Da je poživio, bila bi mu ove godine stota (Petrinja, 1921. – Zagreb, 2020.), a budući da je zapisao “Osjećam se dijelom Svemira”, on to zacijelo i jest. Nama preostaje da mu odamo počast velikom retrospektivom s više od 300 djela iz svih razdoblja njegova sedam desetljeća dugog stvaralaštva. U zgradi u kojoj je smješten njegov atelje koji mu je bio “laboratorij za oživljavanje” zaživjet će opus kojega je često teško strogo svrstavati u uobičajene klasifikacije povijesti umjetnosti. “Ako djelo sadrži ideju, ima sve, ima život” – govorio je autor posve netipične i upravo zbog toga iznimne umjetničke osobnosti u svijetu novije hrvatske i europske umjetnosti
Retrospektivna izložba Ivana Kožarića ‘Jedna od mogućih 100’ održava se od 1. srpnja do 31. listopada 2021. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Retrospektiva u povodu stogodišnjice rođenja Ivana Kožarića (Petrinja, 10. lipnja Petrinja, 1921.–Zagreb, 15. studenoga 2020.) samo je jedna od mnoštva mogućih načina predstavljanja stvaralaštva posve netipične i upravo zbog toga iznimne umjetničke osobnosti u svijetu novije hrvatske i europske umjetnosti. Od samog početka umjetničkog puta, odbijajući zamrznuti likovni jezik u nekoj prepoznatljivoj inačici stila, Ivan Kožarić neumorno je tragao za najboljim načinom kojim će materijalizirati svoju umjetničku misao – ideju. „Ako djelo sadrži ideju,“ govorio je „ima sve, ima život.“ U tom duhu zauzeo je stav neslaganja – ne samo s konvencijama struke ili bilo kojeg oblika dogmatizma – nego i sa samim sobom, uz jednako čvrstu odluku o svakodnevnom započinjanju iz početka.
Početkom 1950-ih kada počinje samostalno izlagati, njegova djela posve su sinkrona progresivnoj struji poratnog egzistencijalizma. Humanu formu oslobađa svakog suviška naracije i pretvara u univerzalni znak. Još u to vrijeme, uz istraživanje mogućnosti bogatog vokabulara koje je u naslijeđe ostavila umjetnost moderne, eksperimentira s posve apstraktnim formama, da bi krajem 1950-ih kada boravi na stipendiji u Parizu, počeo još radikalnije sažimati i apstrahirati skulpturalni izraz, intenzivno zaokupljen negativnom formom – prazninom. Upravo će ga ta djela približiti tek formiranoj neoavangardnoj grupi Gorgona (1959. -1966.), kojoj se priključuje povratkom u Zagreb, 1960. godine.
Od sedamdesetih godina prošloga stoljeća priklanja se otvorenom djelu, načelu procesualnosti koje se u njegovu opusu očituje kao artikuliran umjetnički stav koji će materijalizirati brojnim postupcima među kojima su i radikalne geste negiranja i poništavanja vlastite prošlosti u ime onoga što je tek trebalo nastati. Izokretanjem sustava vrijednosti alkemijskim procesima preobrazbe „smeća u zlato“, strategijama recikliranja, prisvajanja, otvaranja novih potencijala promjenama odnosa među djelima… Ivan Kožarić neprestano je mobilizirao pitanja naravi i granica umjetnosti kao nečeg što „uvijek izmiče“ i „uvijek je nešto drugo“.
Opus umjetnika koji je gotovo paralelno uspijevao biti anakron i posve suvremen, ponekad i preduhitriti pojave u umjetnosti koje su se tek trebale dogoditi, precizno sažet terminom „anarhični diskontinuitet“ ova retrospektiva ne podcrtava stvaranjem novog diskontinuiteta, ponavljajući ono što se posve prirodno događalo i prepoznato je kao glavna supstanca Atelijera Kožarić – mjesta od kojega je sve i počelo. Koncepcija retrospektive kreće suprotnim putem, pokušajem da se njegov opus prikaže kontinuitetom diskontinuiteta – uspostavljanjem što preciznijeg redoslijeda iznenadnih mijena na tom skoro 70 godina dugom umjetničkom putu.
Partner izložbe: Gliptoteka HAZU
Autori koncepcije i postava izložbe: Vladimir Čajkovac i Radmila Iva Janković
Kustosica izložbe: Radmila Iva Janković
Realizaciju izložbe omogućili su Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Turistička zajednica grada Zagreba.
#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom
Tekst: MSU
Foto: MSU
