Categories
LIVE TV

R+: Doručak na travi w. Dunja Nekić | Kako su umjetnice živjele nekada?

Doručak na travi, 15.11.2020. | Kako su umjetnice živjele nekada?

Gošća je Dunja Nekić, viša kustosica i voditeljica Zbirke starije fotografije Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

Prošla emisija pružila je uvid u istraživanje provedeno 2017./18. godine, “Kako žive umjetnice?” (pogledajte, ako niste). Ove se nedjelje vraćamo u prošlost, točnije razdoblje od kraja 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata s naglaskom na djelovanje Kluba likovnih umjetnica. Preispitat ćemo moduse djelovanja koje su koristile umjetnice u tom razdoblju. Mjesto žene u društvu i umjetnosti provlačilo se kroz sve oblike stvaranja. Spomenimo jedan primjer iz mladosti spisateljice i novinarke, osnivačice i urednice brojnih časopisa, Marije Jurić-Zagorke. Svoje prve novine uređivala je i objavila već 1885., za vrijeme boravka i školovanja u samostanu. Novine progresivnog i životnog sadržaja, koje su kolale samostanom, nadstojnica je pronašla i proglasila “zločinom protiv javne sigurnosti, mira i poretka”. Novine su zaplijenjene, a Zagorka je kažnjena klečanjem, praznim tanjurom i pljuskama. Pročitamo li on-line verziju životopisa Naste Rojc (1883.-1964.), postavljenu na stranice Hrvatske enciklopedije (izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.), nailazimo na kratku biografiju koja nas upućuje na opća mjesta: školovanje, pripadnost stilu, karakteristike opusa. Ista ta on-line enciklopedija u životopisu irsko-engleskog književnika Oscar Wildea (1854.-1900.), već u šestom retku ističe: ” … no njegova homoseksualna veza s mladim lordom…”.

Pitanje rodnog identiteta u kontekstu stvaranja ili životnog puta slikarice Naste Rojc nema niti u natruhama. I danas se “najslužbenije” biografije ženskih umjetnica pišu iz dominantne, muške, patrijarhalne pozicije. Istražujući i ispitujući svoju (žensku) prošlost, shvaćamo važnost borbe za stečena prava. Današnja pozicija žena u kulturnim industrijama ne bi bila moguća, da se, ne tako davno, žene prije nas nisu izborile za prava koja uživamo.

Govorit ćemo o životu i radu brojnih poznatih i manje poznatih likovnih umjetnica (od kojih su neke djelovale u Klubu likovnih umjetnica), među kojima su Slava Raškaj, Nasta Rojc, Anka Krizmanić, Lina Virant Crnčić, Danica (Duna) Peyer, Zdenka Pexidr-Srića, Mira Mayr, Mary Stiborsky, Zenaide Bandur, Lucie Kučera-Buhmeister i Sonja Kovačić-Tajčević, njihovom strukovnom i sindikalnom udruživanju, skupnim izložbama te problemima s kojima su se nosile.

Dunja Nekić (Sisak, 1984.) završila je studij povijesti umjetnosti i engleskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Trenutno završava doktorski rad pod nazivom „Recepcija stvaralaštva Kluba likovnih umjetnica od prve polovine 20. stoljeća do danas“ na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Leonide Kovač. Od 2010. radi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao asistentica na Zbirci starije fotografije i stručna suradnica na EU projektima digitalizacije kulturne baštine (Partage Plus, Athena Plus, Art Nouveau Danube). Od 2014. radi kao kustosica u zbirci, a od 2016. kao voditeljica Zbirke starije fotografije MUO. Od 2019. radi kao predavačica na kolegiju Povijest fotografije na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. S kolegicom dr. sc. Ivom Prosoli autorica i kustosica novog postava Zbirki fotografije MUO predstavljenog javnosti u veljači 2020. Održava stručna predavanja te povremeno piše članke s temama iz ženske povijesti umjetnosti.


#rplus #rplusvideo #prostorslobode #spaceoffreedom