Skip to content

R+: Doručak na travi | Sjećanje kao otpor politici zaborava

Doručak na travi, nedjelja, 13.6.2021., 10-11 sati

Sjećanje kao otpor politici zaborava

Gostuju: Nika Petković, filmologinja i fotografkinja, koautorica izložbe “Slana – radikalni krajobraz” i Aneta Vladimirov, voditeljica odjela za kulturu Srpskog narodnog vijeća.

Povod ovonedjeljne emisije je izložba “Slana – radikalni krajobraz”, koja se od 2. do 23. lipnja 2021. održava u Galeriji Nova u Zagrebu. Autori izložbe su Davor Konjikušić, Nika Petković te Goran Andlar, produkciju potpisuje Srpsko narodno vijeće, a kustosica izložbe je Ana Dević/WHW.

Negiranjem, prešutkivanjem ili iskrivljavanjem djelova naše prošlosti i povijesti otvara se prostor neznanja, manipulacije činjenicama. Ako govorimo o Drugom svjetskom ratu, potrebno je znati tijek zbivanja koji je doveo do fašizma s uporištem i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te ustaškom režimu koji je provodio rasne zakone. Potaknuti ovim projekom govoriti ćemo o kulturi sjećanja, akcijama usmjerenima trajnom arhiviranju, upisivanju i komemoriranju; umjetničkim i akcijama nevlading sektora koji promiću upravo ove ciljeve i vrijednosti.

U uvali Slana na otoku Pagu se od lipnja do kolovoza 1941. godine nalazio prvi koncentracijski logor NDH, kao dio većeg koncentracijskog sustava Gospić-Jadovno-Pag, u koji su transportirane žrtve iz svih djelova Nezavisne Države Hrvatske. U Slanu su deportirani Srbi, Židovi i ‘Katolici’, većim dijelom nemoćni ljudi, koji nisu uspjeli pobjeći. O logoru najbolje govore citati svjedoka objavljeni u nekoliko publikacija, djelovi kojih su objavljeni i u katalogu izložbe. … “Poviše baraka, takoreći iznad glava, nalazila se jama – latrine u koju su se izlijevale vječno pune kible fekalija; no nisu svi stigli na kiblu jer krvavi prolijev ne dopušta čekanje na red. Ljudi su bili zmazani od fekalija i na njima, kao i svugdje okolo, sakupljali su se rojevi muha i zaudarao je nesnosan smrad koji se širio u sve strane”… “Rekao sam mu (Maksu Luburiću) … da ne mogu ubijati goloruke ljude, a osobito žene i djecu. On se na to nasmijao i rekao da je ovo borba i da Srbi, Židovi i komunisti nisu ljudi… Na to je pozvao jednog iz pratnje i nešto mu šapnuo. Ovaj je donio dvoje male dvogodišnje židovske djece. Luburić mi je predao jedno dijete i rekao mi da ga zakoljem. Rekao sam da ne mogu… Onda je Luburić izvadio nož i zaklao dijete preda mnom i rekao – ovako se to radi” (Iz knjige “Pavelić”, Šime Balena, 1952. DNH)

Danas, osim spome-ploče žrtvama, koja je više puta bila uništena, nema poticaja ili projekta službene vlasti, kojim bi trajno komemorirala ovo područje. Pored svega, Pag je postao turistička destinacija, u kojem ovaj bivši logor nema nikakvo, zakonom definirano mjesto (postoji jedna razina zaštite koja je operativno nedostatna). Zabave i kupanje u uvali Slana možemo poistovjetiti s plažom na obali Save uz Jasenovački logor. Nezamislivo? Za Gospić-Jadovno-Slanu zna mali dio javnosti, pa su projekti poput ovoga izuzetno važni u procesu arhiviranja i trajnog obilježavanja.

Davor Konjikušić i Nika Petković rade od 2016. / 2017. na umjetničko-istraživačkom projektu s polazišnim prostorom Uvale Slana na otoku Pagu. Uz njih, koautor je i krajobrazni arhitekta Goran Andlar (Agronomski fakultet u Zagrebu), uz suradnike s Arhitektonskog i Geodetskog fakulteta. Spomen-obilježja na žrtve se sustavno uništavaju. Upisujući se u taj brisani prostor, “Slana – radikalni krajobraz” obuhvaća film, fotografije, katalog te interdisciplinarno istraživanje u formi 3d rekonstrukcije nekadašnjeg koncentracijskog logora. Središnji dio izložbe je film “Uvala” koji redukcijom prikaza razotkriva neraskidivu povezanost krajobraza s povijesnim kontekstom koji je iz njega izbrisan. Koristeći se metodama “pejzažnog filma” Davor Konjikušić i Nika Petković propituju postupak (povijesnog) brisanja i negiranja mjesta zločina koje se u ljeto 1941. zauvijek upisalo u surovi kameni krajobraz.

Umjetnički projekt “Slana – radikalni krajobraz” nastao je u produkciji Srpskog narodnog vijeća koje kroz kulturne suradničke projekte potiče umjetničke produkcije i istraživanja koja razvijaju angažiran pristup povijesti i kulturu sjećanja koja se vezuje za nasljeđe antifašizma, stradanja i genocid manjinskog stanovništva te univerzalnog ljudskog iskustva nastalog u teškim traumama ili pak u naknadnoj negaciji istih.

Nika Petković (1992.) završila je preddiplomski studij Vizulanih umjetnosti, kazališta i glazbe i diplomski studij Filma, televizije i multimedijalne produkcije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni, u Italiji. U svom dosadašnjem radu bavila se istraživanjem odnosa između filmske i fotografske slike, kao i njihovom doprinosu u nastanku medijske nostalgije. U svojoj umjetničkoj praksi koristi fotografiju, arhiv, found-footage materijal i video. Radila je kao istraživačica i montažerka arhivskih filmova na nekoliko umjetničkih projekata i filmova, surađujući s filmskim arhivima i kinotekama (Cineteca di Bologna, Archivio Nazionale del film di famiglia-Home Movies, RAI Televizija, Restart produkcija, itd.) Izlagala je na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Italiji, Grčkoj i Srbiji. Od 2019. godine živi i radi u Zagrebu.

Aneta Vladimirov rođena je u Srbiji gdje je završila sociologiju na beogradskom Filozofskom fakultetu. U Pakrac je preselila 2006. godine. Danas živi i radi u Zagrebu. Zaposlena je u Srpskom narodnom vijeću na poslovima kulture sjećanja, izdavaštva i zaštite spomeničke baštine. Članica je Savjeta Javne ustanove spomen-područja Jasenovac. Aktivna je u Centru za mirovne studije, Antifašističkoj ligi RH, SKD Prosvjeta Pododbor Zagreb i Vijeću srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Redovito pohađa radionice pisanja i sklapa amatersko-umjetničke saveze u borbi za smisao. Ljubiteljica je porodičnog bioskopa i balkanske muzičke tradicije. Strpljenje trenira kao predstavnica roditelja 6a razreda. Čeka na svoju prvu zbirku pjesama.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom