Categories
Istaknuto | Highlights

Tatjana Politeo | Retrospektiva – 20 godina djelovanja

Danas se u Muzeju Staroga Grada na otoku Hvaru, u 21 sat za javnost otvara izložba umjetnice Tatjane Politeo. Izložba je otvorena do 31. srpnja, u radnom vremenu Muzeja Staroga Grada.

O retrospektivnoj izložbi 20 godina djelovanja možete pročitati niže u tekstu povjesničarke umjetnosti i kustosice Sonje Švec Španjol.

UVOD

Kada razmišljamo što je to život nameću se različita tumačenja… Značajne su misli poznatog engleskog filozofa Bertranda Russella koji kaže kako je stvarni život za većinu ljudi vječni kompromis između idealnog i mogućeg. Hoćemo li život poimati kao našu svakodnevnu realnost, maštanje o tome kakav bi život tek mogao biti ili kao isprepletenost sna i jave u konačnici ovisi isključivo o nama.

Tatjana Politeo je tijekom svog dvadesetogodišnjeg umjetničkog djelovanja interpretirala život u svim mogućim oblicima – od realnog, izmaštanog do potencijalno mogućeg. Od vrlo intimnih prostora poput interijera vlastitog doma pa sve do beskonačnih svemirskih prostranstava, Tatjana je stvorila osobni univerzum simbola, crteža, linija, mrlja, riječi i znakova pretočenih u začudne priče, ambijente i situacije. Svaki slikarski ciklus nadovezuje se na onaj prethodni, ali uz jasno vidljive vizualne pomake i nove tematske cjeline. Kontinuiranim eksperimentiranjem i kombiniranjem najrazličitijih materijala poput akrila, kolaža, slikarskog morta, pastela, krede, spreja, olovke, tekstila i konca Tatjana Politeo prepoznatljivim slikarskim rukopisom gradi neobične kompozicije skladnog i specifičnog kolorita. Izričaj prati iskustvo snažnog gestualnog slikarstva, enformela, art-bruta, kao i uplivi pop arta i street arta objedinjeni britkim humorom, blagom ironijom i neizostavnom dječjom zaigranošću. Autorica život pretače u umjetnost varirajući teme od vrlo intimnih radova u ciklusu Veze gdje elemente iz osobnog života objedinjuje u osebujne kolažne zapise oblikujući intimnu posvetu voljenoj baki, pa sve do ciklusa Hello, Svemirski putnik, Majmun-zebra-lav, Sanjala sam neka daleka prostranstva i nekoliko ciklusa s motivom ameba u kojima, koristeći elemente popularne kulture, animiranog filma, stripa i dječje ilustracije, tumači svakodnevnu životnu problematiku i oblikuje estetski privlačan i radostan sadržaj koji ispod neopterećujuće površine nosi duboke i snažne životne poruke.

20 GODINA

Bogati pregled umjetničkog djelovanja Tatjane Politeo započinjemo s ciklusom Interium iz 2000. godine unutar kojeg umjetnica interpretira intimnost vlastitog doma. Prepoznatljivi motivi poput stola, stolica, ormara i lampi razmješteni su po cijeloj površini platna te oblikovani pastuoznim nanosima boje s povremenim uplivom kolaža. Prisutan je i tekst koji će ostati glavni lajtmotiv kroz gotovo sve naredne cikluse, kao i primjena poliperspektive i obrnute perspektive koje uz pregršt žustro nanesenih boja doprinose dojmu pozitivne kućne atmosfere. Dvije godine kasnije, u ciklusu Tele-manija zamjetna je reduciranost motiva, smirivanje palete te dominacija crne podloge. Uz tekst, na platnima se javljaju i brojevi, stropne žarulje i kišonosni oblaci koji će biti prisutni i u idućim ciklusima. U cijeloj seriji kolorit je znatno smireniji, a platnima dominiraju retro motivi poput starinskog telefona, televizora, lule, hladnjaka i vješalica.

Potpuni tematski i koloritski zaokret donose dva međusobno povezana ciklusa Ceste budućnosti i Ceste budućnosti 2. Gotovo potpuni izostanak crne omogućio je ekspresivnu dominaciju žute, narančaste i ružičaste boje pri gradnji dinamične pozadine koju povremeno smiruju vijugave putanje bijelih cesta budućnosti. U zrakopraznom prostoru između cesta smjestili su se figurativni elementi poput vešmašine, oluka i frižidera. Vijugave bijele ceste s crnim isprekidanim linijama povremeno izlaze iz kadra slike i ponovno se vraćaju. U Cestama budućnosti 2 definiran je format položenog pravokutnika unutar kojeg pratimo smireniju ekspresiju s više strukture i dorečenosti, dok se po prvi put pojavljuje i kolažni element starog pisma koji će ključnu ulogu igrati u nadolazećem ciklusu Veze. Izlazak iz interijera omogućio je umjetnici interpretaciju pulsirajuće životne energije kroz motiv protoka vremena i prostora.

I dok je dosadašnji tijek izmjene ciklusa podrazumijevao tematsku i koloritsku modifikaciju u radu, zadržavajući pritom ekspresivnost i energiju prilikom obrade motiva, ciklus Bebe amebe predstavlja najradikalniji zaokret pri čemu je akril obogaćen upotrebom spreja, crvenog konca i perja. Pozadina više nije definirana pastuozno oblikovanim mrljama boje, već su radovi svedeni na bijelu podlogu s crnim detaljima i povremenim uplivima crvene boje. Prikazi su shematski, stilizirani i krajnje pojednostavljeni te ostvareni gradivnim elementima kao što su linije, točke i lik ameba. Široke linije spreja i masivni natpisi poput “wanted”, “dolaze” vuku korijene iz street arta, a uravnotežuju ih tanke linije izvedene crvenim koncem i elementom pera koji uvodi trodimenzionalni aspekt u naglašeno plošne kompozicije. Iako tematski nastavlja priču ameba, ciklus Život ameba označava povratak punokrvnom slikarstvu u najtradicionalnijem smislu. Riječ je o jedinom ciklusu gdje nije primijenjena kombinirana tehnika, već isključivo akril na platnu koji slavi bogatstvo boja, a linijski aspekt ranijih (i budućih) ciklusa zadržan je kroz tehniku grataža odnosno liniju ostvarenu struganjem po površini boje. Po principu građenja oblika i bogatstvu boja, ciklus je najsličniji Interiumu, no daleko smireniji, organiziraniji te su motivi i radnja strukturirani unutar horizontalnih planova definiranih temeljnom bojom pozadine. Motiv ameba smješten u imaginarni krajolik, koji kombinira ovozemaljsko i svemirsko, progovara o ozbiljnim temama kroz forme tenka, šatora, crne i bijele zastave. Ciklusi su naglašeno međusobno isprepleteni što je jasno vidljivo ukoliko se kronološki prate serije radova. Naime, sa svakim novim ciklusom javlja se novi gradivni ili sadržajni element, ali se povremeno vraćaju i ranije korišteni bilo da je riječ o motivu, kombinaciji boja ili određenom slikarskom detalju. Tako u ciklusu Ameba i kocka nailazimo na već ranije korišteni crveni konac i stara pisma, ali javlja se i novi element – čipka. Isto tako, susrećemo se s već poznatim motivima poput ameba, cesta i žarulja, ali pojavljuje se i kocka. Pozadina je bijela kao kod Beba ameba, ali je prostor organiziran kao u Interiumu i Tele-maniji. Isprepliće se slikarsko i crtačko, plošno i perspektivno, geometrijsko i organičko, te red i razigranost.

“Organizirani kaos” transformira se u potpunu slikarsku slobodu u seriji radova Svemirski putnik koja donosi novi kolorit i nove likove. Bijela se izmjenjuje s plavom i zlatnom bojom fasetno oblikujući pozadinu zbivanja. Poznati elementi žarulje, ceste i planete s prstenom nadopunjeni su motivima benzinske pumpe, raznolikim svemirskim brodovima i simpatičnim svemircem kao glavnim protagonistom, dok brojevi, tekst i upotreba crnog spreja vuku reminiscenciju na prvi ciklus ameba.

Danas vjerojatno najpoznatiji simbol Tatjaninog umjetničkog rada iznjedrio je ciklus Hello. Nastao u desetoj godini samostalnog djelovanja, ciklus je preuzeo boje – bijelu, zlatnu i plavu iz Svemirskog putnika, ali je iznjedrio posve novi lik – miša hello. Silueta crnog miša postala je zaštitni znak, a kasnije i motiv niza dizajnerskih rješenja poput nakita, vaza i kalupa. Simpatičan, simplificiran i vizualno dopadljiv miš hello glavni je protagonist novog ciklusa, a u njegovim pustolovinama pridružuje mu se i najbolji prijatelj pas-prase. U ciklusu je ostvaren i novi komunikacijski element – stripovski oblačić u kojem najčešće stoji “hello” ili znak upitnika. Liku simpatičnog miša Tatjana Politeo će se ponovno vratiti nakon jednog desetljeća, dok će u međuvremenu nastati niz ciklusa koji će proširiti djelovanje autorice na područje stakla, kao i razradu objekata u mediju drva.

Ciklus Veze prethodio je radovima u staklu objedinjenim u serijama Fragmenti života i Staklene priče te najavio temeljni princip gradnje kompozicije spomenutih ciklusa. Kolaž koji je ranije bio inkorporiran isključivo kao pojedinačni akcent ili segment cjeline, sada postaje osnovno gradivno sredstvo koje zauzima većinu površine platna dok poveznicu između isječaka starih pisama, crno-bijelih fotografija i tekstualnih novinskih segmenata čine polja modre i tamno plave boje, dok zaštitni znak ciklusa postaje vodoravna crvena linija pri gornjem rubu platna. Povremeno se iz ranijih ciklusa ponavljaju kišonosni oblaci i crveni konac kao akcent pojedinog rada. Središte kompozicije čini ilustracija ili fotografija iz starih novina uokvirena slojem morta, dok ostatak platna ispunjavaju florealni motivi te razni ornamentalni uzorci dodatno potencirajući središnji motiv. Kako i sâm naziv kaže, a atmosfera djela svakako potvrđuje, riječ je o iznimno nostalgičnom ciklusu unutar kojeg je umjetnica osjećaje i uspomene utjelovila u svojevrsnim “kolažima sjećanja”. Tatjana Politeo odlazi korak dalje u seriji radova Fragmenti života. Princip gradnje kompozicije odnosno kolažiranja preuzet je iz Veza, ali je prebačen u novi medij – staklo. Naime, umjetnica primjenjuje postupak laminiranja odnosno tehničke obrade dvije staklene površine s dvije vinilske folije koje se stapaju u jednu cjelinu. Upotrebom kolaža i akrilne boje autorica radi značajan pomak od nježnih, suptilnih i nostalgičnih kolaža iz prethodnog ciklusa gradeći pritom kolorističke, dinamične i razigrane kompozicije pri čemu je vidljiv utjecaj svijeta reklama i jumbo plakata. Zadržan je princip gradnje sadržaja oko dominantnog središnjeg motiva, no on je sada okružen isječcima naslova i podnaslova u jarkim bojama u kombinaciji s motivima čipke, dijelovima stranica iz starih Burdi i isječcima starih pisama. Pojedini dijelovi teksta su čitljivi i preuzimaju ulogu riječi i natpisa koje je na ranijim slikama umjetnica sama ispisivala. Prepoznatljiva je i crvena linija uz gornji rub rada koja će se nastaviti i u idućem ciklusu Staklene priče u kojem jedan rad predstavlja jedan fragment života ovaj put ispričan kroz pet tematskih cjelina – arhitektura i dizajn, ljudi i situacije, moda, priroda te kukci i ptice. Kao i u Vezama, autorica otvara temu centralnim motivom izdvajajući ga mortom i transparentnim okvirom, dok pojedinac odabire daljnji nastavak interpretacije prikazanog. Uz ključni motiv, često dominiraju i riječi koje tematski nadopunjuju slikovni prikaz pojedine cjeline. Laminiranje kao završni korak predstavlja neizvjestan proces koji daje konačan pečat oblikovanom sadržaju. Staklo je opna koja spaja odnosno “zarobljava” pojedinu priču dajući joj treću dimenziju dok lom svjetlosti ističe vrhunac pojedine priče. Ako usporedimo sva tri kolažna ciklusa, možemo lako pratiti kako su se prioriteti odnosno trendovi koje nam mediji serviraju kao vizualne sadržaje radikalno mijenjali tijekom godina. Tako smo danas doslovce bombardirani hrpom informacija i agresivnim vizualnim sadržajima koji pršte na sve strane u svim mogućim oblicima i bojama.

Potpuni odmak od kolažiranog svijeta i povratak slikarstvu označava niz slika objedinjenih pod nazivom Majmun-zebra-lav. Ovaj put crpeći inspiraciju iz svijeta ilustracije, Tatjana Politeo oblikuje glavne protagoniste svog šumskog svijeta oblikujući zebru, majmuna i lava, ali i njihove kombinacije poput lava majmuna i lava majmuna sa krilima. Akcenti jarkih, gotovo fluorescentnih nijansi plave, zelene i ružičaste boje koncentrirani su oko glavnih likova. Dječje, naivno, plošno i zaigrano ključne su riječi koje vežemo uz opći karakter ovih djela. Pojedini radovi dodatno su upotpunjeni simpatičnim tekstualnim komentarima poput “nije opasan”, “jako strašan lav majmun”, “majmun osamljeni lav”. Crnilo podloge u potpunom je kontrastu s vedrinom prikaza i interpretacijom samih likova, što daje jedan posve originalan pečat cijelom ciklusu.

Nakon punih osam godina Tatjana Politeo se vraća motivu svemirskih bespuća, no ovaj put unutar posve rasvijetljene palete boja. Članak o svemiru iz starog broja časopisa Life polazišna je inspiracija u seriji slika Sanjala sam neka daleka prostranstva. Kao u Vezama, Fragmentima života i Staklenim pričama, kolaž čini polazište odnosno središnji motiv, ali ovaj put je okolni prostor slikarski oblikovan. Posve nov i neistražen, no istodobno neobično privlačan i zanimljiv, snoliki svijet je sazdan od elemenata mističnog svemira i poznatog zemaljskog svijeta. Po prvi put glavni akteri nisu životinje ili predmeti, već čudnovate vizure planeta kojeg ispunjavaju plinovi, pare, izmaglice, vjetrovi i kiše.

Nakon istraživanja svemirskih bespuća, u ciklusu Hello&Home svjedočimo povratku miša hello i njegovog najboljeg prijatelja. Sve što je Tatjana Politeo stvorila u međuvremenu obogatilo je povratak miša hello u novoj seriji slika. Na crnoj podlozi umjetnica oblikuje okvir unutar okvira koji formom podsjeća na ekran starih televizora s upravljačkim gumbima sa strane. Smještanjem glavne radnje unutar ekrana postiže se dojam tople kućne atmosfere iz koje promatrač gleda i raspoznaje svakodnevne teme praćene duhovitim komentarima i estetski privlačnim ilustracijama. Likovnim elementima iz područja stripa, street arta, kolaža, plakata i reklama Tatjana Politeo oblikuje slike koje se istovremeno čitaju i gledaju, te se poput slagalice slažu u mozaik sastavljen od crtica iz svakodnevnog života. Unutar ciklusa javljaju se i novi formati – kružne slike, ali i drveni objekti – cjepke kako iz naziva autorica – koji su prisutni još od ciklusa Amebe, a omogućavaju igru s više raznih površina. Umjetnica prenosi lajtmotiv i dominantan kolorit iz aktualnog ciklusa, dok se izlaskom u trodimenzionalni prostor otvaraju nove mogućnosti interpretacije teme.

Osim oslikanih cjepanica koje povremeno prate slikarske cikluse valja spomenuti i oslikane drvene kalupe za cipele 35-44. Otisak prsta ili otisak stopala unikatan je otisak koji potvrđuje jedinstvenost svakoga od nas. Isto geslo odnosi se i na drvene kalupe za cipele koje Tatjana Politeo uzima kao početnu formu za gradnju vlastite priče koju oblikuje primjenom prepoznatljivog rukopisa, ali i uporabom novih elemenata (umjetno krzno, ključ, gumbi, stare kovanice). Svaki detalj simbol je uspomene na jedno iskustvo ili putovanje – bilo ono stvarno, imaginarno ili priželjkivano.

Uz povremene izlete u medij pleksiglasa u formi umjetničkog nakita, te staklo i drvo u vidu umjetničkih objekata, Tatjana Politeo kontinuirano gradi svoj slikarski opus što potvrđuje i recentan ciklus Rajske ptice. Kružni format iz prethodne serije slika pokazao se idealnim za interpretaciju živog, vibrantnog tropskog okruženja u koje autorica smješta svoje nove glavne likove – ptice raznih boja, oblika i tekstura s prepoznatljivim žutim kljunom. Ptice su okružene bogatom vegetacijom, kaktusima i palmama, dok tekst na pojedinim slikama otkriva i glavnu inspiraciju za ovaj ciklus – “Palmižana”, “put na Palmižanu”, “čudnovate ptice”.

Posljednja serija slika My World započeta je u siječnju ove godine i još je u procesu nastanka. To je ujedno i prvi je ciklus slika u kojem Tatjana Politeo zalazi u područje potpune apstrakcije. Djela su bazirana na dinamici likovnih elemenata, primarno boje, linije i plohe. Kombinacija boja i način nanošenja preuzeti su iz prethodnih ciklusa (pastuozni i lazurni nanosi, grebanje, prskanje i upotreba spreja). Kontinuirano dvadesetogodišnje umjetničko stvaralaštvo praćeno bogatom imaginacijom i još bogatijim duhom rezultiralo je neobičnom pojavom – iako na aktualnim slikama nema figurativnih motiva smeđa boja i dalje podsjeća na slike iz ciklusa Majmun-zebra-lav, greyish blue na Veze i Staklene priče, zlatna i plava na Svemirskog putnika, žuta i crna na Hello&home… Tatjanin jedinstveni svijet motiva i simbola, te specifično oblikovanje i aktiviranje dinamične površine toliko se snažno utkalo u podsvijest promatrača da je dovoljna samo asocijacija specifičnih prepoznatljivih kombinacija boja da bi se prizvale poznate slike. No, naziv ciklusa naznačuje kretanje dalje. Zrelost podupire hrabrost za korak u svijet slobode. Novi jajoliki oblici, koji su zapravo jedine konkretne forme u aktualnom ciklusu, nagovještaj su posve nove faze u slikarstvu Tatjane Politeo. Slika postaje područje slobode gdje napuštanje figurativnog svijeta inicira okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija koje će tek biti materijalizirane na površini platna.

ZAKLJUČAK

Dvadesetogodišnje djelovanje akademske umjetnice Tatjane Politeo rezultiralo je retrospektivnom izložbom koja potvrđuje kako je riječ o umjetnici s prirodnim osjećajem za smislenost oblikovanja cjeline i interpretaciju sadržajnog bogatstva odabranog motiva. Njezini radovi slojevite su životne priče bazirane na isprepletenosti simbola, znakova, motiva, tekstova, detalja i boja. Primjenom kolaža, slikarskog morta, akrila, spreja, grafita i pastela ona gradi svijet pikturalne atmosfere, materične površine i bogate dinamične kompozicije. Visoka, ali nimalo površna, estetika slike ostvarena je obiljem zanimljivih detalja u dinamičnom ritmu kretanja unutar kompozicije. Naglašena gestualnost poteza, ekspresivnost, te začudni odnosi elemenata rezultiraju dojmom dječje očaranosti svijetom. Spontana i iskrena likovna ostvarenja Tatjane Politeo vode zainteresiranog promatrača na pustolovnu ekspediciju otpuštanja kočnica, oslobađanja granica i prepuštanja čistom vizualnom doživljaju zaigrane i ludičke imaginacije.

– Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.