Skip to content

Retrospektiva Abbasa Kiarostamija | Kino Tuškanac

Tijekom tjedna moći ćete pogledati retrospektivu jednog od najznačajnijih svjetskih filmaša Abbasa Kiarostamija. Program otvara remek-djelo Krupni plan (1990), bizarna priča o varalici koji se lažno predstavljao kao iranski redatelj Makhmalbaf. Kiarostami je originalnom narativnom strukturom rekonstruirao događaje koji su doveli do uhićenja i suđenja, kombinirajući iskaze ljudi, igrane sekvence aktera koji igraju sami sebe, dokumentarni zapis suđenja te pojavu samog Makhmalbafa. 

U utorak prikazujemo nagrađivani film Gdje je kuća mojega prijatelja? (1987), prvi dio neformalne Koker trilogije i najzaslužniji film za redateljevu međunarodnu afirmaciju. Posrijedi je dirljiva dramu o dječaku koji se daje u potragu za kućom školskog druga u susjednom selu kako bi mu vratio njegovu bilježnicu (kolegu će inače zbog nenapisane zadaće izbaciti iz škole), pri čemu naizgled banalan zaplet dobiva egzistencijalnu težinu. 

Slijedi Kiarostamijev cjelovečernji prvijenac Putnik (1974), impresivna drama koja pruža iskren uvid u iransku svakodnevicu tog vremena. Već se u ovom filmu mogu razabrati neka od kasnije stalnih obilježja njegova autorskog rukopisa, od naglašenog minimalizma i pseudodokumentarizma, minimuma dijaloga, motiva putovanja do korištenja izvornog zvuka i rada s naturščicima, osobito djecom. 

Na programu u srijedu je Provjerena kopija (2010), redateljev prvi dugometražni film realiziran izvan Irana. Posrijedi je priča o povjesničaru umjetnosti koji nakon promocije knjige s vlasnicom male toskanske galerije odlazi na razgledavanje mjesta, a nakon što mještani pomisle da su bračni par, oni se počnu ponašati kao da su u braku, čineći nejasnim jesu li se doista tek upoznali i samo se pretvaraju da su u braku, ili su doista oženjeni, a tek hine prvi susret.

Kasnije isti večeri prikazat ćemo Iskustvo (1973), Kiarostamijev prvi srednjemetražni film koji je realizirao u okrilju Zavoda za intelektualni razvoj djece i mladih (Kanun), čiji je bio suosnivač. Kao i ostala djela iz rane faze njegova stvaralaštva koja su realizirana u stilu talijanskog neorealizma, Kiarostami se i u ovom filmu bavi sudbinama djece i mladih u emotivnim i moralno dvojbenim situacijama. 

Četvrtak donosi I život se nastavlja (1992), drugi dio Koker trilogije u kojem se osvrnuo na posljedice razornog potresa u Iranu 1990. U filmu pratimo filmskog redatelja i njegova sina koji kreću na put prema Kokeru. Pritom upoznaju mještane koji su osobno svjedočili razornom potresu, a stižu i do ruralnog predjela u kojem je redatelj snimio raniji film. Ponovno se susreću s nekoliko ljudi koji su sudjelovali u filmu, a upoznaju i mladi vjenčani par koji će se pojaviti u trećem filmu.

Iste večeri prikazat ćemo i zaključni dio trilogije. Još jedno redateljevo remek-djelo Kroz stabla masline (1994) je svojevrsno metafilmsko ostvarenje i još jedno maestralno miješanje „stvarnosti“ i fikcije. Posrijedi je priča o redatelju koji na setu snimanja scene iz filma I život se nastavlja nailazi na problem kad uvidi da je mladi i siromašni Hossein (koji igra samog sebe), zaljubljen u djevojku Tahereh (koja igra samu sebe) i „izvan filma“.

Retrospektiva u petak donosi Okus trešnje (1997), slojevitu egzistencijalnu dramu nagrađenu Zlatnom palmom u Cannesu. Film prati potragu potencijalnog samoubojice za osobom koja bi ga bila voljna sahraniti u već pripremljenu raku. Okus trešnje je Kiarostamija potvrdio kao iznimnog umjetnika osobitog stila koji učestalo eksploatira za različite dramske situacije vrlo potentan motiv vožnje, a majstor je i životnih dijaloga.

U petak je i drama Deset (2002) koja se sastoji od deset kadrova. Svi se odvijaju istog dana u automobilu koji vozi urbana mlada žena iz Teherana, a pritom upoznajemo njezine putnike. Autorov najurbaniji i najpolitičniji film dramaturški je jednostavno koncipiran kao niz vožnji automobilom tijekom kojih je fokus stavljen na dijaloge. Minimalističko ostvarenje imponira društveno-političkim angažmanom, kao i izraženim dokumentarizmom i jasnom polemičnošću.

U subotu prikazujemo još jedno netipično redateljevo djelo. Radi se o igrano-eksperimentalnoj „studiji ljudskog lica“ Shirin (2008). Film čine isključivo krupni i blizi planovi 112 iranskih glumica te francuske glumice Juliette Binoche koje gledaju film (kojega čujemo samo u zvučnom zapisu, ali ga nikada ne vidimo), nastao prema perzijskoj ljubavnoj legendi iz 12. stoljeća o armenskoj princezi Shirin i perzijskom princu Khosrowu.

Istoga dana prikazat ćemo i posljednji autorov film Kao netko zaljubljen (2012), naslovljen prema albumu Elle Fitzgerald iz 1957. godine. Slojevita urbana drama realizirana je u francusko-japanskoj koprodukciji. U ovom djelu se Kiarostami lakom redateljskom rukom, primjereno polaganim ritmom, dojmljivim stilom i vizualnošću te maksimalno brižnim odnosom prema likovima dominantno bavi temama međuljudske komunikacije i s njom povezanih laži.

Kada su filmovi na repertoaru kina Tuškanac, saznajte ovdje.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Kino Tuškanac/promo