Skip to content

R+: Doručak na travi w. Kosjenka Laszlo Klemar i Dinka Pavelić | Industrijska baština: od prepoznavanja do prenamjene

Emisija o kulturi, Doručak na travi, nedjelja, 28.2.2021., 10-11 sati, R+
Industrijska baština: od prepoznavanja do prenamjene

Gošće: Kosjenka Laszlo Klemar, povjesničarka umjetnosti i etnologinja, doktorica humanističkih znanosti te Dinka Pavelić, arhitektica.

https://www.facebook.com/rplus.video/videos/119115170088114/

Neposredni povod nedjeljne emisije nedavno je rušenje dimnjaka Ciglane Zagreb, koja je davno prestala s proizvodnjom. Ciglanu je, 1885. podigao poslovni čovjek, Adolf Müller. Ona postaje veliki industrijski pogon, najmodernija ciglana ovog dijela Europe. Ovaj dio zagrebačke Kustošije pamti i voćke s voćnjaka Müllerovog brijega; dok nam planovi za budućnost nude (ponovo) trg, nebodere i urbane vile. Nakon prelaska u vlasništvo tvrtke Agrokor, zatim stranih vlasnika, tvrtka Ciglane nekretnine d.o.o. šturi su u izjavi kako za spomenutu lokaciju ne postoje razvojni planovi. Grad Zagreb poručuje da nema ingerencije – kao da ne postoji urbanistički plan, u okviru kojeg svi privatnici moraju djelovati.

Priča o kompleksu nekadašnje Ciglane aktualizirala je pitanje industrijske baštine, napose one Grada Zagreba. Zadnjih se desetljeća često govorilo o vrijednosti industrijske baštine. Radile su i predlagale nevladine udruge, aktivistička scena, struka, strukovne domaće i međunarodne udruge, gradovi, ministarstva. Raspisani su natječaji, od kojih su neki i završeni, nagrade odavno podijeljene. Odvijale su se skupne ili pojedinačne umjetničke akcije, organizirali skupovi, pisali planovi i objavljivale publikacije. Kada podcrtamo sve navedeno, malo je toga učinjeno. Češće ostavljeno propadanju i netransparentnoj privatizaciji.

Što je industrijska baština, kako se utvrđuje njeno postojanje, odvija vrednovanje? Različiti su pristupi i kategorizacije. Zašto pojedine austro-ugarske i brojne socijalističke industrijske građevine i građevinski sklopovi nisu prepoznati kao baština?
Kako se formira popis dobara industrijske baštine, tko o se o njima brine i kakva je situacija? Svjedoci smo i procesa gentrifikacije na područjima bivših industrijskih zona Črnomerca, Trešnjevke i Maksimira. Naše će se gošće osvrnuti na projekte u kojima su sudjelovale, poput obilježavanja lokacija trešnjevačkih tvornica, urbanih seminara o industrijskoj baštini Savske ceste; potencijalu razvoja nekretnina industrijske baštine, od Gredelja, Zagrepčanke – Stare Klaonice, Velesajma, te drugih nekretnina koje trebaju novu namjenu i uz koncepte najprimjerenije iskoristivost.


Kosjenka Laszlo Klemar
Povjesničarka umjetnosti i etnologinja, doktorica humanističkih znanosti. Zvanje povjesničarke umjetnosti i etnologinje stekla je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2005.). Na istom Sveučilištu stekla je znanstvenu titulu doktorice znanosti, znanstveno područje humanističkih znanosti (2012.). Za vrijeme doktorskog studija surađuje na Znanstvenom projektu IRCLAMA Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek kao asistentica programa arheološki parkovi. Od 2012. do 2015. radi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, isprva kao pripravnica, a potom kao suradnica u Pedagoškom odjelu. Godine 2016. stječe stručno zvanje muzejske pedagoginje. Tijekom 2016. i 2017. radi kao producentica participativno-edukativnog programa umjetničko-edukativnog projekta “Kako živi narod?” autorice Kristine Leko te voditeljica ureda u umjetničkoj organizaciji Otvoreni likovni pogon. Od 2017. radi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, isprva na radnom mjestu muzejske pedagoginje, a od 2019. na mjestu Voditeljice europskih i investicijskih projekata. Autorica je brojnih muzejskih programa te niza stručnih i znanstvenih radova. Koautorica je i voditeljica projekta “Skrojene budućnosti?” (TMNT) usmjerenog na tekstilnu industrijsku baštinu. Industrijskom baštinom bavila se i u sklopu projekta “Muzej susjedstva Trešnjevka – izgradnja odozdo” (BLOK, SF:ius, CMS, K-zona, TMNT). Autorica je teksta o tvornici “Fotokemika”, izrađenog za potrebu izložbe “Fotokemika” Silvestra Kolbasa.

Dinka Pavelić
Diplomirana arhitektica pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a završila je i poslijediplomski studij The Berlage Institute u Amsterdamu i Rotterdamu. Radi doktorsku tezu na temu prostornog razvoja otoka “Archipelagopolis -at home at the sea” na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Podučavala je urbanizam na Arhitektonskom fakultetu i Agronomskom fakultetu u Zagrebu, na studiju Krajobrazne arhitekture, kao honorarni asistent. Kao gostujuća profesorica predavala na Strelka institutu Moskva. Bila je glavna i odgovorna urednica stručnog časopisa “Čovjek i prostor”, te angažirana u upravnim odoborima stručnih udruga (UHA, DAZ) . Sudjelovala je na brojnim stručnim radionicama, seminarima i kongresima, poput urbanističkog seminara “Okviri metropole” -projekt kojim se inicira kolonizacija prostora uz prugu i središnjeg gradskog prostora, Trnja (Zagreb, 1995.) ili međunarodnog skupa “Industrijska baština od prepoznavanja do prenamjene” (Zagreb, 2013.). Od 2002. do 2005. radi kao viša stručnjakinja Odjela za razvoj i investicije Hrvatskih željeznica te voditeljica grupe za razvoj nekretnina. Od 2012. do 2015. radi u Zagrebačkom holdingu, radila na poslovima razvoja nekretnina; Gredelj, Zagrepčanka – Stara Klaonica, Velesajam, te druge nekretnine koje trebaju novu namjenu i “best use concept”. Priprema projekta “Zagrebački kreativni klaster” na prostoru TŽV Gredelj za EU fondove (koordinacija tehničke pomoći MRREUF). Radila je i kao predstavnica ZGH u Hrvatskom klasteru kreativnih i kulturnih industrija pri Ministarstvu gospodarstva RH. Uz sve navedeno dobitnica je domaćih i stranih stipendija, bivša zastupnica u Skupštini Grada Zagreba, predsjednica Odbora za prostorno uređenje, sudionica stručnih i tematskih izložbi te brojnih arhitektonskih natječaja. Prakticirajuća je arhitektica i urbanistica, trenutno predaje na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom