Skip to content

Jedna adventska | Osobna terapija

Nekako nisam od tih predboži?nih, pa onda zapravo isklju?ivo konzumerskih adventskih tjedana. Kuka se ovih dana, eto nema druženja uz silne ku?ice, uz skupo kuhano vino, delicije svakojakih od kobasica do hamburgera, tako?er uz svo dužno poštovanje, precijenjenih i nedostupnih nemalom broju naših sugra?ana. Nek se gospon ugostitelji ne ljute, cijenim njihov trud i mislim da su veliki gubitak podnijeli na svojim le?ima u ovoj pandemiji. Ali kad nju zaboravimo i vratimo se normalnom normalnom, onaj stari vid Adventa postao je konzumeristi?ki gotovo nepodnošljiv. No za to nisu krivi ugostitelji. Oni samo stvaraju ponudu. Da nema potražnje i zaborava što bi taj Advent zapravo trebao biti, ne bi bilo svog tog predboži?nog, pa kao nekog šarenog vašara. Da, vašara koji je to vrijeme pretvorilo u jedan od najlukrativnijih jednomjese?nih prodajnih punktova u godini. Toliko lukrativnih da je sam po sebi postao prodajni proizvod, na ?emu se i neke BDP brojke u jednoj državi grade. O njemu brinu i ministri financija, i poduzetnici, i ministri turizma, direktori Turisti?kih zajednica i njima sli?ni. Vrlo su brižni.

Na kraju krajeva, obzirom na žalopojke nisu jedini. Istovremeno jedna pri?a s kraja prošlog tjedna ne diže toliku brigu, bunt, ili pak barem onu croatian tragedy žalopojku. Pa iako na društvenim mrežama, ako ne onako za stvarno, uživo. No, dobro, mi jesmo postali nacija prije svega Facebook protestiranja, na to smo navikli pa nije ni za o?ekivati da se kod ove pri?e dogodi iznimka. A sama pri?a, pa majke mi, ne samo prava antiestablishment korona pri?a, nego stvarno prava iskonska, rasna adventska, predboži?na pri?a.
RTL je donio upravo takvu pri?u. Naime, dok se svi glasno posljednjih mjeseci busaju u prsa od sustava, Stožera do predstavnika zdravstvenih institucija, onih socijalnog rada o velikoj brizi za osobe starije dobi u ova pandemijska vremena, o?uvati ih od virusa, sedamdeset?etverogodišnju nepokretnu staricu otpustili su iz jedne od zagreba?kih bolnica na skrb osamdesetogodišnjem suprugu, kojem nisu rekli da je zaražena korona virusom?!

Tu pri?u RTL-ova novinarka Ružica ?uki? donosi nam kamerom usmjerenom prema prozoru stana gospodina Zdravka Polašeka, vrlo jednostavno. Omogu?ava nam uz njegovu privolu ?uti suludi razgovor s tim istim sustavom. U kojem on objašnjava što se doga?a, koliko ona ima godina, kako je ona sr?ani bolesnik, dijabeti?ar. Da ni on nije u cvijetu mladosti, i da sam zbog godina i zdravstvenog stanja spada u rizi?nu skupinu. I da se boji da se uz koronu, koju mu supruga može prenijeti, ne može kvalitetno za nju brinuti. Pritom i sam od korone može nastradati.

Sustav s druge strane telefona? Lije?nici uporni da mu suprugu otpuste na ku?nu njegu. S druge pak strane, nijedna njegovateljica ne želi brinuti o osobi oboljeloj od korone. Gospodin Polašek ostavljen u potpunosti sam. I ne samo to. Upozorili vrli ?lanovi tog i takvog sustava s druge strane telefona, da se nije za zezati s ovakvom stvari. I da bi odbije li primiti, odnosno nastaviti u njihovom domu brinuti za nepokretnu ponavljam suprugu (posljedice nedavnog moždanog udara nema potrebe spominjati), mogao u?i u zonu krivi?ne odgovornosti?! Koje?! Po kojem zakonu?! Možda bi gospodin Polašek tako, bore?i se za bolju skrb svoje nepokretne i COVID pozitivne supruge, a da pritom ne ugrozi samog sebe, odnosno svoj život (da ponovimo, ona ima 74 godine on 80. Rizi?na dakle, skupina. Nekom još nije jasno, s druge strane telefona?) mogao odgovarati po onom ?lanku koji propisuje djelo namjernog širenja zarazne bolesti?!

Puno uskli?nika i upitnika, zar ne? ?ini se nemogu?im? Pretjerivanjem? A vidite, tom samom i ostavljenom gospodinu Polašeku ju?er je bila realnost. Ok, u ovoj pri?i sva sre?a postoji i brižni sin Denis Polašek, ali ni on ne smije u?i u stan pomo?i ocu. Dakle, briga za njegovu suprugu gospo?u Ankicu, i bojazan za sebe samog kako je to u pri?i gospodina Zdravka, u ovom društvu je posve mogu?a. Društvu sve ve?e samosti. U kojem se svi sve više brinu samo za sebe, i one eventualno najbliže. Dakle preko toga, nije uputno iskazivati preveliku solidarnost. Jer, sustav i u brizi za sebe samog, i one tvoje najbliže može kazniti. Zamisli što može u?initi ako moja briga krene onkraj brige samo za sebe?

Nije to jedini slu?aj te vrste ovih mjeseci. Možemo se sjetiti pri?e s po?etka studenog, kada zbog proboja virusa u dom za starije osobe 83-godišnju gospo?u šalju ku?i, njenoj k?eri. Ne ?udi njeno brzo oboljenje od korone, smještanje u bolnicu. Pa onda otpuštanje ku?i, u trenu kad i njena k?er završi u bolnici zbog istog razloga. Starija gospo?a biva poslana ku?i na brigu unuci, tako?er COVID pozitivnoj. I tako u krug.

Uz tu svu brigu o starijim sugra?anima, stiže nam danas i vijest o ?ak 50 domova u kojima se te naše seniore ??uva? u groznim uvjetima. Svaki peti dan u nas u ovoj godini, kako javlja Jutarnji list, otkrije se jedan ilegalni obiteljski dom. Na crno je bila smještena ?ak 1091 osoba. Ova pri?a u javnost se probila nakon tragedije doma u Andraševcima, u kojoj je u jednom takvom smještaju tijekom požara stradalo šestero naših starijih sugra?ana. Revizija koju sam za Al Jazeeru Balkans snimao tada na tu temu, otkrila je još dva doma – jedan s prekobrojnim šti?enicima, drugi s manipulativnim odnosom prema njima u svrhu pribavljanja njihovih nekretnitna, što je ponosni vlasnik ?ak priznao ne vide?i nikakav problem u tome. Inspekcije su izašle na teren, štono se kaže. I ništa se od tada nije promijenilo. A ?ini se da i ne?e. Jer, eto i nakon što su otkriveni ilegalni obiteljski domovi, i nakon zabrane njihova rada ? šti?enici ostaju živjeti u zatvorenim domovima, jer nemaju gdje?!? Nemaju gdje? Nemaju gdje?.

Samost. Mislim da sam izmislio možda tu rije?. Ali nekako mi paše uz ova dva primjera. To je meni stres ovog Adventa. Ne ku?ice, kuhano vino, svjetlosne ?i?e po trgovima, kobasice i fuliranje uz fritule i podosta alkohola. Ta slika razdraganosti me?usobne pretjerane ljubavi i empatije, kao neke “must have” maske koja se stavlja tih ?etiri tjedna pred Boži? i Novu godinu ionako je krhka slika koju je u godinu dana kao porculansku posudu razbio jedan nevidljivi virus. Moglo bi se re?i, koliko god smo se navikli na maske koje moramo nositi posljednjih mjeseci, jedna druga maska ? ona našeg društva, punog empatije, solidarnosti, brige jednih za druge, ?ini se pada svakim danom sve više.

I ako me netko pita stvara li mi tjeskobu ovaj otužni Advent, rekao bi ne. Tjeskobu mi stvara ta izmišljena rije? samost. I ljudi koji nisu ve? ju?er, ako su vidjeli pri?u i muku gospodina Polašeka, pa iako i samo virtualno na društvenim mrežama kriknuli ? niste sami gospodine Polašek! Pomo?i ?emo vam. Mi ?emo zvati sve te silne predstavnike sustava!

Naravno da takvog ne?ega ne?e biti ni nakon ovog teksta. I doista u?init ?e vam se ton njegov pomalo mizantropski. Ali vjerujte mi nije. Ja vjerujem zapravo u ljude. I da ?e sve ovo s virusom pro?i. Samo, ipak valja se u to nešto kvalitetno ljudski, s vremena na vrijeme podsjetiti. Pa ako nas sve ovo zdrma u tom smjeru, neke koristi i od te vražje boleštine.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom