Skip to content

R+: Doručak na travi | „Meni je to normalno“ – Iva Matija Bitanga, vizualna umjetnica

Doručak na travi, nedjelja, 23.1.2021., 10-11 sati

„Meni je to normalno“ – Iva Matija Bitanga, vizualna umjetnica, profesorica odjela Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever, Koprivnica

S ovotjednom gošćom razgovarat ćemo o njenoj aktualnoj izložbi kojom propituje percepciju ‘normalnoga’ i ‘ljepote’, iskustvima studiranja u inozemstvu, o kazališnoj kostimografiji i scenografiji, lutkarstvu, (anti)modi, cjeloživotnom obrazovanju i profesiji predavačice, izvanredne profesorice Odjela medijskog dizajna na Sveučilištu sjever, Koprivnica.

Od 18. siječnja do 12. veljače 2022., u galeriji Vladimir Nazor održava se izložba „Meni je to normalno“. Naziv izložbe je zapravo rečenica koju autorica, vizualna umjetnica, Iva Matija Bitanga, izgovara osobama koje ju pitaju zašto je u licu tako crvena, rumena. Ivi je dijagnosticirana bolest, sistemski eritemski lupus, autoimuna bolest koja uzrokuje sporadične upale zglobova, tetiva i drugog vezivnog tkiva. Iva za sada nema ove tegobe, već vidljive osobitosti poput osipa ili mrlja na licu, koži, osjetljivost na sunce. Radovima prikazanim na izložbi umjetnica propituje način na koji smo gledane/i, kako se gledamo.

Brojne suvremene svjetske umjetnice svojim radom preispituju idealizaciju ženskog tijela i kanone ljepote. Odgovor je to, dominantnoj europskoj vizualnoj reprezentativnoj tradiciji, koja pretpostavlja da je gledatelj ne samo muškarac nego i heteroseksualac, koji je prošao pubertet, najčešće bijelac. “Muškarci djeluju, a žene se pojavljuju. Muškarci gledaju žene. Žene gledaju kako ih gledaju.” (Ways of Seeing, J. Berger 1972, 45, 47).
Svoju različitost Iva Matija Bitanga prikazuje crtežima, animiranim crtežom, video radom. 3D otiskom leptiraste forme crvene mrlje lica stvara masku, a izložbu prati zvučna kulisa u kojoj ona, na latinskom jeziku, govori o svojoj bolesti. Iva ima lupus, pa duhovito i autoironično glumi – vuka.
Sklonost spajanju raznih načina vizualnog izražavanja, maski i sceni, performativnosti, za umjetnicu nije novost. Prije no što je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti pohađala je glazbenu školu i učila violinu, sredinom 1990-ih bila je članica ženskog kolektiva Daklelososi, skupine mladih izvođačica s Akademije likovnih umjetnosti koje su održavale antimodne performanse. Bila je i članica grupe GastArbeit, Schmrtz teatra i Tigar teatra, surađivala s Ljubljanskim Mini teatrom, kao samostalnoj umjetnici kazalište joj je bilo osnovni izvor financija.

O cjeloživotnom usavršavanju govorit ćemo temeljem njenih iskustava u Hrvatskoj i Njemačkoj. Školovanje je nastavljala više puta. U Zagrebu je krenula na dodiplomski studij teatrologije na Filozofskom fakultetu, gdje su joj predavali Senker, Batušić, Sergej Pristaš, Peterlić. Ovaj studij je prekinula kada se odlučila upisati Hochschule fuer Gestaltung, u Karlsruheu gdje je Boris Groys predavao povijest umjetnosti, Peter Sloterdijk filozofiju, Daniel Libeskind arhitekturu, Michael Simon kazalište i scenografiju. Ključni profesor za Ivu Matiju Bitangu bio je Louis Phillipe Demers, koji je predavao robotiku. Danas je ona u poziciji predavačice mlađim generacijama, koje odrastaju u izazovnim i turbulentnim uvjetima.

Iva-Matija Bitanga (1974., Zagreb), diplomirala je slikarstvo na nastavničkom odjelu Likovne akademije u Zagrebu u klasi prof. Ante Rašića. Godine 2004. završila je poslijediplomski Studij scenografije i dizajna izložbi na Hochschule fuer Gestaltung, u Karlsruheu (Njemačka), kod Louis Phillipe Demersa. Od 2000. do 2013. radi kao samostalna umjetnica i članica HZSU-a. Od 2011. stalna suradnica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i Čakovcu, od 2016. specijalističkog studija Dramske pedagogije u Zagrebu. Od 2013. predaje na odjelu Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever u Koprivnici. Autorica je i nositeljica dijela programa Specijalističkog studija Dramske pedagogije Sveučilišta u Zagrebu na Učiteljskom fakultetu, kolegij Scenska likovnost. Od 2015. doktorandica je poslijediplomskog Studija književnosti izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Likovnom se umjetnošću bavi od 1995., samostalno i grupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1996. radi i oblikovanje scenografija, lutaka, kostima i glazbe za kazalište. Bila je i članica više umjetničkih grupa; modno performativne grupe Daklelososi, umjetničke grupe GastArtbeit, kazališnih grupa Schmrtz teatar i Tigar teatar. Neki od samostalnih projekata su performativni video „Ja i Jozo“ za Memorijalnu zbirku Jozo Kljaković u Zagrebu, performativni video „Osjećam se eventualno“, kostimografija predstave Samo Strelec, „Jederman“ za Gradsko kazalište Virovitica, izložba u Salonu Izidor Kršnjavi u Zagrebu. Dobitnica je više nagrada i priznanja na područjima likovne umjetnosti, scenografije i kostimografije. Piše recenzije animiranih i kratkih igranih filmova, te znanstvenih radova za znanstvene časopise, mentorica je brojnih završnih i diplomskih radova na Sveučilištu Sjever odjelu Medijskog dizajna i odjelu Novinarstva.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom