Pogledala sam bolno iskren, smiješan i istovremeno tjeskoban specijal komičara Bo Burnhama “Inside” i malo što me je ove godine na ekranu iznenadilo kao što me je iznenadio ovaj specijal. No, vratimo se par godina unazad. Bo Burnham, komičarsko-glazbeni talent je prestao nastupati. Posljednji nastup je imao 2016. i nakon toga se povukao uz objašnjenje da ga muči tjeskoba na pozornici. Utoliko je iznenađenje bilo veće kada sam pročitala da mu izlazi novi specijal za Netflix.
Bo Burnham je specifična vrsta komičara. On ne nastupa ispred publike kako bi oštroumnim rečenicama komentirao sebe i svijet. Ne, on nastupa tako da samu formu nastupa diže na jednu novu, mnogima nikada dostižnu, razinu. I formom, sadržajem, i emocijom. Kombinirajući glazbu, pjesništvo i stand up uvijek je pomicao granice komičarskih nastupa. Ali ovo što je napravio sa specijalom “Inside” nisam očekivala. Pokazao je kako je izgledala njegova i naša “lockdown” 2020. godina. Specijal je kreirao sam. U potpunosti. Tako piše i na uvodnoj špici. Napisao ga je, odsvirao, otpjevao, snimio, režirao, montirao… sve. A sve je to napravio na svom tavanu, u jednoj prostoriji, sam pred kamerom. Ne priča s nikime, a zapravo priča sa svima, sve. Ok, u jednom trenutku se snima u odrazu zrcala. I to je to. Radi se o komičarskom, tj. pravom dramskom Gesamtkunstwerku.
Od samog početka pa sve do kraja odgledala sam specijal otvorenih usta, u potpunom čudu što sve radi, izvodi; svaka sekunda, svaki kadar su bili jedno fantastično otkrivenje novih probijanja granica forme izražavanja. Njegov talent, u ovom audio-vizualnom radu, pravom umjetničkom djelu, sada je došao do svog potpunog izražaja.
Specijal počinje prilično optimistično, pjesmom gdje se on obvezuje na izlječenje svijeta komedijom. U međuvremenu navršava 30 godina, fizički se mijenja, raste mu brada i kosa, primjećujemo promjene na njegovom tijelu, on se u jednom trenu pita ćelavi li… Kometira političke svjetske događaje sa čarapom (ovaj dio sam pogledala dva puta koliko je dobar!) i u jednom trenutku napravi genijalan potez: referira na trend komentiranja i davanja mišljenja (o bilo čemu!) na društvenim mrežama komentiranjem – komentiranja. Neću reći kako, neka to bude iznenađenje. Meni je bilo. Uvodi nas u svoju duboku i krhku psihu, prolazimo zajedno s njime njegove osobne bojazni, no i njegove komentare na, na primjer, stereotipe Instagram profila bijelih žena, Jeffa Bezosa i otuđenje koje donosi digitalni svijet i kultura. On skače s teme na temu, no ipak ih elegantno povezuje. Na kraju čak obećaje da nikada više neće izaći van.
Cijelo gledanje prožimao me grozan osjećaj klaustrofobije. Uspio je. Učinio je specijal pravim dramskim remek-djelom koje ne možete ne pogledati. Smijat ćete se bez prestanka, no fore mu nisu smiješne. Zapravo su zastrašujuće.
Krajem travnja počela se prikazivati serija “The Mosquito Coast”, remake filma iz 1986., s Justinom Therouxom u glavnoj ulozi. U filmu naslovne uloge imaju Harrison Ford, Helen Mirren i River Phoenix, dok u seriji, uz Justina Therouxa, glume Melissa George i Logan Polish. I film i serija donose priču o muškarcu koji s obitelji bježi u Latinsku Ameriku kako bi izgradio novi život, svojevrsnu utopiju. Film i serija snimljeni su prema istoimenom romanu autora Paula Therouxa, ujaka Justina Therouxa.
Roman je objavljen 1981. godine i odmah je pomeo sve književne top liste i nagrade; James Tait Black Memorial Prize i Yorkshire Post Novel of the Year. Često su publika i kritika tumačili roman kao priču koju je Paul napisao prema svojem životu, no on je to više puta javno porekao. Priča je u romanu ispričana kroz oči četrnaestogodišnjaka i kako on vidi očevu zasićenost konzumerizmom, kritičan odnos prema edukaciji i kulturi SAD-a tog doba. Njegov otac je Allie Fox; izumitelj, radikalnih uvjerenja, koji je zajedno s obitelji u bijegu od američke vlade.
Knjiga je odlično primljena; kritičar The New York Timesa, Thomas R. Edwards napisao je: “It is, characteristically, a fine entertainment, a gripping adventure story, a remarkable comic portrait of minds and cultures at cross-purposes…This excellent story, is an impressively serious act of imagination.” Ako ju niste čitali, knjigu možete naručiti online.
No, da se vratimo na seriju. Vani su tri episode, cijela sezona imat će sedam epizoda, što je zanimljivo s obzirom na to da je roman podijeljen na pet jasno odvojenih dijelova. Vidjet ćemo još kako su autori serije povezali radnju… Nakon prve tri epizode moram primijetiti da mi se čini da će serija teško zadovoljiti najširu publiku. Ponekad djeluje kao metafora za doba koje upravo proživljavamo, s primjesama sekte. Možda malo previše neizvjesnosti i negativnosti i u ovom svijetu tv eskapizma.
Theroux je zajedno s kreatorima serije Neilom Crossom i Tomom Bissellom priču romana malo “napuhao”. Do u detalja dobivamo uvid u odnose Allie i supruge mu Margot, njihovog sina tinejdžera Charlieja i starije kćeri Dine. Ona prilično brzo postaje gravitacijski centar serije, što u knjizi nije slučaj. Jako brzo se postavlja pitanje (gledatelja?) koliko dugo obitelj Fox može nastaviti ovako utopistički živjeti. No, o čemu se zapravo radi? Allie je učinio nešto grozno prije mnogo vremena, toliko grozno da čak djeca ne znaju detalje. Allie je stvorio svijet u kojemu sve informacije do obitelji, djece, dolaze od njega. On je otac, bog, crkva i izvor svih informacija. Zahtjeva i dobiva pažnju, obožavanje, čak i kada impulzivno daje otkaz u korporaciji jer njegov menadžer ne želi potrošiti sredstva na dozvole za aparat za led, koji je on dizajnirao.
Serija prati i poštuje emocije i duh romana, no ne slijedi radnju priče do “u slovo”. Allie me u seriji podsjeća (možda zbog Justinove interpretacije koja podsjeća na onu Marlona Branda) na Kurtza iz Apokalipse danas; vladar svojeg samostvorenog kraljevstva, koji ustraje i ne daje ljudima oko sebe izbora, a niti za pravo. Allie, bijelac, suprug, otac, markantan muškarac, “rođeni vođa”, predstavlja se takvim, uvjeren je da je takav i da ga svi takvim trebaju vidjeti, bezrezervno vjerovati mu i slijediti ga, čak kada njegovi izbori i odluke vode u propast. Što je najgore, on zapravo sve svoje odluke donosi iz (njemu prvenstveno) ispravnog mjesta. On je uvjeren da je ispravan čovjek. To je jednostavno prirodan tijek stvari, rizik koji ide uz njegovu odvažnost, prije nego da se radi o lošem planu, krivim potezima i odlukam. On za svoje postupke ne snosi odgovornost. No, zapravo ne znam(o) uvijek zašto likovi donose određene odluke “u trenutku”, posebno u onima od životne važnosti.
Ovdje se radi o obitelji koja se drži zajedno i ponaša kao jedno bez obzira slijedili li slijepo Allija ili ipak ima zrnce sumnje u neke njegove odluke. Zanimljivo je kako su svi autori postavili pitanje jesu li oni odani jedni drugima, ili jednostavno – indoktrinirani?
Knjiga, film ili serija? Sve navedeno. Naravno, mnogi će reći da je knjiga bolja od serije i filma, no zanimljiv je način razvoja radnje i likova u svakom od ova tri medija.
Sljedeća epizoda je na rasporedu 14. svibnja (do tada pogledajte film ili naručite knjigu!).
Dok čekamo da nas kineski svemirski otpad promaši, astrologija sredine mjeseca maja: Venera je bila aktivna u prvoj trećini, i nakon Reza odn spajanja s Lilit, harmonizira s Plutonom, povećava moć i vrijednost, a zatim je za vikend okomito na Jupitera i moguće se dogodi problem količine, slobode ili pitanje slobodne ljubavi ili kapitala. Jupiterova je domena humor, pa na prostodušnoj razini ovo može biti i ona jedna genijalna, ali šala viška.
Savjet je bio pamet u glavu i ne robujte crvima u guzici, nit ih zanemarujte – elektricitet, samo udahnite, izdahnite i promislite, ako ikako možete. Venera u nedjelju službeno ulazi u znak Blizanci i postaje lepršava, dovitljiva, znatiželjna i prilagodljiva po pitanju ljepote, ljubavi i love, a možda i površna, ali onako kao povjetarac. Lagodna. Merkur je intenzivirao dijalog i mentalne procese, a s Venerom će, makar na par tjedana, oni postati lakši, ljepši ili konstruktivniji i osim toga, uživanje u neobaveznom čavrljanju, jednostavnim životnim zadovoljstvima i banalnostima je frend. Blizanci se tek zahuktavaju.
Predstojeći je tjedan – složen.
11.05. u utorak, u 21h je Mjesec mlađak u znaku Bik. Svaki mlađak znači da se Mjesec i Sunce poklapaju na istom stupnju astro kružnice. Mlađak je – začetak ili početak, u ovom slučaju procesa realizacije materijalnih želja. Bik je znak obilja, mase, snage, rada i strpljenja, pa to imajte na umu: Ovo je inicijativa, a za šest mjeseci, kad u znaku Bik bude uštap – realizacija, finalizacija ili zatvaranje poglavlja koje počinje u utorak.
To je jedan, površinski sloj… zemlje.
U zemlji je točkica koja se čini zanemariva, ali nije, nit je točkica, već Rupa, jer u znaku Bik, odmah pored spojenih Sunca i Mjeseca je Lilit. Ona je dio ove kombinacije pa Početak uključuje ili se odnosi na oslobođenje od neke blokade, straha, srama ili animalnog poriva vezano za teme znaka Bik koje sam nabrojala u prošlom postu pa bacite oko i pazite, znate već kako je s Lilit, neodoljivo privlačna, ali nagla, neobuzdana i nimalo nježna, već sirova, primitivna i krvoločna. Rupica je eufemizam za Vortex, a Lilit se često manifestira kao bijes, gađenje ili prijezir, iako simbolizira nagonski, primordijalni poriv za oslobođenjem iz kaveza, nagonsku želju za slobodom ili promjenom. Ponovit ću i da Lilit ne nestaje, dapače, vraća se za koji dan pa savjetujem da joj se radije posvetite čim zakrešti i poslušate što govori.
Dakle znak Bik je aktivan itekako.
Nedaleko je znak Rak, Mjesečev znak kojim trenutno prolazi planet Mars i dio je druge dinamike koja se odvija za mladog Mjeseca, pa vam možda od tamo dođu informacije, ako ih sad nemate ili ih imate previše i nejasne su.
Ta dinamika uključuje osobne planete Mars i Merkur, te asteroid Kiron kojeg sam ranije spominjala ali nisam išla u dubine, a neću ni sad. Kiron je nazvan po mitološkom Junaku koji je zadobio Ranu i prošepao svijet tražeći lijek i to uzaludno, jer rana je Neizlječiva, jebiga, da. ALI je tražeći lijek naučio zanat i postao Izlječitelj ranjenika koje bi sreo na putu. Kiron simbolizira našu Vječnu ranu, Slabost, Manu ili Tugicu koja se aktivnom pažnjom pretvara u našu Vrlinu ili Vještinu. Rana je, ponavljam – Vječna i ustvari se ne radi o rani, već o transformaciji kroz prihvaćanje svoje nesavršenosti ili slabosti, i to kroz službu. Kironova orbita traje 50 godina i ekscentrična je, pa razdoblja koja provede u jednom znaku značajno variraju. Od 2018 – 26. je u znaku Ovan, što se manifestira, između ostalog, kao tema Ranjenog Ega, ranjene mladosti, ranjene maskulinosti, zakočenosti, nemogućnost rasta, ispoljavanja svoje osobnosti ili strasti ili općenito, bavljenje Ranjenošću na razini kulture ili politike odn kolektiva. Kiron je jako zanimljiv lik, ali o njemu drugi put.
Dinamika Merkur-Kiron-Mars više nije na zemlji već u znakovima elementa zrak-vatra-voda i odvija se za mladog Mjeseca: 11.05. – Merkur, planet mišljenja, komunikacije i mobilnosti, spaja se sa Sjevernim čvorom u Merkurovom znaku, Blizanci, što Merkuru daje ogroman boost, i moguće donese neki Aha! moment, razgovor ili informaciju, i to vezano za Kirona s kojim je pritom harmonično spojen. Ovo su možda dobre vijesti vezano uz zdravlje ili idealan moment za oporavak ili neku vrstu liječenja kroz Merkuraste aktivnosti; dijalog, pisanje, hodanje, kratki izlet ili šetnja kvartom. Možda bude i nekih Zaključaka ili Otkrivenja jer ovo je zbilja dobar kombo.
Transformativo izlječenje zahtjeva ili podrazumijeva odvažnost ili akciju, a možda i dođe kroz konflikt, jer u isto vrijeme dok ga Merkur potiče na transformaciju 11.05. Kirona pod pravim kutem siječe Mars.
Mars je planet akcije, asertivnosti i borbenosti, naš unutarnji pogon i kompetitivni drajv. Marsov je element vatra, a trenutno prolazi dijametralno suprotnim znakom vode – Rak i ispoljava se žestoko, da, ali emotivno. Napominjem da su kanali komunikacije otvoreni, i s Venerom su dijalozi nježniji ili konstruktivniji, pa i ako bude konflikta, dokučite što je razlog Lilitastog pomračenja i-ili Marsijansko crvenih emocija. Na tapetu su strah, sram, bijes, ljutnja, zakočenost i frustra.
Što se Marsa tiče, stvar je jednostavna – ishodajte ili odvezite taj rafting jer Mars se kanalizira akcijom ili sportom, u znaku Rak on je Plivač, Veslač ili Kajakaš i inače jeste motorno vozilo, ali ovaj put ne preporučujem brujanje motora, jer zujanja je ionako previše. Osim toga, mlađak je u znaku zemlje i tijela – Bik, pa mi se zato Mars čini manje motoriziran, više analogni, vlastoručni ili pješački, a njegova značajna i moguće neizbježna žestina iskoristiva za tjelovježbu, rad na zemlji ili oko kuće ili intenzivno hodanje, plivanje, veslanje ili pedaliranje. Dalje. Nakon što su, svaki na svoj način, aktivirali Kirona, Mars i Merkur se sutradan harmonično spajaju, svaki s jednim od teškaša čija je međusobna okomica tema godine: 12.05. Mars se harmonizira s Uranom što moguće donosi “dar” ili bljesak inspiracije, motivacije i odvažnosti. Ili samo brzu i naglu promjenu, ali pozitivnu, rekla bih pa je svakako bolje da ste već u pokretu. Istodobno 12.05. Merkur se harmonizira sa Saturnom pa dogovori, odluke, veze ili suradnje spojene ovaj dan imaju potencijal biti ozbiljne odn čvrste i dugoročne, a naše komunikativno-mentalne vještine vrhunske. Lajkam. A sad usporite, jer u četvrtak 13.05. je Prelazak i to prekrasan pa da ga ne propustite.
13.05. Sunce u stiže točno do Lilit gdje ponavljam da pazite da vas Strah ili Sram ne zavede i ne isiše vam vitalnost ili snagu. Inače je Sunce tu od pomoći za osvjetljavanje njezinog crnila, pogotovo jer ovaj je spoj harmonično povezan s Neptunom koji je trenutno u svom znaku Ribe. Imamo, dakle harmonični spoj koji povezuje znak Bik i znak Ribe, odn ovozemaljski, materijalni, fizički ili tjelesni svijet sa svijetom bestjelesnosti, snova, fantazija i spiritualnosti. Što je super. Dakle, usporite i povežite se s vlastitom senzitivnom, senzibilnom, spiritualnom stranom. Pogotovo jer Isti dan, da, isti dan 13.05. u znak Ribe ulazi i Jupiter. U znaku Ribe je već godinama Neptun pa su, znači, narednih tjedana oba planetarna vladara Riba, i Jupiter i Neptun, u svom znaku, i to solo, te neometano pojačavaju simbolizam, na naaaaaajače moguće. Ribe su znak otpuštanja, opuštanja, odmora, snova, fantazija, iluzija, uzvišenja i divinacija. Jupiter je tu ipak jedan od dva društvena planeta i iako dalek, way bliži ili jasniji u svojim manifestacijama nego Neptun. To je dobro jer Neptunov idealizam je zavodljiv, ali zna biti smrtonosan, ali Jupiter je mitski Prosvjetitelj i Srećonoša i on tu donosi ipak manje opasnu, konkretniju vrstu iluzije, pozitivu i otvorenost, te pomaže ostvariti Snove i Želje.
Osim relaksacije i srećice, aktivacija znaka Blizanci kaže da su naredni tjedni INFORMATIVNI, a informacije stižu s raznih strana, moguće iz sfere podsvijesti ili snova, pa zapisujte ili vodite neki već, kakav god dnevnik, trebat će vam jer, ponavljam, krajem mjeseca počinje Merkurov retrograd, a u lipnju i Jupiterov retrograd tijekom kojeg se vraća u znak Vodenjak, odn ponavlja temu i maja i aprila, minus srećica i optimizam, zatim najesen zaključuje, i tek krajem godine dugoročno prelazi u znak Ribe. Merkur će tijekom retrograda također ponoviti majske teme. I onda ih zaključiti krajem lipnja. 16.05. su lokalni izbori i mislila sam izanalizirati potencijale, ali prezasićena sam i nemam volje. Tih je dana aktualna veza Sunca i Plutona koji prolaze znakovima elementa zemlja. Sunce je centralna zvijezda planetarnog sustava i simbolizira Kralja, Glavni grad, Centar, i Sunce je tad još u Venerinom znaku Bik kojeg sam nazvala The Boss zodijaka. Pluton generalno simbolizira Politiku, ali i Kriminal, ali i Istragu odn bolnu ili tragičnu ali neminovnu Istinu ili transformativni Gubitak… intenzivna energija, kompleksna simbolika. Pluton trenutno ruje kroz zemljani, Saturnov znak Uprave, Strukture i Hijerarhije, znak Jarac, te na vidjelo iznosi trulež u srži onog što zovemo Sistem, ali ga i transformira.
Zaključno, harmonija Sunca i Plutona ili donosi dugo očekivanu korjenitu Promjenu ili baš onako heavy shit konsolidaciju mračne veze Uprave i Podzemlja i njihovo još dublje ukopavanje. Nakon te, ne nužno čiste, ali zemljane harmonije, slijedi harmonija u znakovima elementa zrak – Blizanci i Vodenjak, koja je, čini mi se, povezana i s mladim Mjesecom i sa svim ostalim, jer uključuje Veneru, vladaricu znaka Bik koja se 19.05. harmonično spaja sa Saturnom odn ima njegovu podršku da se mentalno skocka, fokusira i baci na ozbiljan, intelektualni posao ili pregovore. Ova planetarna formacija moguće na Vrh (Saturn) dovede koaliciju (Vodenjak) uniseks (Blizanci) aktera koji utjelovljuju femini princip (Venera) i usmjereni su na pitanje održivosti i zaštite okoliša (Bik). Recimo.
Mada postoji i jednako realno, dijametralno suprotno tumačenje koje donosi, ne samo nastavak dosadašnje politike hoardanja, nezasitnosti, neumjerenog apetita i kleptomanije (Bik), već još jaču spregu Sistema i Podzemlja, pa pretpostavljam da će se odviti obje.
Predstojeći retrogradi, osim toga, djeluju kao drugi krug izbora, početak mukotrpnih pregovora, svakako usporavanje i na neki način – povratak unazad. 20.05. Sunce ulazi u znak Blizanci. Tu ću stati jer u posljednjoj trećini maja počinju okomice, pomrčine, a zatim retrogradi, od kojih Merkurov donosi nejasnoće i konfuziju, pa za početak pričekajmo da nas kineski svemirski otpad promaši.
Ako je prošla kolumna bila obojana razumom iz naziva “Razum i žmarci”, onda je današnja definitivno obojana žmarcima. Jer od ovih umjetnica i njihovih radova uvijek su me, i uvijek će me prolaziti – žmarci.
Od svojih početaka, pop art je umjetnički pravac rezerviran prvenstveno za – muškarce. Da, bila je to uglavnom muška umjetnost, koja je donosila na scenu svježinu, razigranost i genijalnost. Andy Warhol i Tom Wesselman proglašeni su umjetničkim božanstvima i sve što su činili bilo je fantastično. Taj poslijeratni mit umjetnosti slijedio je trend rasta kapitalističkog konzumerizma i pojavu masovnih medija. Pojava je bila dominantno muška i lišena emocija. Unatoč tomu, neke umjetnice su i tada uspijevale izlagati; no kao što je kritika izložbe umjetnice Rosaly Dexter 1950. godine definirala njezinu umjetnost kao “umjetnost kućanice s jakom maštom”, misleći to na pozitivan način(!) tako sada, posljednjih desetak godina, posebno s vremenskim odmakom, sve te umjetnice dobivaju priznanje koje zaslužuju. Prijašnja “pozitivna” kritika njihovog rada stavlja se u pravi kontekst tadašnjeg šovinističkog okruženja umjetničke scene.
Imajmo na umu, kada sam se već uhvatila Rosalyn Dexter, dok su njezini kolege uzimali motive, doslovno iz kuhinje; kao Andy Warhol konzervu juhe, to je odmah proglašeno umjetnošću, a kada je za istim motivima posezala ona, ili njezine kolegice, onda je to bio jedan kreativan, šarmantan potez. Nikako umjetnost.
Pop art, popularni pokret pedesetih i šezdesetih koji je potrošačku kulturu pretvorio u likovnu umjetnost, odavno predstavlja skup američkih i britanskih muškaraca, iako je uvijek uključivao i međunarodnu skupinu žena, umjetnica poput Evelyne Axell, Dorothy Grebenak, Marjorie Strider, Chryssa i Kiki Kogelnik. Ove su umjetnice dodale novu dimenziju pop-artu pionirskim radovima, kao što je mekano i neonsko kiparstvo, usredotočujući se na potrošače umjesto na potrošačke proizvode. „Muški umjetnici uselili su se u žensko područje i pljačkali nekažnjeno. Rezultat je bio pop art ”, napisala je povjesničarka umjetnosti Lucy Lippard u članku o kućanskim slikama u umjetnosti za časopis Ms. iz 1972. godine. “Da su prve velike pop umjetnice bile žene, pokret možda nikad ne bi izašao iz kuhinje.” – zaključila je.
Djela najvećih imena pop arta, Andyja Warhola, Claesa Oldenburga, Royja Lichtensteina, Jaspera Johnsa i Toma Wesselmana, postizala su višemilijunske svote. Posljednja velika prodaja bila je u srpnju 2020. godine, kada je Lichtensteinov akt iz 1994. postigao je cijenu od 46,2 milijuna dolara na aukciji kuće Christie’s. Za sada cijene radova njihovih kolegica zaostaju, a i još uvijek ih na rubu povijesti umjetnosti drže mnogi znanstvenici i kustosi.
Za umjetnice koje sudjeluju u pop art pokretu činilo se da je kultiviranje ličnosti kao takozvanog ozbiljnog umjetnika jedini način za uspjeh. Alternativna strategija bila je kritizirati pop art i razbiti taj njegov muški rad iznutra. U mnogim su slučajevima, međutim, ove strategije protumačene kao da se umjetnice poigravaju pravilima, a ne da ih izazivaju. One i njihov rad nisu ozbiljno shvaćeni. Sada umjetnice iz cijelog svijeta stječu sve veće priznanje za svoj doprinos i izazove koje postavljaju u pop artu. A zbog nekih se svaki, ali svaki put i naježim. Radovi su im toliko dobri. Pa pogledajmo o kojima se radi…
Uzimajući slike iz popularnih časopisa i drugih tiskovina, Drexler transformira inače prozaične slike dodavanjem svijetlih pigmenata i stvaranjem novog konteksta. Izrezujući reprodukcije iz časopisa, Drexler “popravlja” svoje strateški odabrane slike na platnu uklanjajući tako vizualni trag temeljnih, mehanički reproduciranih slika. Kao i Andy Warhol i Roy Lichtenstein, Rosalyn Drexler radi na osporavanju koncepta originalnosti.
Faded, 1962
Maui Wowie (Jean-Michel and Andy Take a Trip), 1989
Boty je bila jedna od osnivača britanskog pop art pokreta i jedina slikarica u pokreta. Botyjine slike i kolaži često su pokazivali radost, veselje u samopouzdanoj ženstvenosti i ženskoj seksualnosti te su izražavali otvorenu ili implicitnu kritiku “man’s world” u kojem je živjela. Njena buntovna umjetnost, u kombinaciji s njezinim slobodoumnim životnim stilom, učinila je Boty vjesnikom feminizma 1970-ih.
Corita Kent, poznata i kao sestra Mary Corita, bila je umjetnica s inovativnim pristupom dizajnu i obrazovanju. Šezdesetih su njezine živahne serigrafije pobudile međunarodno priznanje. Coritin rad odražavao je njenu zabrinutost za sadašnjost i budućnost društva i svijeta zbog siromaštva, rasizma i rata, a njezine poruke mira i socijalne pravde i danas odzvanjaju!
Evelyne Axell bila je belgijska slikarica pop arta. Najpoznatija je po svojim psihodeličnim, erotskim slikama ženskih aktova i autoportretima na pleksiglasu koji spajaju hedonistički i pop impuls 1960-ih. Elementi 1960-ih; rat u Vijetnamu, pokret Crne pantere i seksualno oslobađanje žena utjecali su na njezin rad.
Kiki Kogelnik bila je austrijska slikarica, kiparica i grafičarka. Rođena u južnoj Austriji, studirala je na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti i preselila se u New York 1961. godine. Kogelnik se smatra najvažnijim austrijskom umjetnicom povezanom s pop artom, iako je bilo poznato da je sama sporila to što ju smatraju dijelom pop art pokreta.
Pop art kultura 1960-ih prihvatila je Marisol kao jednu od svojih članica, povećavajući njezino prepoznavanje i popularnost. Svoj rad koncentrirala je na trodimenzionalne portrete, koristeći se nadahnućem pronađenim na fotografijama ili prikupljenim iz osobnih sjećanja.
Marjorie Virginia Strider bila je američka slikarica, kiparica i umjetnica performansa najpoznatija po svojim trodimenzionalnim slikama i instalacijama meke “site specific” skulpture.
Sretan vam Uskrs želim. Nadajući se da ga provodite u krugu voljenih. Obitelji. Prijatelja. Svojih dakle, najbližih. Ako ga pak, ne slavite, nadam se da ga provodite onako kako vam neradni dan najviše odgovara provesti. Isto tako u krugu voljenih, obitelji, prijatelja… svojih dakle, najbližih također. Ako ste roditelji, nadam se da ove dane vaša djeca također provode u toplini vaše brige, ljubavi i svega onoga što djetetu puno znači. Ako djece nemate, ali imate nećake, malene rođake, kumče neko malo, nadam se da i oni osjećaju toplinu svoje okoline u blagdanskim danima.
Ovo vam pišem čista srca, znajući da najmanje troje djece takav luksuz ovaj Uskrs neće osjetiti. Da, luksuz. Obitelj, brižni roditelji, toplina doma, radost okoline. Sve to što ćemo olako bezbrižno živjeti ove blagdane, najmanje troje djece u ovom društvu to nemaju. Jedno od njih bori se za život u zagrebačkoj dječjoj bolnici u Klaićevoj. Nema te patetike, koja će vam biti obrambeni argument da ovim činjenicama odmahnete rukom. Jer krivi ste i vi, i ja – svi mi.
O sustavu se puno govori, sve pametni ljudi. O strategiji, o zakonskim izmjenama, o kriterijima, i o brigama što navodno danomice tolika armija ljudi brine kako bi riješili ovaj problem. Koji se stalno ponavlja i ponavlja. U Pagu, pa opet u Novoj Gradišci jučer, ili u Puli prije skoro četiri godine. Denis se taj dječak zvao, ako ste zaboravili. I isto je baka pokušala te što brinu brigu dječju upozoriti kako nešto moraju napraviti. Nakon njegova ubojstva, javnost se skamenila. Na par dana, par tjedana. I.. zaboravila. I nakon Paga se zgrozila ta javnost… i krenula dalje. I nakon Nove Gradiške pomislit će i tijekom Uskrsa, kao bude upaljen televizor, pa naiđu vijesti. Zgrozit će se mnogi. Opsovati koju, potiho da njihova djeca ne čuju. I krenuti dalje. Do novog slučaja.
Prije svega jer se stručnjake ne sluša. Ne vidi se alarm u svemu ovome, da bi se interventno djelovalo. Dakle, hitno. Da djeca ne prolaze šamare, mlaćenje, zanemarivanje, odricanje, ostavljanje, u domu življenje, posvojenja odgođena, sve radi – roditeljskog prava. Zbog kojeg nikako da konačno prihvatimo da je pravo djeteta na normalan život uvijek jače pravo od bilo kojeg roditeljskog prava. I da oni – djeca, nemaju vremena za naša čekanja, zgražavanja, pa zaborava, i opet čekanja, zgražavanja, zaborava.. i tako u krug. Tolikim smo generacijama mudrovanjima kako sustav valja popraviti godine uzaludno potrošili. Živote uneredili. Ostavili rane. Ne ti nemarni loši roditelji. Oni su samo krivci. Mi smo kao društvo još gori.
Ovo je društvo moralizatora, koje ni za djecu oko nas nemaju snage stati jedno uz drugo, i reći – oni su sami, maleni, netko mora u njihovo ime stati ispred njih, obraniti ih, očuvati ih. I zato smo gori. Jer ti roditelji, kakvi god monstrumi bili unište jedan, dva, tri ma i pet dječja života. Mi, svojom šutnjom tisuće i tisuće malih sudbina na duši nosimo. Tisuće.
Jer to nije naš posao, nismo mi struka, oni to trebaju, ne mi. Samo ne mi. U trenu kad je važnije uživati u svađi dva brda, navijati i slaviti onog tko je tog dana bio vrckastiji. To je naslovnica. A i njima okupacija. Umjesto da im je i ovo prilika da zajedno podrže tu djecu, za koju se nitko ne bori, koja dane svog djetinjstva nepovratno gube. Gdje su pedagozi, predškolski sustav, školski? Gdje su pedijatri, liječnici obiteljske medicine? Gdje je dječja pravobraniteljica novih dana. Na uskršnjim praznicima? Svi su odšutjeli. I kad je opet jedna zabrinuta baka, molila pomoć za svoje unuke. Ništa. Imali smo važnija posla.
Danas sam odrastao čovjek. Izrastao u njega, kao dijete koje je raslo unutar tog sustava socijalne skrbi. Imao divne udomitelje. Ja sam od onih kojem je društvo pomoglo. Zašto sa četrdeset i pet godina na taj slučaj moram gledati kao na izuzetak? Troje je to male djece. Kojem smo zajedno (da, zajedno!) oduzeli djetinjstvo. Nečinjenjem.
Pa neka nam je sretan Uskrs, blagujmo ga lijepo i bogato. Možda do idućeg napravimo štogod da ovo troje djece isto blagovanje omogućimo. I ne samo njima. Jer ima ih ovog trena nemali broj. Mališana kojima možemo dati ono što i sami s pravom želimo i velik broj ima. Pravo na normalan život. Miran i blagoslovljen Uskrs.
Prije manje od tjedan dana, točnije 24. ožujka, Netflix je objavio još jedan ekološki, aktivistički dokumentarac iz svoje produkcije – “Seaspiracy”! Film je u roku par dana uzdrmao društvene mreže i postao top tema po filmskim forumima, portalima, društvenim mrežama i ostalim medijima. Naravno da sam ga odmah išla pogledati. Dokumentarni filmovi ekoloških tema nisu mi strani, naprotiv, zbog nekoliko njih sam promijenila kako gledam na stvarnost i svijet oko sebe, a jedan je učinio da zauvijek prestanem jesti meso (da, pod meso mislim i na ribu, školjke i muzgavce!). Dokumentarni filmovi Davida Attenborougha praktički su Biblija u mojoj kući, a neki zauzimaju posebno mjesto i gledaju se iznova. Jer dobre stvari valja ponoviti.
Mnogo je razloga; neki su prekrasni (“padam” na dobru fotografiju i odličnu glazbu), dok su drugi toliko moćne priče koje ne smijemo zanemariti, ili ne daj Bože – zaboraviti! Tako se društvu suvremenih dokumentarnih filmova “Before the Flood”, “Our Planet”, “The Human Element”, “The Cove”, “The Food Inc.”, “Earthlings”, “My Octopus teacher”, animiranom dokumentarcu iz 1972. – “The Lorax” te dokumentarnom serijalu “Years of Living Dangerously” prošlog vikenda listi “dokumentaraca koje svatko treba pogledati” pridružio i film “Seaspiracy”. Radi se zapravo o nastavku na film “Cowspiracy” koji je 2014. donio šokantnu i mjestimice humorističnu priču o ambicioznom ekološkom aktivistu koji pokušava pronaći pravo rješenje za najnužnija ekološka pitanja i pravi put ka održivosti.
“Seaspiracy” prati pojednica koji slijedi tragove ribarske industrije, na globalnoj razini, i što ona čini društvu, ekologiji i planeti. Jedan sat i dvadeset i devet minuta trebat će da vam zauvijek uzdrma sve ono što se mislili o održivom ribarstvu te prehrani morskim plodovima i ribom. Meni je samo učvrstio temelje uvjerenja. No, hajd’mo redom… Film pokazuje kako ljudsko djelovanje, ili njegov izostanak, uzrokuje široku ekološku destrukciju. To je nešto što već i “vrapci na grani” znaju. No, to bi bio opis svakog takvog dokumentarnog filma. Ono što izdvaja “Seaspiracy” u odnosu na spomenute filmove, barem sadržajno i tematski, jest da je, prema Ali Tabriziju (protagonistu i režiseru filma), film nastajao s jednom namjerom, a da bi ispao nešto mnogo, mnogo veće i drugačije! Nešto što nikako autor Ali Tabrizi nije očekivao.
Isprva je zamišljao dokumentarac o onečišćenju oceana i mora plastikom, u stilu Jacquesa Cousteaua i Sylvije Earle (Alijevih osobnih junaka i idola, kako je više puta u filmu istaknuo), da bi kroz svega par minuta njegovo istraživanje skrenulo u otkrivanje masovnih pokolja delfina, kitova, morskih pasa, do teme ropstva i na kraju hladnokrvnih ubojstava ljudi, ribara i onih koji su prisiljeni raditi kao ribari-robovi.
Film spaja točkice između komercijalnog izlova kitova, industrijskog ribarstva, mikroplastike, farmskog uzgoja riba te tzv. udruga i neprofitnih organizacija koje bi trebale čuvati oceane i mora od negativnih i zlih utjecaja i čimbenika čovjeka, kako bi se oni manje-više pokazali kao jedno lice medalje. Naličje je prilično jednostavno – svi užasni nestat će prestankom jedenja ribe i morskih plodova. Iskustva, situacije i užasi koje je Ali spoznao, na koje su mu ukazali, koje je sam otkrio ili bar zagrebao njihovu površinu, sa svakom minutom filma potvrđuju tu tvrdnju. I to iz bilo kojeg dijela svijeta; od Japana, Francuske, Skandinavije do Afrike.
Ali Tabizi u filmu uglavnom intervjuira i razgovara s ekološkim aktivistima i znanstvenicima te je fokus filma usmjeren više na šokantnost priče, na “grebanje površine”, manje na detaljno pričanje svake pojedine priče. Pomalo senzacionalistički pristup i površnost u odnosu na svaku temu koju je zagrebao jedina je moja zamjerka filmu. No, s druge strane njih je toliko mnogo i same te “površine” su dovoljno šokantne same po sebi, ovako siromašne dubljim informacijama, da je i to sasvim dovoljno. Scene su stvarne, šokantne, užasne, zastrašujuće i neizmjerno, neizmjerno tužne. Film me je šokirao, rastužio i potaknuo na razmišljanje. Učinio je ono što mu je cilj.
Film “Seaspiracy” svojom kvalitetom nije u rangu filma “The Cove”. Potonji donosi kompleksnu morsku priču, ispričanu na najvišem filmskom dokumentarističkom nivou – zato i jest nagrađen Oscarom. No, ono što “Seaspiracy” donosi jest razotkrivanje ili bolje rečeno rasprskavanje balona od sapunice. Najzorniji primjer toga je scena kada Ali intervjuira predstavnika svjetski uvažene organizacije Earth Island Instituta, koja na pakiranja ribljih i morskih plodova stavlja etiketu “dolphin safe” indicirajući da niti jedan, ali NITI JEDAN, delfin nije poginuo ili bio ulovljen kao “bycatch” prilikom lova određene ribe ili neke druge morske životinje. Kada ga je Ali pitao kako oni to mogu garantirati, predstavnik je jednostavno, bez imalo oklijevanja rekao da – oni to ne mogu. Čak niti njihovi tzv. promatrači, koji se (pre)rijetko šalju na koče i druge ribarske brodove kako bi nadgledali lov i ulov, ne mogu ništa potvrditi jer uglavnom uzimaju mito.
“Seaspiracy” je film koji pred kraj grebe još jednu tešku temu. Onu o tajlandskim ribarima koji su zapravo zarobljeni na ribarskom brodu. Oni su robovi. Robovi koji su mučeni, maltretirani i na kraju često ubijeni, a sve kako bi trošak lova, ribarstva bio što niži. Rečenice znanstvenih stručnjaka, biologa, oceanografa, kapetana i drugih profesionalaca izgovorenih u filmu, kao što su one Calluma Robertsa, Georgea Monbiota, Petera Hammarstedta i svjetski poznate morske istraživačice Sylvije Earle (skrećem pozornost na njezine riječi na samom kraju filma, na 1:25′), kako spasiti oceane i mora, od svega; zagađenja, izlova do ubijanja koralja, mogu se svesti na jednu rečenicu od tri riječi: Prestanite jesti ribu.
Ako ste se pročitali, čuli ili vidjeli oprečne kritike o kvaliteti filma, sada ću, valjda prvi put, kao filmofilka reći i napisati – pogledajte film. Sadržaj je bitniji od korica. A i one nisu loše, samo nisu odlične.
Sunce je 19.02. ušlo u znak Ribe. Venera je u četvrtak. Merkurov retrograd je gotov. Merkur u znak Ribe ulazi 15.03., a do tad dovršava sve što je počeo pa stao pa ponovio pa stao pa još jednom u znaku Vodenjak. Mars je pri kraju svog tegobnog prolaska znakom Bik. 25.02. se harmonično spaja s Plutonom što moguće donese dugo očekivani nalet volje kojeg savjetujem da zavozite, a zatim 01.03. Mars prelazi u znak Blizanci i to je super.
Ništa kontra Vodenjaka i Bika, ali Ribe i Blizanci su nešto sasvim drugo i ovom trenu bih rekla – Predah i Pomak jer, ne znam za vas ali stelium u znaku Vodenjak me iscrpio i općenito, pojačao nemir, intenzivirao snove i ubrzao cerebralnost, a retrograd sve zamuljao i usmjerio na prošlost, ali budućnost, ali možda ipak premda iako bzz bzz bzzzzz, a zatim još jedan, neočekivani plimni val kolektivnog sjećanja uz melodiju panonskog bluesa kojim smo se oprostili od one romantične Jugoslavije koja je svirala oko logorskih vatri i s terasa radničkih odmarališta, plus je nekad u međuvremenu NASA svemirski rover sletio na Mars. Svašta.
Ribe su Kraj, posljednji znak zodijaka. Veliko plavetnilo. Beskraj. Vječnost. Znak spavanja, odmora i rehabilitacije. Znak opuštanja, otpuštanja, predaje. Znak snova, inspiracije i uznesenja. Korizma. Simbolika znaka Ribe je naglašena konstantno jer njime trenutno, već godinama i još godinama prolazi planet Neptun, a Sunce, Venera i uskoro Merkur donose sezonu Riba koja će trajati nekoliko tjedana, cirka do Uskrsa. Vodenjaka dugoročno aktiviraju društveni planeti Jupiter i Saturn, a planet Uran aktivira znak Bik, i tu su posebno značajne Saturn – Uran okomice kojih će biti ukupno tri; prva je bila egzakto prošlog tjedna, druga je na ljeto, a treća krajem godine.
Mjesec je u subotu 27.02. u 9:20 ujutro točno preko puta Sunca – pun Mjesec u znaku Djevica. Uštap je i kulminacija ovomjesečne lunarne energije, a i realizacija ili finalizacija ili zatvaranje šestomjesečnog ciklusa koji je započeo lani, 17.09. kad je u znaku Djevica bio mlađak. Čekirajte teftere, inboxe, ladice, ormare, kutije, džepove. Očistite ih i eliminirajte višak, jer Djevica je znak detalja, sitnica i mrvica, organizacije i analize – vikend čišćenje žita od kukolja. Škartajte otpad ili dovršite ono što ste započeli prije dva tjedna ili šest mjeseci. Pristup je dosta hands-on, a ako je u rukavicama, one su gumene. Generalno, uštap donosi pojačane emocije pa upozoravam da u znaku Djevica emocije znaju biti posljedica ocd-a, samokritičnosti i sitničavosti, i ispoljiti se kao neuroza, implozija, pasivna agresija, gunđanje i kvocanje samih sebe ili druge osobe. I da, žgaravica. Uštap je veliki reflektor koji pomaže kod rasvjetljavanja hm sitnica koje su vam, moguće promaknule, ali i veliko zrcalo, pa pazite na projekcije i ne zaboravite očistiti zrcala po stanu. U širem smislu Djevica je znak tjelesnog i mentalnog zdravlja, higijene i čistoće, svakodnevne rutine, rasporeda i prehrane. Di smo kako smo po tom pitanju i što bi s onim što smo odlučili jesenas učiniti za svoju savjest pa nismo ili jesmo ili m?
Sva su četiri znaka koja sam prošla; i Bik i Vodenjak i Ribe i Blizanci povezani sa znakom Djevica pa možda pomogne kod razabiranja onog što se zatvara ili finalizira u subotu. Povezani su ovako: Djevica je znak elementa zemlja, kao i znak Bik, čija organsko-materijalno-sigurnosna simbolika jeste i razlomljena i zaorana jer Uran i Mars, ali Mjesečina donosi mogućnost zatvaranja nekog poglavlja ili odgovor na nedoumicu ili tenziju koja se vuče već tjednima ili mjesecima. Možda sitan, mali, mikro zaključak, jer u sferi smo zrna žita, točkica, miligrama i mikroba. Istog se dana Mjesec harmonično spaja s Marsom, pa ako vam treba poticajna noga u dupence da pometete ispred svoga praga – eto. Djevica je Merkurov znak, kao i znak Blizanci. Simboliku znaka Blizanci čitavu godinu naglašava Sjeverni čvor i donosi temu Odabira između dvije ili više mogućnosti, onog odabira koji se dešava svakodnevno i toliko brzo da je gotovo refleks. Blizanci su znak brzog razmišljanja, Djevica znak razlučivanja odn donošenja odlučica.
Merkur je jedan od osobnih planeta, povezan je s organizacijom osobnog mentalnog sklopa i brzinom mentalnih procesa, ili s kratkoročnom, kratkotrajnom, svakodnevnom, brzom ili bliskom razmjenom informacija ili proizvoda. Viša mentalna sfera je sfera planeta Uran odn ili apstraktno razmišljanje ili grupno tj rezultat kolaboracije, najčešće stručne ili znanstvene; sveobuhvatno, dalekosežno ili dugoročno razmišljanje, usmjereno na budućnost. Uranov je znak Vodenjak, znak koji je proteklih tjedana zabilježio izuzetan naglasak i bit će naglašen još godinama i ispoljavati se u svojim veličanstvenim, ali i mračnim stranama. Mračna strana Vodenjaka su elitizam, mentalitet gomile, detačiranost i dehumanizacija, a u tom je slučaju uštap u znaku Djevica k’o stvoren za prizemljenje, pogotovo jer Djevica se nalazi preko puta znaka Ribe, a rekosmo, simbolika znaka Ribe je aktualna i dugoročno, a narednih će tjedana biti dodatno aktivirana. Prelazak planeta iz znaka Vodenjak u Ribe je intenzivan i zna biti opasan, a kad prelaze osobni planeti, to se zna manifestirati na osobnoj razini, kao osobna stvar. U znaku Vodenjak su, recimo, Revolucija, Otkriće, Genijalni um i Grupa, a u znaku Ribe su Divinacije, Gurui, Sekte i Sljedbe fanatika odn Ekstaza, Rasplinuće, Bolest, ne samo duševna, ali da, pogotovo duševna bolest, te narkoza i pijanstvo. Ribe i Djevica su Duša i Tijelo pa mi se, nakon steliuma i retrograda, uštap čini kao Prizemljenje. Umor je za očekivati, ali oprezno sa stimulansima ili sedativima jer i neuroza je za očekivati, i to jako oprezno jer Ribe su Kraj, a granice u znaku Ribe ili nisu tamo gdje su inače ili ih nema.
Merkur do kraja mjeseca ponavlja iste stupnjeve znaka Vodenjak koje je prolazio sredinom siječnja i početkom veljače, datume sam izlistala u prošlom postu. Nadajmo se kvalitetnim zaključcima i nadajmo se dobrim vijestima. Sve u svemu, ovako:
U četvrtak 11.02. u 21h je Mjesec mlađak u znaku Vodenjak. Ustvari, u znaku Vodenjak je u tijeku planetarni Summit jer, osim Sunca i Mjeseca, tamo su Saturn i Jupiter, odnedavno i Venera, a i planet Merkur – tzv Stelium koji broji čak šest i to i osobnih i društvenih planeta, a i Čariklo, asteroid, čudesan lik je tamo, još jedna likuša, ali neću sad o njoj. Stelium u znaku Vodenjak podsjeća na 1962., ali neću ni o tome, a o znaku Vodenjak, njegovom simbolizmu i manifestacijama sam oplela nadugo i naširoko u postu objavljenom 11.11.2020.
U veljači aka E02 S02, tko nije u znaku Vodenjak je okomito, u znaku Bik: spori, teški, nagli i beskompromisni Uran, planet revolucije, i to još godinama. Osim njega; brži, borbeni, užareni planet Mars, u znaku Bik do kraja veljače i konačno, demonella, teroristica, vampirica Lilit – Crni Mjesec, ona je u znaku Bik do ljeta, zvecka lancem, reži, sikće i donosi košmariće i psihozu, a onda će se primiriti. Ljeto će, u astrološkom smislu, biti osjetno drugačije, a već sredinom ožujka malo predaha, ustvari – pomaka. Konačno.
Prije nego se vratim na mlađak – 12.02. kineska Nova godina, godina Bivola i srtena nam, a što se Vodenjaka tiče, iako smo već opjevali Dawning of the Age of Aquarius, nismo ni blizu, a vjerojatno ni u stanju pojmiti promjene koje nas očekuju u bliskoj, kamoli dalekoj budućnosti, naprosto jer je Vodenjak Uranov znak, a Uran planet Neočekivanog, Neviđenog i Nečuvenog, bog neba, planet elektriciteta i magnetizma, tehnologije i revolucije, šoka i naglih promjena. Uran je također društveni planet odn izvana, ali povezan sa Saturnom i Jupiterom. Uran je udarac s neba, odn viši ili prirodni zakon, a ne pendrek odn moralni ili državni zakon kao Saturn te, za razliku od Jupitera koji je Lučonoša, gorljiv i zanesen, a njegova manifestacija Vatromet, Uranova je sfera struja, snop svjetla, grom, laser ili led – hladno svjetlo upereno u vis, u nebo ili s neba, iz vedrog neba ili iz Svemira.
Predzadnja faza ciklusa, Vodenjak je jedanaesti znak zodijaka, znak snage koja dolazi iz brojeva ili brojnosti, znak grupiranja, Grupe, Kooperacije, Kolektiva, ali i bešćutnog, arogantnog, izmještenog elitizma, ili jednoumne ili bezumne mase. Težak znak, Vodenjak je jedan od četiri znaka koji se nalaze u sredini godišnjeg doba, zovu se “fiksni” i slove kao čvrsti, jaki, ustrajni i uporni. To su im ujedno i mane. Bik, Lav, Škorpion i Vodenjak, u astro kružnici su razmješteni u dva međusobno okomita para znakova – Križ, fiksni križ ili kvadrat kojeg čine znakovi jednake snage, ali drugačijeg elementa pa svaki ima svoj zahtjev i vuče na svoju stranu i to onako kako samo fiksni znaju zabrijati – žestoko.
Vodenjak je, osim toga, i zračni znak. Element zrak se tiče sveprožimajućeg duha odn neopipljive, mentalne sfere, intelekta i ideja. Tri su zračna znaka, tvore tzv. zračni trokut – Blizanci, Vaga i Vodenjak, znakovi različitog modaliteta i intenziteta, da, ali kompatibilni jer imaju zajedničku crtu. Vaga je Venerin znak, golden hour ili zlatni rez, znak savršenog omjera, visoke estetike i Ideala, mira, ljepote i sklada, a Vodenjak i Blizanci su problem-solveri, samo na različitim razinama odn visinama. Vodenjak je znak višeg reda, geometrije, matematike, brojeva, obrazaca, apstraktnog mišljenja i vrtoglavih razina povezivanja. Blizanci su niže, ali življi, znak komunikacije i brze ili instant razmjene, razgovora i razmišljanja usmjerenog na bliže, svakodnevne sitnice ili praktikalije. Oba znaka imaju veze s mentalnim procesima gdje je Vodenjak konceptualac, vizionar ili genijalac, ili digitalna, virtualna, bestjelesna ili čak telepatska komunikacija. Blizanci su jedan od znakova na prelasku godišnjih doba, a Vodenjak na sredini, fiksni, teži, usmjereniji i snažniji znak koji se ispoljava naglo i intenzivno, kao bljesak ili glitch, dok Blizanci imaju nestalan, promjenjiv i pomalo površan karakter, ali i lepršavost majskog povjetarca i zujanja pčela oko dražesnih pupoljaka svibanjskih. To je nešto što dijeli sa znakom Vaga – šećer ili med medeni.
Summit u znaku Vodenjak traje čitav ovaj mjesec, yes, ali okomica Vodenjak – Bik traje ustvari čitavu godinu, ustvari narednih godinu-dvije, barem, a i duže. Jer, spori planeti: Saturn, do 2023., a nakon toga Pluton prolaze znakom Vodenjak, dok okomito, znakom Bik do 2025-6 prolazi Uran.
Kad promijeni znak, Pluton će Vodenjakom prolaziti dvadeset godina, a do tad, do 2023. prolazi prethodnim znakom – Jarac što se očitava kao sporo, postupno i manje-više dramatično ili tragično, ali urušavanje Starog sistema. I Pluton je u frci, jer još sporija, najsporija – Eris, najmasivniji planetoid čija orbita traje sumanutih 558 godina, nazvana po božici Kaosa i Nesloge koja je svoja na svome u znaku Ovan, ona je do kraja ove godine točno preko puta Plutona. Hoću reć – epska Borba traje, a Transformaciju dodatno potencira malo manje apstraktna, ali itekako borba međusobno okomitih Saturna i Urana, posebno Uranov prolazak znakom Bik koji je zemljani odn znak usmjerenosti na ili obuzetosti vlasništvom i prisvajanjem teritorija i materijalnih resursa. Generalno, Bik je znak ekonomije, novčarstva i energenata, znak situiranosti, sitosti i obilja. Uran donosi revoluciju i to naglo – planet naglih promjena, tehnologije i slobode. Uran se u planetarnom sustavu nalazi iza Saturna odn izvan njegove domene tj kontrole – planet budućnosti, Uran je u tom sukobu jači odn pobjeđuje, ali ne bez borbe jer Saturn ne da se ne predaje, već se svim raspoloživim sredstvima bori za Opstanak tj za očuvanje Starog, a na raspolaganju ima sredstva tipa zakoni, vojska, policija i kontraobavještajne službe.
Njihov direktni sukob traje, umjesto par tjedana – čitavu godinu, jer Sturn se na ljeto zaustavlja i kreće u retrograd pa će presjecanja biti tri: 17.02. je prvo presijecanje Saturna i Urana (traje desetak dana) 14.06. drugo, 24.12. treće Da, i S02 ima FINALE. Itekako. Mars je do kraja mjeseca u znaku Bik, a 25.02. se harmonično povezuje s Plutonom, planetom dubinske transformacije, kopanja i bušenja. Nebsko tijelo Mars, u narednih TJEDAN DANA namjeravaju osvojiti: Ujedinjeni Emirati sa svojim Mars Missionom, Kinezi sa Tianwen-1 i 17.02. Amerikanci u sklopu projekta Mars 2020.
Rekoh, nemamo pojma što nas sve čeka u vrlo bliskoj, kamoli daljoj budućnosti, ali je vezano za svjetsku ekonomiju i resurse, te urušavanje, pardon transformaciju starog sistema, to sigurno. Mlađak u znaku Vodenjak je još jedna točka u nizu točaka Promjene, ustvari jedna od dvije vrlo blještave točke koje se dešavaju na isti dan, u istom znaku. Vodenjak mi dopušta, dapače nalaže geekness pa ponovimo da svaka, tako i astro kružnica ima 360°. Znakova je 12 tj svaki broji 30°. U znaku Vodenjak je, rekosmo, Stelium koji uključuje šest planeta.
Na početku, na 7° je Saturn i 17.02. siječe Urana u znaku Bik što je neviđeno značajna, a i napeta situacija pa najbolje da se strpimo. Pogotovo jer je do tad ostalih pet planeta u kombinaciji koja izgleda kao Viva Las Vegas! Naime: 11.02. je mlađak. Mjesec i Sunce se poklapaju na 24° znaka Vodenjak čime započinje novi lunarni ciklus odn nova šestomjesečna faza Uzleta. Na isti dan, na 13° znaka Vodenjak poklapaju se Jupiter i Venera, kozmički Savršeni par i to je baš DIVOTA, velika ljubav, sreća ili uspjeh, a možda i neviđeno velika vrijednost ili dobitak – Jack Pot.
Ovakav mla?ak sam po sebi ima ogroman potencijal, pogotovo jer će 24° stupanj do kraja godine tri puta preći, točnije blagosloviti Jupiter. Prvi put 30.03., u trajanju tjedan dana. Na ljeto Jupiter ide u retrograd i ponovo prelazi taj stupanj, i treći put u 11mj. Dakle postoji i ogromna Prilika i prilika za Utrostručenje ogromne prilike odn MEGA prilika za intenzivan Rast i Razvoj s velikim početnim slovima, iako je Jupiter caps lock i bold i tri uskličnika. Što želite da vam se do kraja godine utrostruči?
Pažnja! još smo u sferi konceptuale, promišljanja i regrupiranja. Traje Merkurov retrograd i donosi novi val ne baš ugodnih, možda i mučnih informacija, nastavno na drugu polovicu prošlog mjeseca, a kad krene dalje, početkom idućeg mjeseca – još jedan, treći val, nadajmo se, val Zaključaka. Pažnja je i otežana, jer retrograd, ali i ključna jer Merkur će se na prolasku znakom Vodenjak tri puta spojiti sa Sjevernim čvorom i te informacije vam – nam zlata vrijede. Prvo spajanje je bilo 19.01., zatim oh, da – 11.02 i ponovo 02.03. – to bi trebao biti Zaključak i to značajan. Drugi razlog zbog kojeg savjetujem da s direktnom akcijom pričekamo idući mjesec je – Mars koji krajem veljače prelazi u znak Blizanci, zračni znak, harmoničan sa znakom Vodenjak, a trenutno je još u znaku Bik i kuburi, svakako do 25.02. Treći razlog je 17.02. Saturn – Uran Četvrti razlog je što Jupiter donosi optimizam i EUFORIJU u sred nejasnoće i napetosti i na kolektivnoj i na osobnoj razini. Merkur Rx narednih dana ovako: 10.02. siječe Marsa 11.02. spaja se sa Sjevernim čvorom 13.02. poklapa se s Venerom 14.02. i s Jupiterom 15.02. siječe Lilit Ups! Zaboravila sam ponoviti da je 11.02. točno okomito na Jupitera i Veneru u Las Vegasu – Blackout ili Black Light – Lilit pa ostvarenje najvećih želja uključuje suočavanje s najvećim strahom ili najdubljim sramom odn prevazilaženje. Ne utvarajte da će Problem nestati preko noći, kao rukom odnešen jer Lilit će vam odgristi ruku. Koji po redu, peti? ustvari GLAVNI razlog za oprez je Lilit koja vreba iz mraka i dolazi u snove, a nakon njezinog posjeta, ako se probudi, čovjek se budi smožden ili potpuno slomljen.
Ukratko, Merkurova se retrogradna presijecanja s Marsom i Lilit imaju potencijal ukazati kao odgođena ili zakašnjela eksplozija ili implozija, naglo pomračenje, konfliktna ili nazadna komunikacija, izljevi crnila, frustracije, bijesa ili čak gađenja.
Dva dana kasnije 17.02. Saturn siječe Urana, a još dva dana kasnije 19.02. Venera iz znaka Vodenjak siječe Marsa u znaku Bik. I tako od epskog dvoboja Eris – Pluton, preko društvene revolucije Saturn – Uran stigosmo do najbliže manifestacije borbe Staro vs Novo koja bi mogla imati osobni karakter, jer su u pitanju osobni planeti / principi: Venera i Mars Ovo je ustvari Venerino pitanje, a nakon okršaja s Lilit, moguće i Sofijin izbor. Pitanje je Should I stay or Should I go? Hm. Go? Ovako: Venera je planet ljepote ljubavi i love, u znaku Vodenjak je alternativna ili digitalna ljepota, ljubav i lova. 06.02. poklopila se sa Saturnom – uozbiljenje ili zahlađenje 07.02. presjekla je Urana i vjerojatno bacila block ili ignore 11.02. BINGO!!!! spaja se s Jupiterom, a samo sat vremena kasnije presijeca munjaru Lilit. Ouch. 14.02. Dan zaljubljenih, Venera je u direktnoj liniji sa Sjevernim čvorom – Trebalo bi vam sve biti jasno. 19.02. Venera siječe Marsa koji proilazi njenim znakom Bik, što zvuči kao konflikt oko stambene situacije, nekretnine ili love, ustvari oko stagnantnosti tj promjene, šanse su oko Lilit, u koji god lik da se vaša osobna transformirala. 25.02. BUĆ, ode Venera u znak Ribe, gdje je Neptun, bog Oceana, kralj plavičastog titranja, fantastičan lik i moguće onaj Raj koji je prevara za Kraj, a kraj u znaku Ribe je opasan i zato – Pažnja! Isti dan 25.02. Mars je u harmoniji s Plutonom – konačno malo poticaja za direktnu akciju u sferi osobne transformacije, pogotovo kad 04.03. Mars uđe u znak Blizanci, odakle se harmonično spaja, prvo sa Saturnom, a potom s Jupiterom. Struktura pa Uzlet. Konačno.
Do tad Pažnja i Oprez. Merkur usporava do 21.02. kad se zaustavlja i kreće naprijed, yes, ali do kraja veljače nije sav svoj. Krajem mjeseca ćemo, nadam se, biti pametniji ili barem rasterećeniji, a i čišći jer 27.02. je Mjesec pun u znaku Djevica i slijedi još jedan Zaključak ili Čistka. O tome u idućem postu, ovaj je povodom mladog Mjeseca, ustvari Steliuma u znaku Vodenjak:
Pišem ovo pismo kao pojedinac, građanin, osoba vrlo svjesna svoje samosti u svom bivanju ili pak nebitnosti naspram mogućih njegovih adresanta. Istina, ovo pismo moglo bi se odaslati na nekoliko ili puno adresa. Ali njime se neka veća bitnost ne stječe. A bitnost ili nebitnost spominjem prije same srži ovog pisma, kako bi odmah na njegovu početku naznačio svjesnost da njime neće biti postignuto apsolutno ništa. Jer kod nas je to jednostavno tako. Uhvatiš li nekoga u laži, podastreš nepobitne činjenice koje on ili ona ne spore ili sami preventivno priznaju neki prijestup ili pak prekoredno korištenje neke povlastice – sve se završi kratkim komentarom (i to ako..) ili pak efektnim ignoriranjem. Sve češća je pak strategija napadom krenuti na onoga koji se usudio činjenice istražiti, podastrijeti ili ih ne daj Bože komentirati. Tako to Oni vole to odraditi. U tom trenu Oni kreću u protunapad, stvarajući potrebu za defenzivom. Stvarajući momentalni zaborav za što ih se ono uopće prozivalo. A sve TO mogu, jer im ovo društvo dakle – MI – dopuštamo. I tako godinama, decenijama, u slučaju COVID pandemije mjesecima. Ovaj, rekli bi braća Englezi, disclaimer također u svojoj nebitnosti, ipak daje neki sadomazohistički kontekst odluke da se ova vrst pisma ipak napiše. U svoj njegovoj odmah naznačenoj besmislenosti uslijed rečene nebitnosti.
Elem, pišem ovo pismo kao taj pojedinac, građanin, nekada novinar, redatelj dokumentarnih filmova koji nikada nije u svrhu prekorednog cijepljenja, bilo mojeg ili bilo koga mog, nazvao gospođu Alenku Markotić. Upoznali se jesmo. Tijekom uzimanja izjave za epizodu dokumentarnog serijala Revizija, snimljenog na početku pandemije za Al Jazeeru Balkans. Njen broj mobilnog telefona dakle u svom mobitelu imam. Ali ga u spomenutu svrhu prekorednog cijepljenja nisam koristio. Iako u svom kućanstvu imam članove obitelji starije dobi, pripadne rizičnim skupinama od kojih je jedan 73-godišnjak respiratorni kroničar. Koji mirno čekaju svoj red na cijepljenje, bez ikakvih intervencija u njihovo ime.
Možda se čini prekomjernim, da ne kažem nepotrebnim ovo pozicioniranje mene kao autora ovog pisma naspram dr. Alemke Markotić. No, uzimajući u obzir njenu današnju izjavu smatram je iznimno potrebnom. Pa tako, nakon što sam se dvostruko pozicionirao i naspram svoje nebitnosti i gospođe Markotić, krenimo redom.
Prije svega moram reći da je moj osobni dojam pri upoznavanju gospođe Markotić u potpunosti bio pozitivan. I što je najvažnije taj dojam stvarao je osjećaj povjerenja jednog građanina prema toj članici važnog Stožera. U osobu od struke, profesionalke koja zna što raditi u trenu kada među ostalima kreira borbu protiv pandemije u nas. Nekoliko mjeseci nakon toga, ostala su samo pitanja. O dvostrukim mjerilima, kako dr. Markotić tako i Stožera čiji je član.
“Moja majka ima 84 godine i ima više dijagnoza, najmanje dvije usko vezane za ozbiljne komplikacije od covida. Imala je nedavno tešku operaciju i prema tome ne vidim zašto se ona ne bi cijepila”, rekla je jučer dr. Markotić. S tom dobi i dijagnozama uvjeren sam da je majka dr. Markotić takočer dio rizične skupine starijih nam sugrađana. I ne vidim neki problem u njenom cijepljenju. Ali objašnjenje dr. Markotić daje jasan odgovor da iz nekog razloga nije bila na nekom popisu prioritetnih osoba za cijepljenje. Inače ne bi imala potrebu sve to na ovaj način objašnjavati javnosti. Možda je povelika greška što njena majka nije na tom potrebnom popisu. I s tim se mogu složiti. I da je to dr. Markotić rekla javno, i s pravom se borila i za svoju majku, imala bi pravo. I na tu borbu i podršku javnosti u njoj. No, njena majka na tom nekom popisu očigledno nije bila. Doznali smo danas da nije propisan kriterij kako i gdje se njena majka trebala ili mogla cijepiti. I kako je nekorektno što mediji upravo nju sada razvlače. Dakle u samom činu vjerojatnog prekorednog cijepljenja, kada je njena majka u pitanju dr. Markotić ne vidi ništa problematično.
Što je još gore svoj čin usustavlja u posve normalno ponašanje članice Stožera čija je pravila cijepljenja sukreirala. I to kontra prozivkom onih koji joj u slučaju njene majke služe kao smokvin list. “Ako bi ja sad htjela pitati vas, vaše redakcije; a pun mi je mobitel takvih upita; Koliko ste puta vi prekršili zovuć mene, moje kolege za svoje bližnje? Sva sreća u kliniku su mogli doći i vaši roditelji, i moja majka, i svi drugi ljudi koji su mogli i trebali doći u tu kliniku.” – nudi kao kontračinjenicu i opravdanje svog čina dr. Markotić.
No, kakve to veze ima sa mnom? Ili starijim članovima mojeg kućanstva, za koje nisam nikada dr. Markotić zvao? Kakve to veze ima sa svim našim sugrađanima koji nemaju njen broj mobitela ili njenih kolega. Ili koji naivno poput mene jednostavno to ne rade. Ne zovu te magi?ne brojeve u mobitelu, kako bi nešto ovako životno važno dobili preko reda. Dakle kakve veze sa svima nama građanima Hrvatske ima odnos dr. Markotić i pojedinih redakcija, urednika, novinara i njihovih bližnjih? Razumljivo je ako je ova činjenica dr. Markotić važna u smislu nekog samoopravdanja. Ali kakve to veze ima s ostalim građanima Hrvatske? Osim da nam se dodatno istakne, kako molbe preko veze (prave veze) u nas funkcioniraju? Jer svojom tvrdnjom nije izrekla da je te sitne molbe iz redakcija, urednika ili novinara – a sada važan smokvin list – redom odbijala. Nakon takve rečenice, ostalo je samo pitanje kome je sve slične molbe uslišila? To je istina stvar koju zna samo ona i korisnici tih eventualnih molbi. Ne ulazeći stoga ovdje u taj dvosmjerni odnos, ponavljam vjerujem već dosadno pitanje – a kakve to veze ima s nama, ostalim “običnim” građanima ove države?
Dobro je dr. Markotić jedan od novinara pozvao da otkrije tko su te redakcije, urednici ili novinari koji su je tražili ove usluge. Isti novinar ustvrdio je da takvo što on nije tražio za svoje roditelje. “Barem jedno od vas tu, koje sada sjedi (novinari), cijepilo se jednim cjepivom preko reda. Moje je pravo da ne iznosim ta imena, kao što to nisam do sada iznosila. Nema potrebe za ovakvim razgovorom.”. Nakon toga novinari prisutni na današnjoj tiskovnoj konferenciji Stožera jedan po jedan izjavili kako se nisu cijepili. I ponovili pitanje svog kolege, tko se od njih cijepio preko reda? Daljnji razgovor prekida ministar Davor Božinović čitajući kategorije rizičnih skupina. U kojoj u tom slučaju pripada i njena majka. U tzv. drugoj kategoriji koja se nedavno počela procjepljivati. I s obzirom na posao kojim se bavi dr. Markotić njena je majka tom činjenicom ugroženija, zaključuje ministar Božinović. Što je moguće. I valja uzeti u obzir. I ne treba od toga raditi javni linč s nečijim roditeljem, s pravom dr. Markotić prigovara.
Utoliko je gotovo tužno da sama dr. Markotić ne vidi što je sve to jučer izgovorila, braneći svoj čin. Kako se u trendu prekorednog cijepljenja s primjerima poput rektora Borasa, njegove supruge ili gospodina Burilovića, čiji HGK prvo demantira da se cijepio, pa je onda sam Burilović ispravio svoju Komoru, diskurs dr. Markotić ne može dočekati dobrohotno. Javnost je umorna, istrzana, gospodarski/financijski izudarana. I teško da može imati strpljenja za ovakve male “nespretnosti”.
No hajd’mo za tren hipotetski zamisliti da i te “nespretnosti” nakon toliko mjeseci pandemije, sada već iscrpljena javnost može progutati. Prijeći jednostavno preko njih? No, kako prijeći preko konstatacije da se iste opravdaju silnim nedosljednostima, definirane kao upite iz redakcija, urednika i novinara? Dodao bi tome pitanje – koliko još takvih molbi, upita izvan te medijske društvene domene? I kakve to veze ima s nama “običnim” građanima koji šutke, pristojno i očigledno naivno mirno čekamo svoj red? U ozračju u kojem se od nas očekuje samo jedno. Prešutjeti sve ovo. U ozračju koje je stvoreno, o kojem smo već pisali. U kojem je nepristojno Jupitera pitati zašto ne slijedi pravila koja je sam kreirao kako bi ih se držali? U kojem je smokvin list – izuzetak dakle Jupiteru uvijek dopušten kao opravdanje. Neupitno. Ako su izvor smokvinog lista sami volovi, nema bolje stvari. Jer taj list, koji se spočitava nama volovima za koješta može biti zgodno za štošta. Primjerice, biva zgodnim opravdanjem jučerašnjeg epidemiološki upitnog skupa građana/vjernika ispred zagrebačke katedrale za slavlje Stepinčevo, koje je koristio premijer Andrej Plenković. Ističući da je teško kontrolirati takav skup i da ne treba biti toliko strog, kao što je teško bilo kontrolirati primjerice prosvjed Udruge Glas poduzetnika na Trgu Bana Jelačića prije par dana. Zaboravljajući da je pritom UGP i njen lider Hrvoje Bujas (koji na skupu zbog korone nije ni prisustvovao) kažnjen s 30.000 kuna. Ne radi se ovdje o jalu zbog slobodnog prakticiranja nečije vjere. Radi se o slobodi vjeroispovijesti koja je ustavna kategorija u nas. I kao takvu valja ju svakodnevno štititi. No, je li način te zaštite takav da se primjenjuju dvostruka mjerila? Branitelji su danas reagirali na tvrdnju gospodina Burilovića kako je bio aktivni branitelj, koji je u rovu zaradio TBC. Ističu kako su i oni slično u ratu prošli, ali im ne pada napamet učiniti išta osim strpljivo čekati na svoj red.
Ministar Vili Beroš o ovoj pojavi dvostrukih mjerila poziva na moralnost. I toliko o tome. Bez ikakve dodatne reakcije. “Znate što? Neka se cijepe ovi mlađi. Ja sam svojih 80 godina lijepo proživjela, red je na njih da žive!”, reakcija je jedne starije naše sugrađanke na sve ove prekoredne situacije. Rezignirana, svjesna da je vjerojatno neće poslušati nitko. Pisat će se o tome vjerojatno. Komentirati, možda i predugo poput ovih redaka. Ali hoće li se išta iz ovog naučiti, dogoditi, promijeniti? Neće.
Zato onaj početak o nebitnosti u ovom nazovimo ga – pismu. Koje adresanti, ako i pročitaju, neće vjerujem posebno uznemiriti. Jer što bi se trebalo uznemiravati jednim sitnim volom, koji nema nikakvu snagu utjecaja, donošenja ili mijenjanja odluka u ovom društvu? Ostaje stoga u tome samo alat olakšanja. Svojevrsnog ispucavanja frustracije na papiru koje svašta strpljivo pretrpi. Pa će i ovo, pitanje jednog od mnogih. Koji stoji u redu. Naivno, u skladu sa svojim građanskim odgojem. Tako su me naime odgojili moji roditelji. Pa iako dr. Kajić danas pomalo iznervirano poručuje – tko mi u ime ili od starijih sugrađana pošalje mail, ja ću ga u ponedjeljak preko reda cijepiti – duboko sam uvjeren da je to krivi put. Ali, nažalost, dovoljan je broj onih koji će se toj naivnosti većine građana smijati, dok im gledamo u leđa dok pored nas mirne savjesti koračaju prema tim beneficijama koje je Jupiter osigurao samo za svoje.
