivanim predstavama: „Imitatori glasova” (&TD), „Oprostite, mogu li vam ispričati?” (ZKM), „Menažerija” (HKD Teatar), „Ana i Mia” (Mala Scena), „Ovo bi mogla biti moja ulica” (ZKM), „Leda” (ZKM, Kotor Art Festival, Kraljevsko Pozorište Zetski dom), „Janje” (ZKM/Bitef, Beograd/MESS), „Magic evening“ (&TD) itd. Neke od nagrada su Mali Marulić (Festival hrvatske drame za djecu) i ASSITEJ-a (Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC Assitej) za režiju predstave „Dječak Ivek i pas Cvilek”; Nagrada „Veljko Maričić” (Međunarodni festival malih scena) za dramaturgiju predstava „Oprostite, mogu li vam ispričati…?” i „Menažerija” (s Jelenom Kovačić); Mali Marulić za režiju predstave „Ana i Mia”; Nagrada za dramski tekst (Dječji kazališni festival Pozorište Zvezdarište, Beograd) za tekst „Ana i Mia” (s Jelenom Kovačić); Zlatna Žar ptica (Naj, naj, naj festival) za autorski projekt ostvaren predstavom „Ana i Mia” (s Jelenom Kovačić); Nagrada „Jurislav Korenić” (MESS, Sarajevo) za najbolju mladu redateljicu za režiju predstave „Menažerija”; Nagrada hrvatskog glumišta (HDDU) za dramu „Ovo bi mogla biti moja ulica” (s Jelenom Kovačić); Zlatna Žar ptica (Naj, naj, naj festival) za najbolju režiju predstave „Did i repa”, Mali Marulić za režiju predstave „Did i repa”, Marul (Marulićevi dani) za režiju predstave „Leda”; Marul (Marulićevi dani) za glazbeni koncept predstave „Leda” (s Jelenom Kovačić i Franom Đurovićem), Mali Marulić za režiju predstave „Preko sedam mora, preko sedam gora”, Zlatna Žar ptica (Naj, naj, naj festival), „Moj razred 2 b”, Nagrada hrvatskog glumišta i 31. Marul za režiju predstave „Hotel Zagorje”, Mali Marulić za režiju predstave „Mala Frida”.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

R+: Doručak na travi | Veće od traume!

Doručak na travi, 24.4.2022. 10-11 sati

Veće od traume!

Gošće: Vedrana Pribačić, novinarka, redateljica i scenaristica i Mirta Puhlovski, producentica i scenaristica

S našim gošćama razgovaramo o njihovom filmu “Veće od traume”, koji je premijerno prikazan na ZagrebDoxu, Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma, razlozima koji su ih naveli na istraživanje koje je rezultiralo dokumentarcem, iskustvima s kojima su se susrele radeći na ovom filmu.
Autorice su tijekom tri godine pratile život žena silovanih za vrijeme Domovinskog rata, koje uz pomoć nekonvencionalnog programa psihoterapije Sistemske konstelacije koju je razvio Bert Hellinger (1925.-2019.), rade na sebi u procesu osnaživanja i iscjeljenja, progovarajući o traumi, ali i nadi da se ta trauma može prevladati. Film je na ovogodišnjem festivalu ZagrebDox osvojio Posebno priznanje – regionalna konkurencija i Zaba nagradu publike.
Film progovara o ratu iz ženske perspektive, o kojoj se i danas premalo govori. Prema istraživanju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, provedenog 2014. godine, procjenjuje se kako je u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj između 1.470 i 2.437 osoba bilo žrtvama silovanja i/ili seksualnog nasilja, od toga većina žena. Od ovog je broja do danas prijavljeno, ali ne i procesuirano, oko 180 slučajeva. Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu donesen je tek 2015. godine, no niti njegovo donošenje nije promijenilo odnos prema ženama, žrtvama silovanja za vrijeme rata. Procjena broja žrtava seksualnog nasilja spada u najzahtjevnija područja društvenih istraživanja. Iz stručne je literature i prethodne prakse poznato da žrtve šute o svojim iskustvima, čin nasilja ne prijavljuju tijelima kaznenog progona. Zbog srama, straha od odmazde mučitelja s kojima su i dalje susjede, zbog nepovjerenja u institucije i ponovne viktimizacije, o traumi ne govore niti poznanicima i prijateljima, obitelji.

Glavne protagonistice filma su tri žene koje sudjeluju u grupnoj terapiji: Marija (56), Katica (61) i Ana (63). Sve tri prošle su traumu silovanja, a mi pratimo proces njihovog iscjeljenja i vraćanja moći, unatoč svih gubitaka, postupaka okoline, nereagiranja zakonodavstva. One su odlučne i usredotočene na budućnost, rješenje, ostavljajući prošlost za sobom.

Vedrana Pribačić hrvatska je novinarka, redateljica i scenaristica. Magistrirala je političke znanosti i članica je Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Do 2013. radila je kao novinarka, TV izvjestiteljica i urednica na raznim hrvatskim i međunarodnim TV kućama: OTV, NOVA TV, RTL, CNN World View. Potom je napisala nekoliko scenarija za dokumentarne i kratke filmove, a 2016. je režirala nagrađeni dokumentarac “Tvornica je naša!”. Zanima je stanje svijeta u kojem živi, a snimajući dokumentarne filmove, želi doprinijeti pozitivnim promjenama koje pokreću obični ljudi. Film “Veće od traume” njezin je prvi dugometražni dokumentarac.

Već 2000. godine počinje raditi kao TV reporterka na Otvorenoj televiziji, za koju 2001. godine režira i dokumentarnu reportažu u trajanju 40 minuta “Uzgoj riba u Istri”. 2004. godine počinje raditi kao TV reporterka na Novoj TV, za informativni i zabavni program. Među ostalim tu su dokumentarne reportaže iz kingstonskog geta Jamajke, priče o seksualnim preferencijama i fetišima Japanaca, reportaže o položaju žena u Iranu, utjecaj zapadnjačkih standarda ljepote u koreanskom društvu.

Godine 2010. CNN World View prikazuje njen prilog o neobičnom kultu smrti koji štuju srpski Vlasi. Uslijedila su još četiri priloga za dvije različite emisije, ‘CNN World View’ i ‘CNN 30 – Where You There’. Među prilozima se našla i priča o zagrebačkom Muzeju prekinutih veza. 2014. godine se pridružuje timu umjetničkog kolektiva Montažstroj te kao video urednica priprema video priloge za projekt ‘Mali čovjek želi preko crte’. Radila je kao scenaristica i redateljica dokumentarnog filma ‘Pannonian challenge’ o grupi osječkih entuzijasta koji već petnaest godina organiziraju danas najveće regionalno natjecanje u ekstremnom sportu. Sudjelovala je u radionicama o demokraciji koje organizira danska nevladina organizacija Next Stop u Novom Sadu i Beogradu. Od 2002. do 2004. bavi se poslovima organizacije, radi kao prevoditeljica za engleski jezik, te PR menadžerica za Kormoran Tours, agenciju koja se bavi organiziranjem koncerata zabavne glazbe (Balašević, Manu Chao, Stereo MC’s, Thievery Corporation i drugi). Od 2003.-2004. radi na mjestu suradnice SDP-a kao stručna suradnica u PR-u za parlamentarne izbore. 2003. godine sudjeluje u radionicama organiziranim od strane Instituta Friedrich Ebert Stiftung Foundation za političku kampanju, upravljanje i javni govor. 2008.godine surađuje s engleskim novinarom Johnom Gammonom, na reportaži objavljenoj u engleskom magazinu Pollstar.

Mirta Puhlovski, hrvatska je producentica i scenaristica. Godine 2012. magistrirala je produkciju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 2016.-2018. pohađala je Školu za sistemske strukturne konstelacije, a od 2018. – 2019. Filmske konstelacije kod osnivača Sistemskih strukturnih konstelacija. Već 17 godina radi kao producentica, scenaristica i direktorica produkcije na kratkim, igranim i dokumentarnim filmovima. Njene produkcije i koprodukcije (s Finskom, UK i Francuskom) prikazivane su na renomiranim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezin rad u filmu prepoznat je brojnim nagradama, uključujući nagradu za najbolji kratki igrani film na LA Film Festivalu 2016 (kvalifikacija za Oscara)., New Filmmakers L. A. 2017, Most Popular Internat. Fiction & Doc – Vienna Independent Shorts 2016, nagrada za kinematografska postignuća-Thessaloniki F. Fest i mnoge druge. Od 2006. producentica je projekata udruge “Metar 60” osnovane 2006. 2011. godine osnovala je produkcijsku kuću “Slavica Film d.o.o.” za filmsku produkciju. Metar 60 i Slavica film koproducirali su velik broj filmova i osvojili brojne nagrade na festivalima širom svijeta. Trenutno razvija dokumentarne TV serije i radi na dugometražnim dokumentarnim filmovima “Veće od traume” (u distribuciji), “Reci mi tko je unutra” (u post-produkciji) i “Djeca mog brata” (u razvoju) te na ko-produkciji filma “Cinema Under Seage” (u kasnom razvoju). Sva četiri filma imaju velik međunarodni potencijal i vrlo se razlikuju. Također radi na TV projektu znanstvene serije “Lovac, Sakupljač”, autorice Nede Radić i na projektu “Blaž, Čovjek koji je morao crtati”.

U razdoblju od 2006. do 2020. pohađala je i sudjelovala na IDFA Academy, Berlinale Talent Campus, Munich Film Festival – intellectual property workshop; Nisi Masa ESP; FOCAL script development workshop, Zagrebdoxpro pitching, WEMW pitching; DRCB, First Cut Lab i mnogim drugim programima, marketima i radionicama. Sudjelovala je u više medijskih kampanja i promidžbenih filmova, kao i na brojnim predstavama, manifestacijama, festivalima, događanjima (Dani drame na filmu, Dani mladih autora, Monovid, Festival teatra, Nagrada Hrvatskog glumišta, Queer festival…).

Nagrade kratki izbor: Filmski festival u Los Angelesu 2016. Nagrada žirija za najbolji narativni kratki igrani film kvalifikacija “Oscar”; Vis Vienna Shorts – nagrada publike 2016., pohvala žirija Slamdance 2016., Thessaloniki int. filmski festival, Nagrada za filmska dostignuća 2016., Mecal pro film festival (Barcelona) Nagrada žirija za najbolji kratki film 2016., Rouen Festival kratkog filma najbolja fikcija 2014., posebno priznanje filmskog festivala u Tirani 2018., pobjednik Venice Shorts 2020., kratki filmski festival Venezuela – nagrada za najbolju produkciju 2020.; Nisi Masa ESP nagrada za najbolji pitch 2014. & 2017.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: promo