Skip to content

Vrijeme postupnosti | Osobna terapija

Pauzu sam neku lupio. Boži? je, pa Nova godina. Nekako? Zašto gnjaviti ljude s nekim mojim unutarnjim monologom? I onda se dogodio opet taj potres. Ovoga puta ja?i. U kraju koji se ionako godinama borio s neimaštinom. Šok. Šutnja. Što uop?e re?i? Da smo uplašeni? Da živimo neki PTSP? Pored svih onih koji su u Petrinji, Sisku, Glini, Majskim Poljanama toliko izgubili?

I u?inilo mi se da je i svijet oko mene utihnuo u tom šoku. ?ak i onaj dio vje?no raspoloženih za oštru i vje?no hrabru lamentaciju iz ugode svojih naslonja?a, koji su uvijek odvažno spremni za rat za svoja uvjerenja ? na društvenim mrežama.

Istovremeno je krenula vojska onih boljih ljudi od nas, bez da uvrijedim ikoga. I sebe ubrajam u te “nas”, da se odmah razumijemo. Mislim na ljude koji su se organizirali u trenu. Reagirali nagonski, bez previše razmišljanja. Kako pojedinci, tako i udruge, ali i veliki broja onih koji se smatraju dijelom sustava. U tom trenu nekako se ta razlika istopila. I mediji su odigrali svoju ?asnu ulogu; neki novinari satima su svjedo?ili teškim slikama i javnosti sve to donosili na male ekrane.

U takvom trenutku šutiš, skineš kapu, pomogneš ako možeš, ali zasigurno ne odmažeš. Ako malo te ?asti u sebi nosiš. Tužno i lijepo je bilo gledati tu Hrvatsku.
Ali, dani su prolazili. Prvotni šok je polako nestajao, kako su se novi potresi na Baniji nizali. I pomalo se po?eo nazirati nesklad. Jer no?i su dolazile, a nemali broj ljudi i dalje je bio pod šatorima, sklepanim izbama. Do nekih od njih nitko nije došao danima. Tek danima kasnije pojedinci su se do njih probijali.

I onda su po?ela su pitanja. Što je s robnim rezervama? Nakon deset dana od potresa, pitaju ljudi koji kuhaju više tisu?a porcija dnevno (samo u novu godinu ušli su sa 7000 dnevno skuhanih obroka, danas dnevno prirede njih 15.000!) – kada ?e to netko preuzeti? Ljudi su to kojima je COVID oduzeo pravo na rad, i sigurno nisu bili u prilici pomo?i umjesto sustava. Ali jesu.
Sustav? Još promišlja. Predstavnik Civilne zaštite garantira da kad preuzmu opskrbu hranom, zasigurno obroke ne?e dobivati oni koji to ne bi trebali?! ?inilo se tom predstavniku da je to najvažnije što mora izgovoriti, uz prethodnu zbunjenost i nesigurnost kada ?e uop?e sustav opskrbu hranom preuzeti na sebe. Volio bi upoznati tog nekog, koji je iz bilo kojeg djela Hrvatske krenuo put Petrinje, kako bi pojeo slasnu porciju koju su skuhali Chefovi Hrvatske. Istovremeno gledam saznanje kako je Hrvatska vojska u posjedu kuhinjskog modula koja može itekako pomo?i. Kako stoji na stranicama MORH-a, modul se sastoji od dva kuhinjska bloka u kojima može biti pripremljeno 1.800 obroka dnevno, šatora za podjelu hrane, šatora za skladištenje hrane, tri šatora koji se spajaju u restoran u kojemu može objedovati 200 ljudi, ?etiri rashladna kontejnera te dva spremnika za vodu zapremine 11.000 litara, doznaje N1. MORH ne negira ?injenicu da ima istu, i dodaje da ?e ju ustupiti onog trena kada se to od nje zatraži?! Pa zar nitko ovoj deset dana nije vidio u kojim uvjetima ti chefovi kuhaju? I nije imao potrebu javiti nekome, ali to ve? novoosnovani Stožer nije znao, hej ljudi imamo mi kuhinju? Radi se o MORH-u, Hrvatskoj vojsci koja je toliko pomogla sve ove dane na cijeloj Baniji, pa zar netko misli da i ovu kuhinju ne bi dala?!

Ovo je primjer samo nekih od nelogi?nosti koje su otkrili mediji. Da nisu, ne bi se za njih znalo. Sustav odgovara oštro. Govori o demontiranju države, cijelog dakle državnog aparata samo propitkivanjem. Potom je veliki trud uložen u dokazivanju koliko je država u?inila u ovih ne samo deset dana, ve? od izbijanja pandemije, zagreba?kog potresa do ovog novog. I nije to malo. Budimo pošteni, ne znam koja se Vlada kao ova suo?ila s ovoliko kriza odjednom od rata naovamo. I budimo dodatno iskreni, ne daje joj se uvijek olakotnih razloga da tu Vladu dodatno motiviramo, da joj kažemo idemo dalje, nema predaje. ?eka je se na zubu, stalno. Tjera u defenzivu.

Re?i ?ete to je njihov posao, zato su izabrani. Ako su nesposobni neka se maknu i pruže priliku nekome tko može. Samo, ima jedna stvar koju pritom zaboravljamo. Možda nenamjerno, ali ju zaboravljamo. Nitko nije lud da si poželi mandat s pandemijom i dva katastrofalna potresa. To olako isklju?ujemo iz formule kritike. A nekako se ?ini da je ovo trenutak koji je iznad ideologija, politike. Kada si me?usobno trebamo pomo?i. Ne napadati, ve? probati ukazati bez dodatnih epiteta i osobne ocjene onih koji su trenutno to što jesu u sustavu. Za me?usobno politi?ko ili ideološko ratovanje imamo vremena. Ljudi na Baniji za takvo što vremena nemaju. Njima je potrebna ZAJEDNI?KA pomo? cijelog društva. Cijelog.

Upravo zato te iste tiskovne konferencije imale bi, rekao bih ozdravljaju?i karakter, kada se na njima ne bi iz defenzive kretalo u ofenzivu, rat sa svima koji propitkuju. Prvo medijima, a onda ostalim pojedincima, koji god oni bili. Blagotvorno bi bilo, kada bi se s poniznoš?u svako to obra?anje po?elo zahvalom onima koji su odmah sko?ili u pomo?. Organizirali se u danima dok se sustav pokušavao posložiti. Kada bi se ta zahvala u svakom tom obra?anju, uporno ponavljala.

Tada bi i na?elo postupnosti dobilo puni smisao. Rekao bih da bi jednako blagotvorno, da ne kažem katarzi?no, bilo bi ?uti, elem, govor možda upravo ovakvog diskursa: ?Dragi sugra?ani, hvala vam! Bez vas ne bismo uspjeli. Ovo je toliko veliki i pomalo trom sustav, nismo mogli brže. I griješili smo, ali ne namjerno, trudili smo se kako smo znali i umjeli. No, zahvaljuju?i vama, dobili smo malo vremena. Kupili ste nam ga. I na tome smo vam zahvalni. Pozivamo vas da nastavimo sada zajedno dalje. Jer i taj sustav, sa?injen je od svih nas – zajedno ga pla?amo. Evo ovih 100 milijuna kuna – dali smo 100 milijuna vašeg novca koji ste u prora?un uplatili. Ne iz svog džepa, ve? džepova svih nas. I vi ste i time dodatno pomogli. Nastavimo zajedno, tako ?emo sigurno uspjeti!?.

Ufff, kakav bi to govori bio! Kako bi odjeknuo! A nije da nam nije prijeko potreban u ovim teškim danima. Jer da, grešaka je bilo. Kao i sjajnih poteza. Ali od prebrojavanja jedni drugima, tko je što napravio, a što nije, tko je bio prvi, a tko je kasnio? Ne?e sve to pomo?i dida Radi ili baki Stani na Baniji.

Oni nemaju ništa od tih naših malih intelektualnih retori?kih pobjeda na društvenim mrežama ili putem medija. Jer i dalje su, za razliku od nas, ispod svog vedra neba. Jer svi ostali – kada ugasimo sve te svoje tehni?ke spravice (koje oni, ruku na srce, nisu imali ni prije potresa, a kamoli danas), kamere, mikrofone, jako zadovoljni svojim retori?kim uzvratom – koji ti ljudi nemaju ni kako vidjeti, iako se preko njihovih le?a i zarad njihove dobrobiti raspravljamo ? sve njih, za sada, ostavljamo tom sve obla?nijem nebu. A mi ve?er provodimo u toplini svojih domova.

Izuzev svih onih volontera i ljudi iz sustava koji danono?no pomažu, nešto konkretno rade, u tom domu pod nebom svi ostali su samo povremeni i kratkoro?ni gosti. Koji imaju luksuz biti samo gost u njemu. Za razliku od njihovih banijskih doma?ina. On je njihova svakodnevica.

Koju treba hitno mijenjati. U procesu koji ?e biti dug. U kojem kratkoro?ni interes javnosti nema mjesta. Tek smo na prvih sto metara, u dugom maratonu. A možemo istr?ati samo zajedno. Ako se lanac raspadne ovako rano, ti ljudi ostat ?e opet sami. A to nisu zaslužili. Ionako su predugo svih ovih godina ve?inom bili sami.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom