Skip to content

Nada se zove Mirna | Osobna terapija

Kasnim s kolumnom, ju?er je trebalo objaviti je. Prekju?er napisati. Ali nije mi išlo. Jednostavno nije. Prazan ekran preda mnom satima. Zatvaram kompjuter, javljam Vanji koja ta moja slova redigira i s Tenom opremi, kako nemam što napisati. Jer sve što bi napisao ovoga tjedna, odiše prije svega – depresijom. 

Zatvaranja, OK ne kao prošli lock down, ali vrlo sli?no. Sve ve?i broj oboljelih, ali što je gore i umrlih. I sad mi se uop?e ne lamentira o tome jesu li umrli od ili s koronom. Ne znam. Brojka me brine. Arena je za mene bila sinonim shopping centra, pa pored nje mjesto glazbe. Ve? se jednom pripremala za primanje oboljelih od COVID-a. Tada uzalud, na sre?u. No od ju?er ona je u funkciji, kao bolni?ki centar, prvi pacijenti su ušli. Nadam se njihovom skorom izlasku i ozdravljenju. 

Istovremeno, taj balans s bolesti nikako da prona?emo. Slušam svog prijatelja Ivana, kojeg mu?i taj nesrazmjer. Nepronalaženje nekakve ravnoteže, koja ne traži negiranje epidemije, ali i ne zaustavlja, ne poništava život. Glazbenik je, od toga živi. Sada mu je to onemogu?eno. Tko ?e ga obeštetiti? Ho?e li oni koji su mu dokinuli pravo na rad, na opet nedovoljno logi?an na?in u kojem uz pravo na rad posljedi?no gubi i pravo na egzistenciju. S druge pak strane nema govora o ukidanju financijskih obveza onima, kojima je ukinuto pravo na rad. 

Nema ukidanja PDV-a, ?uje se od onih koji bez ikakvih ublažavaju?ih mjera uvode zabrane koje utje?u na svakodnevni život. A od kud da ga svi ti ljudi uskoro plate? Doista me zanima kako je taj netko to zamislio? Od kud da se pribave ti novci? Kojim ?e se, da se razumijemo, osigurati pla?e onima koji zabrane i uvode. Koji svoje pravo na rad sebi nisu dokinuli. I imali obraza jasno re?i da su zabrane uveli zbog nas samih. Da smo kao gra?anski kolektiv krivi. Jedini. 

Pritom ne dovode?i ni?im u pitanje sebe i svoje odluke. To što su nelogi?nosti djelo njihovih ruku nema veze. To što danas na terasama na zraku ne možemo sjesti na distanci i popiti kavu, pomažu?i ugostiteljima da se nastave boriti, nema veze. Ali se možemo gužvati u trgova?kim centrima, u redu ispred izloga s natpisom ZARA ŽENA?

Eto, zato nisam imao što napisati. Jer nisam osjetio da imam išta napisati, a što nije crnina. Beznadna skroz. 

A onda mi je skrenuta pažnja na tekst o jednoj meni nepoznatoj djevojci Mirni. Kako meni, tako i jednom broju mladih osoba koje je usre?ila. Ni mediji nisu znali tko stoji iza imena Mirna. Iako, cupkaju?i od sre?e jer pronašli su filmsku boži?nu pri?u za jednokratnu upotrebu, zarad nešto klikova na njihovim portalima. I to je to – lijepo je imati boži?nu pri?u. Nad kojom svi uzdišu u predblagdansko vrijeme, kada je nada izumrla pojava. 

I baš zato me zaintrigirala mlada, skrivena Mirna. O?igledno imu?nijeg osobnog položaja, odlu?ila je svoju imu?nost podijeliti s onim mladim osobama, koji istu nisu imali prilike osjetiti. Ali pritom ne otkrivaju?i svoj identitet, osim osobnog imena. 

“Tražimo Mirnu koja je prije otprilike mjesec i pol – dva mjeseca donirala svoju odje?u u U?eni?ki dom Dora Peja?evi?, a robica je zbog korone stajala u karanteni nekoliko tjedana. Dio Mirnine donacije smo proslijedili stradalima u potresu u Gornjoj Dubravi i ?u?erju, a ono što nismo znali je da je Mirna u svaki kaputi? i sako stavila predivne male porukice pune ljubavi”, napisala je djelatnica Ivana Harapin Gaji? uz fotografije ohrabruju?ih poruka koje je njihova donatorica gurnula u svaki od odjevnih predmeta, na?enih tek slu?ajno pri odijevanju istih, kako pišu mediji. U ovom slu?aju tjednik Gloria. 

Nije ovaj citat slu?ajan, i na njega mi je skrenuta pažnja dok mi se govorilo o toj samozatajnoj osobi, koju se moglo identificirati samo s imenom Mirna.

Poruke u džepovima poklonjenih, skupih odjevnih predmeta, bile su u ova bremenita vremena kada se ?ini da svak brine prije svega svoju brigu, u najmanju ruku neobi?ne. A zapravo samo iskonski lijepe. “Bravo, uspjela si na?i džep. Ovo sam kupila kada sam bila luda, mlada i išla u klub i mislila da izgledam kao da živim u Londonu. Sada idem samo u Lidl i šetam psa, pa se ti iživi u ovom kaputu. Mirna” – kako bi druga?ijim ovako nešto nazvali? U ova vremena nada je kao neki luksuz.. I onda se pojavi jedna Mirna?

Živimo u eri cinizma, vjerujem uz strah od pandemije i njenih posljedica, ne samo iz zdravstvenih ve? i socioekonomskih razloga, jednog od najzastupljenijih osje?aja današnjeg globalnog, ne samo hrvatskog društva. 

?ojstvo, kako to tako lijepom rije?ju krasi crnogorski jezik, raritet je. Arhaizam. Spretno i brzo spremljen u društveno nepoželjne ladice. Patetike. Malogra?anštine. Lažne osje?ajnosti, ili bar kratkotrajne, odnosno još gore – jednokratne empatije. 

U tom ozra?ju pojava jedne Mirne uznemiruje. Jer u njoj patetike nema. Nema ni ?astohlepnog hvastanja humanim ?inom. Jer je Mirna ostala anonimna. Neoprostivo. Kako? Zašto? 

Jer je njoj bio dovoljan papiri? koji je s njenom porukom u tom kaputu ostavila. Pretpostavljeni smiješak kada ga se na?e, bila je o?igledno dovoljna pla?a. Ostalo ovoj Mirni, od koje puno možemo ovih pandemijskih predblagdanskih dana nau?iti, jednostavno ?ini se nije bilo bitno. 

Nije mi se dakle pisala ovotjedna kolumna. Do trena kada sam ?uo da postoji Mirna. Jer dok postoji Mirna, vjerujem da ima i podosta njoj sli?nih. A ako je tome tako, onda postoji i ta – nada. 

A o tome mogu pisati, o tome želim pisati. I eto ti kolumne. 

P. S.

Mediji su na kraju ipak ispratili pri?u do kraja. Razumljivo. Uz pomo? darovanih, koji su odlu?ili zahvaliti Mirni. Tako?er razumljivo. U pitanju je Mirna Savi?, blogerica, vlogerica i radijska voditeljica. 

Ah da, ako je nekome bitno – i k?er našeg poznatog pjeva?a, ali i COVID voditelja emisije na R+ na njegovom samom po?etku Massima Savi?a. Ali i Eni, Massimove supruge koju javnost tako?er samo decentno ponekad vidi. Jer su to ljudi, o?igledno od te sorte. Decentne. 

Pa ako jest bitno ?ija je to Mirna, onda je lijepo vidjeti temelj koji su joj roditelji o?igledno dali. Iako, morali bi znati kako je ona Mirna o kojoj ništa nismo znali, još uvijek tu. Svoja, prije svega. Naša samo ako odlu?imo, da njen primjer shvatimo da nade doista ima. Da ?ojstva oko nas dok raznih Mirni ima, nije i ne?e tek tako nestati. 

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom