Skip to content

Jelena Blagovi?: Nove samo?e | HULU Split

Jelena Blagovi?
https://www.facebook.com/439943496154116/videos/245083783479214/

Salon Gali? nakon dvomjese?ne stanke ponovno otvara vrata za posjetitelje. Izložbeni program se nastavlja 27. svibnja s izložbom fotografija naziva ”Nove samo?e” nagra?ivane suvremene zagreba?ke umjetnice Jelene Blagovi?. Izložba ?e se mo?i pogledati od srijede 27.05. od 10 sati, a ostaje otvorena do 14. lipnja. Ulaz je slobodan.


NOVE SAMO?E / NEW SOLITUDES

Fotografski koncept problematizira temu maj?instva, pružaju?i intimni pogled na razli?ite strahove, sumnje i samopropitivanja s kojima se autorica i njezine bliske prijateljice suo?avaju u razdoblju života u kojem planiraju postati majke, ili to ve? jesu.

Ova generacija mladih žena u prosjeku ra?a kasnije i manji broj djece, nego što su, ne tako davno, ra?ale njihove majke. Nije neuobi?ajeno da neke žene odlu?e ne postati majke. Razlozi za odga?anje ili neostvarivanje maj?instva za svaku od njih su razli?iti, stavovi o maj?instvu tako?er. Zajedni?ko svim portretiranim ženama su razli?ite nijanse straha, sveprožimaju?eg novog osje?aja odgovornosti i zebnje od gubitka dijela sebe – gubitka mentalne i fizi?ke slobode.

Fotografirane žene, mahom i me?usobno prijateljice, prikazane su u trenucima izme?u. Usprkos tradicionalnom shva?anju maj?instva, njegovom uvriježenom kulturalnom konstruktu i odre?enim svjetonazorskim inzistiranjima na maj?instvu kao jedinom putu prema ženskom samoostvarenju, ono nije, niti je ikada bilo, jedina i najvažnija uloga žene. Ona je ujedno i ne?ija k?i, sestra, partnerica, supruga, prijateljica, zaposlenica ili poslodavka, suradnica?

Samo?a, koju ve?ina žena nau?i cijeniti i u njoj uživati tek u odrasloj dobi, s maj?instvom se nepovratno mijenja. Upravo to stanje izme?u uloga, osvještavanje da se ro?enjem djeteta i žena iznova formira kao individua, prikazano je kroz ove inscenirane portrete, koji vizualiziraju trenutak odsutnosti i izmijenjene, nove vrste samo?e, s kojom se svaka od portretiranih žena suo?ava. Naj?eš?e unutar vlastitog doma i sama sa sobom.

– Jelena Blagovi?


JELENA BLAGOVI?

Jelena Blagovi? ro?ena je 1983. godine u Zagrebu u Republici Hrvatskoj.
Završila je studij fotografije na Istituto Superiore di Fotografia e Arti Visive u Padovi u Italiji. Školovanje nastavlja na University of Westminster u Engleskoj, gdje nakon završenog preddiplomskog i diplomskog studija umjetni?ke fotografije i teorije stje?e diplomu magistra umjetnosti.
Zaposlena je kao docentica na Akademiji dramske umjetnosti Sveu?ilišta u Zagrebu na Katedri za fotografiju Odsjeka snimanja, te je voditeljica ADU Galerije f8.
Izlagala je na 15 samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu, te je dobitnica mnogih nagrada i priznanja.


IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

U svojem utjecajnom traktatu De pictura, prvi puta objavljenom 1435. godine, veliki talijanski humanist, arhitekt i teoreti?ar Leon Battista Alberti sliku je okarakterizirao kao otvoreni prozor, odnosno to?nije dao je uputu budu?im slikarima kako da pravokutnom okviru platna pristupe kao otvorenom prozoru. Od renesansnog vremena pa sve do danas ideja prozora kao okvira slike / fotografije / ekrana duboko je prisutna u poimanju prostora i njegovom svo?enju na dvodimenzionalne parametre[1]. Ujedno je motiv prozora odigrao važnu ulogu kroz ?itavu povijest umjetnosti, u svojem doslovnom, arhitektonskom zna?enju kao element definiranja perspektive i izvor svjetlosti jednako kao i u metafori?kom kao spona i granica izme?u ovo- i onostranog, kao mogu?nost metafizi?kog iskustva svjetlosti. Najpoznatiji metafori?ar prozora možda je upravo najve?i nizozemski barokni slikar gra?anskog života Jan Vermeer. ?S njim su se svjetlosni misticizam goti?kih katedrala i estetska postignu?a renesanse transformirala i usmjerila na pojedinca, na privatnost i intimu osobnih odnosa. Njegove slike, njegovi naslikani prozori kao metafore izvršili su ogroman utjecaj na uspostavljanje privatne sfere, koja je postala temeljem civilnog društva.?[2]
Nemogu?e je ne uo?iti veliku srodnost izme?u Vermeerovih studija osvijetljenog prostora i onih na novim radovima Jelene Blagovi? iz serije Nove samo?e. Motivski, atmosferom postignutom svjetlom, pa ?ak djelomi?no i zna?enjski, u svakom slu?aju interesom za stanja i raspoloženja portretirane žene, ovo dvoje analiti?ara društvenih pozicija i stanja pojedinca izuzetno su bliski unato? vremenu koje ih dijeli, okolnostima ili mediju.
?Fotografski koncept problematizira temu maj?instva, pružaju?i intimni pogled na razli?ite strahove, sumnje i samopropitivanja s kojima se autorica i njezine bliske prijateljice suo?avaju u razdoblju života u kojem planiraju postati majke, ili to ve? jesu.?, piše ?elena Blagovi? u izjavi o radu. Inscenirani prizori majke (s djecom) prikazuju u, kako autorica navodi, ?trenucima izme?u?, u onim kratkim odsje?cima vremena, svojim novim samo?ama, u kojima si one, od nikog promatrane, dozvoljavaju nesigurnost, bojazan, nestrpljenje, razo?aranje, paniku, o?aj, žudnju? Pritom je izraz na njihovim licima u najmanju ruku dvosmislen, uostalom kao i izrazi na licima žena Vermeerovih slika. I Jelena Blagovi? radnju svojih prizora smješta u intimni prostor protagonistica, kojima je svima zajedni?ki motiv prozora. Što je njima prozor osim izvora svjetla? Kakvu prozor ima ulogu u životu mlade majke? U prvim mjesecima maj?instva prozor je ?esto ženina najsigurnija veza sa svijetom. Gledanje kroz prozor postaje dijelom njezinog dnevnog rituala, zamjena za interakciju u izgubljenoj negdašnjoj svakodnevici. Na radovima Jelene Blagovi? prozor je ujedno i uto?ište, odraz mentalnog putovanja, slutnja svijeta koji se ne gleda (samo) o?ima. Prozori ?njezinih? majki istovremeno su luknje prema vanjskom i unutarnjem pejzažu.
Osim metaforom prozora Jelena Blagovi? u seriji Nove samo?e barata još jednim op?im mjestom povijesti umjetnosti, a to je motiv majke s djetetom. Arhetipski je to i zasigurno jedan od najstarijih i naj?eš?ih motiva, koji je kroz povijest doživio brojne redefinicije prvenstveno s obzirom na kontekst, no ipak, bez obzira bio on sakralnog ili svjetovnog karaktera, kre?u?i se unutar o?ekivanih kodova odre?enih društvenim konvencijama. Odre?ena doza nelagode koju nam neminovno izaziva gledanje ove serije uzrokovana je upravo ?injenicom da je autorica iznevjerila iskustvom nau?ena o?ekivanja gledatelja. Njezine majke nisu gestom usmjerene prema djeci, one su uhva?ene, kako je ve? spomenuto, u trenucima odsutnosti, ili bolje re?eno, u trenucima mentalnog i emotivnog isklizavanja iz idili?ne obiteljske scene. Upravo zbog nedostatka vidljive aktivne interakcije izme?u majke i djeteta, koji su na nekim primjerima ?ak odvojeni planovima, ili su na njima djeca prisutna samo kao odrazi ili siluete, doima se kako ove fotografske slike prikazuju trenutak najve?eg naboja, onaj trenutak ve?ini nevidljiv, nakon kojeg ?e uslijediti umirenje, prihva?anje, sre?a, posve?enost, sve ono što bismo smatrali uobi?ajenim za prizor majke s djetetom.
Isprint fotografija na šperplo?e ne samo da dodatno priziva stare majstore zbog sfumatoznog dojma, on poja?ava zna?enjski autori?inu namjeru. Kroz otisak fotografije drvo se probija sa svim svojim nepravilnostima, godovima, greškama nastalim pri obradi plo?e; svi ti elementi se zajedno s fotografijom spajaju u jednu sliku: nesavršenu i lijepu.

Radovi iz serije Nove samo?e ne predstavljaju uistinu niz pojedina?nih portreta razli?itih žena u njihovim roditeljskim situacijama, jer da je tome tako, oni bi izgledali posve druga?ije, zna to svatko tko se zatekao u domu u kojem žive mala djeca. Ovi su radovi u najpoštenijem smislu portreti stanja i o?ekivanja (budu?e) majke, u potpunosti van društvenog konstrukta, sasvim intimni i stvarni, baš kao i oni Albertijevi prozori.

– Iz predgovora Iva Prosoli

#prostorslobode