Skip to content

“Dover”, Ivana Buljan Legati | Predstavljanje zbirke pjesama

Dover cover

U ?etvrtak, 20. kolovoza, u dvorištu ispred crkve Sv. Dominik u Zadru, od 22 sata, održat ?e se predstavljanje zbirke pjesama “Dover” Ivane Buljan Legati u nakladi Hrvatskog društva pisaca.

#prostorslobode


U meditativnome okruženju pokraj stare kamene crkve sv. Dominika stihovi Ivane Buljan Legati okupljeni u zbirci pjesama “Dover”, u nakladi Hrvatskoga društva pisaca i u sklopu festivala Nosi se Teatra VeRRdi, predstavit ?e se zadarskoj publici.

U programu sudjeluju: Ivana Buljan Legati, Nataša Govedi?, Melita Ivkovi? i Želimir Periš. Zbirka je u prvi put predstavljena javnosti u prosincu 2019. godine.

Stihove povezuje metafora vode – kao ne?ega nezaustavljivog, životnog vira i izvira, ali i isparivog, sklonog nestajanju, što ?ovjeka plaši i otrežnjava zbog njegove sveprisutne oholosti. Njezina je pjesni?ka gra?a od levitiranja i sublimiranja, otklona i zaklona, odustajanja i priklanjanja. Ona suprotstavlja tajne iskona i obi?noga, svega što nas neprestano tjera da se zapitamo u kakvom to isprogramiranom, lažnom svemiru živimo. “U dirljivom omjeru ljubavi i brige/Ti bi kona?no mogao riješiti svoju nesanicu/ Ja bih se ozbiljnije posvetila održavanju života/ Jer to znam/ Bolje od ijednog pada s vrha predve?erja/ Ovako ništa”, kaže Ivana Buljan Legati. Njezin tjelesni i bestjelesni smisao, onaj ranjivi, ali i onaj goropadni, jest u vodi i svim njezinim manifestacijama. Razvidno je to i iz naslova kojima jasno ome?uje, ali i širi u svim smjerovima svoj poetski svijet. Dover – to stjecište, luka ali i “dover” kao “dwfr” u staroengleskom, voda, teku?ina koja, kad to želi, ima svoj oblik, ali teži rasplinu?u, onom nevidljivom, što samo slutimo ili drugi o nama slute. Poezija je to koja ogoljuje i zakriva, poezija duhovne i ljubavne potrage, nedostajanja i nestajanja, bjegova i vra?anja – u jednu to?ku, u sebe, u tijelo i duh iz kojega/kojih sve po?inje, ili je to samo varka i sve se taloži i skuplja u mulj, u blato. Suvremeni je svijet osaka?en, odstranjeni su mu dijelovi važni za sklad, ravnotežu, dijalog – ili, jednostavno, za snove. “Oh, snaga glasova/ oh predodžbe najvišeg mjesta/ mnoga, tu?a, druga, mnoga, mnogi/ sustanari u manjku vremena”, zaklju?uje pjesnikinja Ivana Buljan Legati.

– Ivan Herceg