Skip to content

R+: Doručak na travi | Žene i tehnika

Doručak na travi, nedjelja, 21.11.2021., 10-11 sati

Žene i tehnika

Gošće emisije, autorice izložbe i projekta „Žene i tehnika“: Barbara Blasin, Kosjenka Laszlo Klemar i Tea Kantoci.

Mada u tehnološkom svijetu radi mnogo više žena od uvriježenog mišljenja, brojke su još uvijek daleko od ravnopravnosti. Jedna od vodećih svjetskih programerki Wendy Devolder, navodi: “Ako vodimo konferenciju koja je posvećena čistom programiranju, 95 posto sudionika su obično muškarci, a tek pet posto žene”. Ona ističe činjenicu da se djevojkama ne daje podrška i da ih se ne potiče da grade znanstvenu karijeru. Konzervativne i patrijarhalne sredine mjesto žene ne vide u svijetu znanosti, već ‘za ognjištem’. To je jedan od razloga zašto je svijet tehnike i tehnologije još uvijek pod muškom dominacijom.”

13.11. 2021. u zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla, otvorena je izložba: “Žene i tehnika – izložba rodno inkluzivne tematike”. Uz izložbu, u tijeku je i projekt “Žene i tehnika – prema rodno uključivom muzeju” kojeg provodi Centar za ženske studije u partnerstvu s Tehničkim muzejom Nikola Tesla. Projekt je usmjeren na mlade koji će temeljem webinara i online radionica koje pohađaju ponuditi svoju (virtualnu) rodno uključivu reinterpretaciju stalnog postava Muzeja. Rezultati će putem QR kodova biti pridruženi aktualnoj izložbi.Izložba “Žene i tehnika – izložba rodno inkluzivne tematike” se koncepcijski oslanja na odjele stalnog postava Tehničkog muzeja Nikola Tesla. Sastoji se od više cjelina interpoliranih u stalni postav koje postojeći izložbeni narativ dopunjuju komplementarnim, čiji je fokus izmijenjen i usmjeren na žene. Dva paralelna narativa ne upućuju na dvije povijesti (“žensku” i “mušku”), već apostrofiraju potrebu za revizijom općeprihvaćenog, uvriježenog znanja.Tema rodne uključivosti već je duže vrijeme prisutna u muzejskoj teoriji i praksi. “Museums and Gender” bila je središnja tema časopisa Međunarodnog odbora za muzeje (ICOM) u 2020. Uključeni tekstovi pokazuju da brojni muzeji diljem svijeta promišljaju kakve predmete i narative čuvaju i iz koje ih perspektive interpretiraju.

Prema istraživanju UNESCO-vog ureda za statistiku provedenom 2019., žene istraživačice čine manjinu te nisu dovoljno zastupljene. U Centralnoj i Istočnoj Europi prosjek iznosi 39.3%, a u Hrvatskoj 47,7%. Muzeji kao javne institucije mogu doprinijeti razbijanju predrasuda i postizanja ravnopravnijeg omjera.”Žene i tehnika – izložba rodno inkluzivne tematike” usmjerena je na afirmaciju žena koje su pridonijele razvoju znanosti i tehnologije, ali i na propitivanje utjecaja razvoja znanosti i tehnologije (znanstvenih otkrića i tehničkih izuma) na život i društveni status žena, s naglaskom na radnu sferu.

Sve do osamdesetih godina 20. stoljeća žene su bile uglavnom zanemarene u povijesti znanosti i tehnologije. U novije vrijeme ne samo da je “otkriven” velik broj zaslužnih znanstvenica i izumiteljica, a neke od njih našle su svoje mjesto i u “službenim” povijesnim pregledima, nego su i istraženi i dokumentirani složeni društveno-povijesni procesi te često slabije vidljivi faktori koji su uzrokovali njihovu povijesnu nevidljivost. Izložba uključuje priče o istaknutim znanstvenicama, ženama koje su probijale društveno nametnute barijere i istaknule se u stereotipno muškim zanimanjima te o čitavom nizu anonimnih žena koje su usprkos tome što su bile osuđene na drugorazredne, repetitivne, slabo plaćene poslove uspjele zadužiti znanost. Bez njihova doprinosa znanost i tehnologija kakve danas poznajemo bile bi bitno drukčije.


Barbara Blasin diplomirala je 2002. na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Svoj profesionalni rad započinje kao fotografkinja u časopisu Arkzin 1997. godine. Bavi se dizajnom i fotografijom te je surađivala na raznim interdisciplinarnim i istraživačkim projektima. Izlagala je samostalno i na mnogim grupnim domaćim i međunarodnim izložbama. Dobitnica je nagrade Hrvatske sekcije AICA-e (International Association of Art Critics) na Zagrebačkom salonu 2008. i 2011. godine. Autorica je istraživačkog projekta “Ženski vodič kroz Zagreb” (2004. – 2006.) i knjige koja je 2006. ušla u nominaciju za nacionalnu nagradu „Kiklop“ u znanstveno popularnoj kategoriji. Autorica je izložbe “Širite ženski svijet! Dizajn progresivnih časopisa u periodu 1934. – 1946.”, u produkciji HDD-a, 2019. godine. S Kosjenkom Laszlo Klemar autorica izložbe “Selo u reportažnoj fotografiji Toše Dapca 1930-ih – 1950-ih”, u sklopu 12. izdanja Dana fotografije arhiva Tošo Dabac, 2020. godine. Članica je Centra za ženske studije i ULUPUH-a. Živi i radi u Zagrebu.

Tea Kantoci (Zagreb, 1990.) je kustosica i istraživačica koja se bavi inkluzivnim i emancipatorskim praksama u baštinskim institucijama. Zaposlena je u Centru za ženske studije kao Voditeljica kustoskih praksi na projektu “Žene i tehnika – prema rodno uključivom muzeju”. Također radi kao producentica u izvedbenim umjetnostima (Festival Improspekcije i program ANTISEZONA koja nastaje u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti Zagreb). Magistrirala je Muzeologiju i upravljanje baštinom (FFZG), Teoriju i kulturu mode (TTF) i Novinarstvo (FPZG) te se dodatno stručno usavršavala u Španjolskoj, Italiji, Litvi i Rumunjskoj. Muzejskim pitanjima i izvedbenim praksama prilazi iz angažirane feminističke optike te djeluje kao članica u više muzejskih udruženja.

Kosjenka Laszlo Klemar je povjesničarka umjetnosti i etnologinja, doktorica humanističkih znanosti. Zvanje povjesničarke umjetnosti i etnologinje stekla je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2005.). Na istom Sveučilištu stekla je znanstvenu titulu doktorice znanosti, znanstveno područje humanističkih znanosti (2012.). Za vrijeme doktorskog studija surađuje na Znanstvenom projektu IRCLAMA Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek kao asistentica programa arheološki parkovi. Od 2012. do 2015. radi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, isprva kao pripravnica, a potom kao suradnica u Pedagoškom odjelu. Godine 2016. stječe stručno zvanje muzejske pedagoginje. Tijekom 2016. i 2017. radi kao producentica participativno-edukativnog programa umjetničko-edukativnog projekta „Kako živi narod“ autorice Kristine Leko te voditeljica ureda u umjetničkoj organizaciji Otvoreni likovni pogon. Od 2017. radi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, isprva na radnom mjestu muzejske pedagoginje, a od 2019. na mjestu Voditeljice europskih i investicijskih projekata. Autorica je brojnih muzejskih programa te niza stručnih i znanstvenih radova.

#rplus#rplusvideo#prostorslobode#placeoffreedom