Priznajem, nisam o?ekivao toliko reakcija na nešto što bi mogao nazvati svojim prvim iskustvom, s ne?im što se možda može nazvati kolumna. Iz istih razloga koje sam u toj prvoj osobnoj terapiji napisao. Jer se radi o prostoru u kojem s dvije noge nikada nisam posve zakora?io. A onda, nakon što sam je iz sebe izbacio na ?papir? što se bijeli na mom praznom kompjuterskom ekranu, doista smo se ja i onih mojih ostalih nekoliko JA osjetili uistinu ? dobro. Terapija je ?ini se imala nekog smisla, barem osobnog. Po nekim javljanjima, ?ak i onkraj samog osobnog.
Što mi je otkrilo koliko zapravo tišti ljude sama svakodnevnica, koju smo prisiljeni živjeti u nekim posve ludim okolnostima. ?Hvala na iznošenju vlastitog dijaloga sa vas nekoliko Roberta. Prepoznajem moje promišljanje, moje osobne borbe mene i sebe. I dalje bez konkretnog odgovora jer ga nema, a možda nije ni potreban. Možda probudi empatiju kod nekoga, možda još netko porazgovara sa svojih nekoliko ja…?, napisala mi je Andrea me?u ostalim dragim ljudima koji su se neo?ekivano javili nakon objave prve Osobne terapije. ?ini se da ja i moji JA nismo usamljeni slu?aj.
A o tome nemiru i strahu od samih sebe posve neo?ekivano govorio je Topssyu i meni dr. Miroslav Radman, prekju?er u emisiji Ricochet. ?Ne bi bilo dobro kada bi nas ovo sve što prolazimo odvelo isklju?ivo prema strahu?, dobronamjerno je izrekao i nama, i našim gledateljima. I doista, bio je u pravu. Samo teško je prona?i formulu kako se ne prepustiti osje?aju straha, koji nas je okružio sa svih strana. Bilo da se radi onom od bolesti, ili ako smo njoj uspjeli izma?i, onom egzistencijalnom.
Gledam meni blisko djelovanje ovog tjedna, ono kolega sa Zagreb Film Festivala. U posve nemogu?im uvjetima Festival ipak rade. U tom digitalnom obliku. A publika im se ne da, nije ih ni u ovim uvjetima napustila. Tada se taj trud, pa i strah posve isplati. Na njemu se valja nakloniti, i nadati se da se takva verzija Festivala ne?e više nikada ponoviti.
S druge pak strane, ovog istog tjedna slušam pri?e onih koji su se morali predati. Barem privremeno. Zatvoriti svoje tvrtke, dati otkaze, neki od njih dobiti otkaze. I sa tim osje?ajem krenu svojim obiteljima. S pitanjem što sutra. Ne?ete ?uti njihove pri?e u headlinesima mainstream medija, rijetko ?e se na?i na naslovnicama tiskovina. Osim ako njihov slu?aj nije nekako frapantniji, šokantniji od onih drugih. Pa ?e omogu?iti dodatni klik.
Nakon deset godina, ?itat ?ete vijest i analize jednog procesa koji traje gotovo deset godina. O presudi jednom premijeru, njegovim suradnicima i stranci. Vijest koja je trebala biti aktualna, s razlogom, prije toliko godina. Danas, ve?ina na nju odmahuje rukom. Koga to zanima, letargi?no ?e i one vanjske, i one unutarnje osobnosti s kojima ste svakodnevno u dijalogu.
Jer taj svijet, politike koja se opetovano bavi sobom, kao da živi neku paralelnu virutalnu dimenziju. U kojoj nema previše prostora za te osobne pri?e, osobne sudbine. Jednostavno sav prostor zanimanja preuzimaju razne strategije za godine toliko daleke od današnjice. I ponovno zamorno prepucavanje oko njih. Kako bi se spretno pobjeglo od te svakodnevnice u kojoj, ?ini se, nitko ne vidi rješenje.
Nije ovo nikakav J’accuse sa strane mene i mojih unutarnjih sugovornika, više promatra?ki stav. Jer rijetko nam kao individuama daju mogu?nost da budemo sudionici, sukreatori bilo ?ega ovih dana u nas. Jedino što nam se preporu?a je ?uvajte se svega, samodisciplinirajte se. Dok nas istovremeno za?u?uju dvojbenim posve razli?itim, da ne kažem opre?nim odlukama. Za one orwellovski jednakije od nas ostalih, vjerojatno važnijih izuzetaka koji se uvijek prona?u u svakoj nesre?i.
Bjelovar je od danas ušao u dvotjedne strože mjere. U tom odnosu jednakih, želimo im da iz njih brzo iza?u. I da se normalnom skoro vrate. U kojem ?emo se mo?i lišiti straha. Što nije lako, kada vam je sve ve?i broj onih koje znate koji su oboljeli ili pak završili u bolnici. Ipak, velik je broj onih koji se ne?e lako predati. Unato? svemu?
I taj krug malih ljudi, kako ih naziva i slavi jedna glazbena uspješnica usred korona pandemije, vjerojatno nas sve odlu?no drži iznad vode. I zato, ?itamo se i idu?eg tjedna, s glavom iznad te vode.
#rplus #rplusvideo #prostorslobode #spaceoffreedom
