Skip to content

R+: Doručak na travi | Barbara Matejčić, istraživačka novinarka: o obespravljenima, diskriminiranima, “drugima”…

fptbty

Barbara Matejčić diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao nezavisna novinarka. U novinarstvu je od četvrte godine fakulteta, suradnjom s Kulturnom rubrikom Vjesnika, a zadnjih 14 godina radi kao samostalna novinarka. Spada u autorice koje ne stvaraju unaprijed zaključke nego bilježe život i ostavljaju prostora čitateljima/čitateljicama i slušateljicama/slušateljima za njihov doživljaj i kritičko promišljanje. Ona piše o ljudima, prostoru, vodi intervjue, a novinarska istraživanja bilježi i u audio-vizualnoj formi.

Neposredni povod razgovora s ovom višestruko nagrađivanom novinarkom nedavno je emitiran zvučni dokumentarni zapis na Trećem programu Hrvatskog radija, o djeci iz zagrebačkog sluma Struge. U emisiji naziva „Ja tu ne bih živio“ imamo prilike čuti djecu, majke, stanovnike tog naselja koji žive u neljudskim uvjetima u 21. stoljeću, u glavnom gradu jedne države, članice EU. Prije razgovora s Barbarom, cijelu emisiju, u okviru radio-serijala Skitnje u zvuku, možete poslušati na linku.

Emisija „Ja tu ne bih živio“ svojevrsni je nastavak dugogodišnje novinarske usmjerenosti na  najnepovlaštenije u društvu. Tako je 2014. radila reportaže o romskim naseljima u Međimurju, a prizore s terena je za Barbarinu reportažu snimila fotografkinja Ana Opalić, s kojom je nekoliko godina kasnije realizirala autorski audio-vizualni projekt kroz dvije izložbe: „Kad odrastem, bit ću bogatašica“ i „Jednog dana život će biti lijep“. Izložbe prikazuju uvjete odrastanja i klasni položaj romske djece u Hrvatskoj.

Urednički je postavila i uređivala tada novopokrenuti portal Pogledaj.to. Nekoliko je godina pisala o naličju naših gradova. U doba suradnje s ovim portalom, često je objavljivala tekstove vezane uz urbanizam: zakonodavstvo, komodifikaciju, turistifikaciju, zakupništvo, nepokretna kulturna dobra, stanogradnju, interpretaciju pojedenih arhitektonskih cjelina – naslijeđa iz vremena socijalizma ili pak suvremenih.

Barbara je bila i na Baniji nakon dva velika potresa, zatim ponovno prije par mjeseci, s televizijskom kućom Arte, izvještavajući o stanju zateklom nakon katastrofe, kao i danas, dvije godine od potresa. Zatekla je kaos kao posljedicu nespremnosti države na ovakvu nepogodu: ljudi su danima čekali ispred razrušenih kuća, muškarac od 72 godine je danima spavao u traktorskoj košari, nisu postojali, a ni danas mnogima ne postoje elementarni uvjeti za život.

Godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva, Marija Jurić Zagorka, za pisano novinarstvo 2013. godine dobila je za reportaže o Vukovaru: U potrazi za drugim Vukovarom i ‘Ko će Vukovar lepše da okiti. Za nagradu ju nisu predložili kolege ili urednici, već skupina Vukovaraca, što samo govori o tome koliko njeni tekstovi utječu i znače za “obične” ljude.

U narativno-novinarskoj knjizi „Kako ste?“ (izdanje zaklade Heinrich Böll) iz 2015. godine objavljuje niz priča kojima se bavi sudbinama drugačijih, potlačenih, diskriminiranih u našem društvu. 

O knjizi i temi “drugih” u našem društvu, u Jutarnjem listu pisao je i Jurica Pavičić: „U posljednjih nekoliko godina – dakle, otkad u Hrvatskoj traje borbena konzervativna revolucija – tema Drugih postala je središnja nacionalna ideološka tema. Najveći dio konzervativne rekonkviste kojoj u Hrvatskoj svjedočimo od 2012. u osnovi se sastoji u različitim vidovima suzbijanja Drugih. To suzbijanje u nekim je slučajevima doslovce fizičko – poput kamenovanja splitskog prajda. U nekim je slučajevima vandalsko-simboličko, poput napada čekićima na ćirilične table. U nekim je slučajevima institucionalno – legislativno, kao u slučaju referenduma o braku, ili najnovijeg zakonodavnog zatiranja civilnog društva. “

Nastavno na neke od “drugih” koje u svojoj recenziji knjige „Kako ste?“ spominje Jurica Pavičić, dodajem kako je Barbara i dobitnica priznanja Zagreb Pride-a 2011., za najbolje praćenje LGBT tematike u Hrvatskoj u razdoblju od 200o’ do 2010. godine.

Još jedna tema koju obrađuje je pitanje izbjeglica i promjena politika EU te Hrvatske prema izbjeglicama u smjeru penalizacije i kriminalizacije humanosti i ljudskosti u ponašanju prema njima.

U emisiji razgovaramo o novinarsko-istraživačkoj profesiji, temama koje istražuje, a vezane su uz pozicije obespravljenih i društvenih manjina, o suradnji s ljudima koje intervjuira i istražuje, o domaćim i međunarodnim ljudsko-pravaškim udrugama i organizacijama, o njenim specifičnim i uvijek angažiranim pisanim i audio-vizualnim novinarskim zapisima.


Barbara Matejčić dugogodišnja je slobodna novinarka. U raznim se formama – od istraživačkog i reportažnog novinarstva do digitalnih eksperimenata – bavi društvenim kontekstom u kojem živimo, najčešće iz pozicije obespravljenih i pobunjenih.

Surađuje s domaćim (Jutarnji list, Telegram…) i inozemnim medijima (BBC, Arte, Profil, De Groene Amsterdammer, L’Espresso…) te s međunarodnim organizacijama poput European Trade Union Institute, UNHCR, Zaklada Friedrich Ebert, Goethe-Institut, Roma Education Fund, European Stability Initiative. Radijske reportaže radi za Treći program Hrvatskoga radija. Radila je za dansku mrežu za istraživačko novinarstvo SCOOP.

Nagrađena je za najbolje pisano novinarstvo nagradom „Marija Jurić Zagorka“ (Hrvatsko novinarsko društvo, 2014.), dobitnica je Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava “Krunoslav Sukić” (Centar za mir, 2013.), priznanja za najbolje praćenje LGBT tematike u Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2010. (Zagreb Pride, 2011.) te Pragmine nagrade za novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja (2021.).

Autorica je narativno-novinarske knjige „Kako ste?“ u izdanju zaklade Heinrich Böll (prvo izdanje 2015., drugo 2016.). Dobitnica je nekoliko europskih stipendija za novinarski rad (stipendija Milena Jesenska austrijskog Instituta za humanističke znanosti, stipendija njemačke fondacije “Sjećanje, odgovornost, budućnost”, stipendija njemačke Zaklade Heinrich Boll, Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost, stipendije Reporters in the Field njemačke zaklade Robert Bosch).

Filmski esej „Aphasia“ srpsko-belgijske umjetnice Jelene Jureše, za koji je pisala i izvodila monolog o politikama sjećanja na rat i ratne zločine 90-ih, dobitnik je dviju nagrada na Ji.hlava International Documentary Film Festival (2019). Redovito drži medijske edukacije. S fotografkinjom Anom Opalić tri godine je radila na audio-vizualnom projektu koji se sastojao od izložbi „Kad odrastem, bit ću bogatašica“ i „Jednog dana život će biti lijep“. Projekt tematizira pitanja vezana uz romsku zajednicu u Hrvatskoj.

#rplus #prostorslobode

Foto: promo