“Usamljeni divovi” | Ilustracije Luke Vuci?a prikazuju trenutno stanje u društvu

Prije pet dana ilustrator i dizajner Luka Vuci? objavio je ilustraciju koja je svakog promatra?a morala dirnuti ravno u srce… Nakon toga uslijedila je serija…

Serija ilustracija prikazuje trenutno stanje u društvu obilježeno pandemijom, lockdownom, potresima i cjelokupnom tjeskobom. Ljudi su usamljeni, otu?eni i odvojeni od bližnjih. Njihova intimna emocionalna stanja koja se obi?no proživljavaju unutar ?etiri zida i iza zatvorenih vrata ovaj put su prikazana usred pustih gradskih trgova i ulica.

Ova trenutna situacija je zaista jedinstvena po tome što svi donekle istovremeno prolazimo kroz sli?na stanja – od straha, tjeskobe, tuge, usamljenosti do želje za utjehom i druženjem, a to nas sve treba približiti empatiji – da brinemo jedni za druge i jedni o drugima, da smo svjesni da smo svi zajedno u ovome, iako smo trenutno odvojeni.

Svaka je ilustracija pri?a za sebe ?iju interpretaciju ostavljam promatra?ima.

– poru?io je autor.

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Otvoren 13. Subversive festival | Nedjelja se nastavlja online

Sve?anom projekcijom glazbenog dokumentarca White Riot i uz pozdravnu rije? redateljice Rubike Shah sino? je u Kinoteci uz poštivanje svih epidemioloških mjera otvoreno 13. izdanje Subversive Festivala.

Festival je službeno otvorio direktor Nikola Dev?i? koji se osvrnuo na ovogodišnju festivalsku temu Kreativni neposluh inspiriranu razmišljanjima Alberta Camusa o odnosu umjetnosti i pobune u izvanrednom stanju, a koja rezonira kroz cjelokupni ovogodišnji program: ?Samo kreativci i revolucionari stvaraju ovaj svijet. Samo kreativci i marginalci mogu stvoriti nešto što nikad niste vidjeli ni ?uli. Kreativni neposluh je izvanparlamentarno i izvaninstitucionalno stvaranje protu-mo?i te radikalna kritika postoje?eg stanja. Ili trajno stanje nesigurnosti i siromaštva, korupcije, poniženja i dehumanizacije, fašizma i uspona desnice, deindustrijalizacije i stambene i radne segregacije, urbane bijede…ili suradnja i solidarnost te jednakost za sve. Problemi su zajedni?ki, rješenja su zajedni?ka!?, istaknuo je Dev?i? na samom po?etku ceremonije otvaranja.

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac najavila je bogat filmski program koji ?e se sljede?ih devet dana održavati uživo i online. Istaknula je kako ?e ovogodišnje festivalsko izdanje biti hibridno te ?e se filmovi po prvi put mo?i gledati na teritoriju cijele Hrvatske zahvaljuju?i online platformi volimdokumentarce.net.

?Iznimno nam je drago da ?e se filmovi usprkos epidemiološkoj situaciji mo?i gledati i u kinu koje je nezamjenjivi prostor zajedni?kog gledanja i promišljanja filmova. Danas kada brojna kina zatvaraju svoja vrata valja promisliti o njihovoj ulozi u na?inu na koji dešifriramo filmove. Održavanje Subversive Film Festivala vidimo ne samo kao slavlje sedme umjetnosti ve? i kao gestu otpora aktualnoj društvenoj situaciji te poziv na ‘kontaminaciju’ nekim druk?ijim idejama i slikama?, istaknula je Pokrajac.

Natjecateljski program 13. Subversive Film Festivala održat ?e se od 28. studenog do 7. prosinca i donosi dvadesetak recentnih filmskih naslova koji su obilježili teku?u godinu. Odabrani filmovi na sadržajno i formalno inovativan na?in problematiziraju socijalne nepravde, društvene promjene, ženska prava i prava manjina, queer estetiku, studentske i radni?ke pokrete, te naslje?e kolonijalizma. Od renomiranih autorskih imena kao što su Alexander Kluge i KhavnHong Sang-sooHubert Sauper i Rithy Panh preko najzapaženijih mladih autora teku?e godine – Camilo RestrepoZheng Lu XinyuanAhmad BahramiLemohang Jeremiah MoseseKarin CuyulCatarina Vasconcelos – ovogodišnji Subversive Film Festival ponovno okuplja autore koji kriti?ki promišljaju svijet oko sebe i otvaraju nove horizonte opiru?i se tržišnoj logici i pasivnoj konzumaciji slika.

U popratnom filmskom programu gledamo promatra?ke dokumentarce velikog Sergeja Dvorcevoja koji nalazi poeziju slu?ajnosti u surovim egzistencijama svojih protagonista, kazahstanskih nomada i ruskih marginalaca. Dvorcevoj ?e biti i naš virtualni gost te ?e održati online masterclass predavanje u suradnji s Restartom na temu filmske etike te odnosa igranog i dokumentarnog žanra.

Iz popratnog programa izdvaja se i hrvatska premijera dokumentarca Životi Alberta Camusa u suradnji s Francuskim institutom te vizualno istraživanje Tko se boji ideologije? libanonske umjetnice Marwe Arsanios o trima eksperimenata koje su poduzele žene u Rojavi u kojima se kao klju?no name?e pitanje reaproprijacije zemlje i sredstava proizvodnje, tri ekofeministi?ke strategije dovode do svojevrsnog samoupravljanja, te stvaranja i transmisije znanja.

Istovremeno s publikom koja je uživo pratila otvaranje, na platformi volimdokumentarce.net po?elo je i online izdanje Subversive Film Festivala gdje je cijela dokumentarna i dio igrane konkurencije dostupna za gledanje sve do 7. prosinca.

Subversive Festival u sljede?a dva tjedna održavat ?e se u kinima KinotekaDokukino KICKulturno informativnom centruFrancuskom institutu te na online platformi volimdokumentarce.net, uz popratni filmski i diskurzivni program, izložbu fotografija te sa više desetaka gostiju ? svjetskih intelektualaca, umjetnika, filmaša i aktivista.

Popis filmova dostupnih online: https://subversivefestival.com/sf20/3752/

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

Foto: Sonja Bistri?i?

Nada se zove Mirna | Osobna terapija

Kasnim s kolumnom, ju?er je trebalo objaviti je. Prekju?er napisati. Ali nije mi išlo. Jednostavno nije. Prazan ekran preda mnom satima. Zatvaram kompjuter, javljam Vanji koja ta moja slova redigira i s Tenom opremi, kako nemam što napisati. Jer sve što bi napisao ovoga tjedna, odiše prije svega – depresijom. 

Zatvaranja, OK ne kao prošli lock down, ali vrlo sli?no. Sve ve?i broj oboljelih, ali što je gore i umrlih. I sad mi se uop?e ne lamentira o tome jesu li umrli od ili s koronom. Ne znam. Brojka me brine. Arena je za mene bila sinonim shopping centra, pa pored nje mjesto glazbe. Ve? se jednom pripremala za primanje oboljelih od COVID-a. Tada uzalud, na sre?u. No od ju?er ona je u funkciji, kao bolni?ki centar, prvi pacijenti su ušli. Nadam se njihovom skorom izlasku i ozdravljenju. 

Istovremeno, taj balans s bolesti nikako da prona?emo. Slušam svog prijatelja Ivana, kojeg mu?i taj nesrazmjer. Nepronalaženje nekakve ravnoteže, koja ne traži negiranje epidemije, ali i ne zaustavlja, ne poništava život. Glazbenik je, od toga živi. Sada mu je to onemogu?eno. Tko ?e ga obeštetiti? Ho?e li oni koji su mu dokinuli pravo na rad, na opet nedovoljno logi?an na?in u kojem uz pravo na rad posljedi?no gubi i pravo na egzistenciju. S druge pak strane nema govora o ukidanju financijskih obveza onima, kojima je ukinuto pravo na rad. 

Nema ukidanja PDV-a, ?uje se od onih koji bez ikakvih ublažavaju?ih mjera uvode zabrane koje utje?u na svakodnevni život. A od kud da ga svi ti ljudi uskoro plate? Doista me zanima kako je taj netko to zamislio? Od kud da se pribave ti novci? Kojim ?e se, da se razumijemo, osigurati pla?e onima koji zabrane i uvode. Koji svoje pravo na rad sebi nisu dokinuli. I imali obraza jasno re?i da su zabrane uveli zbog nas samih. Da smo kao gra?anski kolektiv krivi. Jedini. 

Pritom ne dovode?i ni?im u pitanje sebe i svoje odluke. To što su nelogi?nosti djelo njihovih ruku nema veze. To što danas na terasama na zraku ne možemo sjesti na distanci i popiti kavu, pomažu?i ugostiteljima da se nastave boriti, nema veze. Ali se možemo gužvati u trgova?kim centrima, u redu ispred izloga s natpisom ZARA ŽENA?

Eto, zato nisam imao što napisati. Jer nisam osjetio da imam išta napisati, a što nije crnina. Beznadna skroz. 

A onda mi je skrenuta pažnja na tekst o jednoj meni nepoznatoj djevojci Mirni. Kako meni, tako i jednom broju mladih osoba koje je usre?ila. Ni mediji nisu znali tko stoji iza imena Mirna. Iako, cupkaju?i od sre?e jer pronašli su filmsku boži?nu pri?u za jednokratnu upotrebu, zarad nešto klikova na njihovim portalima. I to je to – lijepo je imati boži?nu pri?u. Nad kojom svi uzdišu u predblagdansko vrijeme, kada je nada izumrla pojava. 

I baš zato me zaintrigirala mlada, skrivena Mirna. O?igledno imu?nijeg osobnog položaja, odlu?ila je svoju imu?nost podijeliti s onim mladim osobama, koji istu nisu imali prilike osjetiti. Ali pritom ne otkrivaju?i svoj identitet, osim osobnog imena. 

“Tražimo Mirnu koja je prije otprilike mjesec i pol – dva mjeseca donirala svoju odje?u u U?eni?ki dom Dora Peja?evi?, a robica je zbog korone stajala u karanteni nekoliko tjedana. Dio Mirnine donacije smo proslijedili stradalima u potresu u Gornjoj Dubravi i ?u?erju, a ono što nismo znali je da je Mirna u svaki kaputi? i sako stavila predivne male porukice pune ljubavi”, napisala je djelatnica Ivana Harapin Gaji? uz fotografije ohrabruju?ih poruka koje je njihova donatorica gurnula u svaki od odjevnih predmeta, na?enih tek slu?ajno pri odijevanju istih, kako pišu mediji. U ovom slu?aju tjednik Gloria. 

Nije ovaj citat slu?ajan, i na njega mi je skrenuta pažnja dok mi se govorilo o toj samozatajnoj osobi, koju se moglo identificirati samo s imenom Mirna.

Poruke u džepovima poklonjenih, skupih odjevnih predmeta, bile su u ova bremenita vremena kada se ?ini da svak brine prije svega svoju brigu, u najmanju ruku neobi?ne. A zapravo samo iskonski lijepe. “Bravo, uspjela si na?i džep. Ovo sam kupila kada sam bila luda, mlada i išla u klub i mislila da izgledam kao da živim u Londonu. Sada idem samo u Lidl i šetam psa, pa se ti iživi u ovom kaputu. Mirna” – kako bi druga?ijim ovako nešto nazvali? U ova vremena nada je kao neki luksuz.. I onda se pojavi jedna Mirna?

Živimo u eri cinizma, vjerujem uz strah od pandemije i njenih posljedica, ne samo iz zdravstvenih ve? i socioekonomskih razloga, jednog od najzastupljenijih osje?aja današnjeg globalnog, ne samo hrvatskog društva. 

?ojstvo, kako to tako lijepom rije?ju krasi crnogorski jezik, raritet je. Arhaizam. Spretno i brzo spremljen u društveno nepoželjne ladice. Patetike. Malogra?anštine. Lažne osje?ajnosti, ili bar kratkotrajne, odnosno još gore – jednokratne empatije. 

U tom ozra?ju pojava jedne Mirne uznemiruje. Jer u njoj patetike nema. Nema ni ?astohlepnog hvastanja humanim ?inom. Jer je Mirna ostala anonimna. Neoprostivo. Kako? Zašto? 

Jer je njoj bio dovoljan papiri? koji je s njenom porukom u tom kaputu ostavila. Pretpostavljeni smiješak kada ga se na?e, bila je o?igledno dovoljna pla?a. Ostalo ovoj Mirni, od koje puno možemo ovih pandemijskih predblagdanskih dana nau?iti, jednostavno ?ini se nije bilo bitno. 

Nije mi se dakle pisala ovotjedna kolumna. Do trena kada sam ?uo da postoji Mirna. Jer dok postoji Mirna, vjerujem da ima i podosta njoj sli?nih. A ako je tome tako, onda postoji i ta – nada. 

A o tome mogu pisati, o tome želim pisati. I eto ti kolumne. 

P. S.

Mediji su na kraju ipak ispratili pri?u do kraja. Razumljivo. Uz pomo? darovanih, koji su odlu?ili zahvaliti Mirni. Tako?er razumljivo. U pitanju je Mirna Savi?, blogerica, vlogerica i radijska voditeljica. 

Ah da, ako je nekome bitno – i k?er našeg poznatog pjeva?a, ali i COVID voditelja emisije na R+ na njegovom samom po?etku Massima Savi?a. Ali i Eni, Massimove supruge koju javnost tako?er samo decentno ponekad vidi. Jer su to ljudi, o?igledno od te sorte. Decentne. 

Pa ako jest bitno ?ija je to Mirna, onda je lijepo vidjeti temelj koji su joj roditelji o?igledno dali. Iako, morali bi znati kako je ona Mirna o kojoj ništa nismo znali, još uvijek tu. Svoja, prije svega. Naša samo ako odlu?imo, da njen primjer shvatimo da nade doista ima. Da ?ojstva oko nas dok raznih Mirni ima, nije i ne?e tek tako nestati. 

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #placeoffreedom

R+: Doru?ak na travi w. Snježana Banovi? | Kulturna politika i doga?aji tijekom 2020.

Doru?ak na travi, nedjelja, 29.11.2020., 10 – 11 sati

Demontaža: Snježan Banovi?, redateljica, teatrologinja, profesorica i spisateljica

https://www.facebook.com/rplus.video/videos/380920236455773

Uvijek u tijeku svih kulturno-politi?kih doga?anja – lokalnih, regionalnih i svjetskih – Snježana Banovi? sugovornica je koja se, pored tema vezanih uz kazalište, neumorno bavi utjecajem politike na kulturu.

Razgovor s Snježanom dogovaram ve? neko vrijeme. Obje svjesne da ?e nepogoda u kulturi biti samo obimnija, ?ekale smo strpljivo kraj godine da se teme nagomilaju i umnože, kao što same od sebe – jesu!

Tema razgovora je kulturna politika i doga?aji tijekom 2020. Godina koja u koju su se prelili prijedlozi nekoliko Zakona u kulturi,pretvorila se u godinu borbe za preživljavanje, dogovore oko koli?ine i visine nov?anih potpora za kulturnjake samostalce koji to zaslužuju (oko 1.500 glava)… Slijedila su zatvaranja gotovo svih institucija vezanih uz kulturu. Sol na ranu u Zagrebu je bio i potres te njegove posljedice. Gdje smo danas, pred kraj te 2020.? Ministarstvo kulture neumorno radi. Tu je Zakon o autorskom pravu u kojima kazališni redatelji (kao ni mnogi drugi stvaraoci) ne?e biti autori vlastitih predstava (djela). U isto vrijeme odvijaju se razli?ite drame po našim kazalištima; Rijeka, Zagreb… Ispred HNK Zagreb danju pozornica, no?u nužnik. Godina je u kojoj su nas zauvijek napustili brojni_e kulturnjaci_kinje. Javnost za njima iskreno žali, dok živu?u ve?inu i dalje velik dio te javnosti doživljava kao uhljebe. U fazi “spašavaj se tko može” Ministrastvo kulture je tu, s mjerama pomo?i i podrške umjetnicima, kroz nove natje?aje i programe, podložne metodama najbržeg prsta ili eliminacije temeljem detalja pisanih sitnim slovima. Samostalcima i prekarnicima u kulturi niti kune od ljeta, tko preživi, pri?ati ?e. Natje?aj za poticanje književnih djela i prijevoda, nije provoden zbog pandemije. A što rade lokalne uprave, gradovi? To se niti ne pitamo. Sve to u godini kada je Rijeka Europska prijestolnica kulture. U godini u kojoj je Hrvatska predsjedala Europom. (…) Kada je Britanski ministar financija predložio umjetnicima da se (zbog krize uzrokovane Covid-19 pandemijom) prekvalificiraju putem javne kampanje, pritisak javnosti je bio toliki, da je, siromah, morao odustati. Na sre?u, naš je državni budžet za kulturu oko 1%. Lokalni su sli?no poticajni, pa bi jedna ozbiljna medijska kampanja i edukacija koja uklju?uje prekvalifikaciju umjetnika_ca premašila troškove budžeta za kulturu. O tome i svemu drugom, i još malo opširnije, u emisiji.

Dr. sc. Snježana Banovi? – redateljica, spisateljica i redovita profesorica na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveu?ilišta u Zagrebu. Od 1989. do 2015. realizirala je niz redateljskih ostvarenja u Hrvatskoj i inozemstvu. Usavršavala se na brojnim stipendijama i edukacijama u Hrvatskoj i inozemstvu (Fulbrightova stipendija na Sveu?ilištu Yale, usavršavanja u umjetni?kim ustanovama Francuske i Njema?ke). Djelovala je u više stru?nih tijela i povjerenstava vezanih uz kazalište i teatrologiju, bila ravnateljica Drame HNK u Zagrebu te predsjednica Vije?a za dramu Dubrova?kih ljetnih igara. Do danas je režirala pedesetak predstava, autorica je scenskih predložaka, znanstvenih i stru?nih tekstova. Neumorna traga?ica ?injenica, zapisiva?ica podataka, povijesnih doga?anja. Analiza, kontekst, suvremenost, kriti?nost – sve to objedinila je i u svojim spisateljskim teatrološkim djelima: Država i njezino kazalište (Profil, 2012.), Kazalište krize (Durieux, 2014.), Službeni izlaz (Fraktura, 2018.) te Kazalište za narod – HNK u Zagrebu 1945.-1955. (Fraktura, 2020.).

#rplus #rplusvideo #prostorslobode #spaceoffreedom